(Milivoj Mijošek, Branko Biočić)
Istra se u posljednjih tjedan dana ujedinila kao rijetko kada ranije. Odluka da se dio ilegalno deponiranog otpada iz Gospića dovede na oporabu i spaljivanje u Koromačno spojila je i mlado i staro, i lijeve i desne. Svi oni ujedinjeni su u cilju da otpad ne dođe u Koromačno, a to su u konačnici pokazali i blokadom prometnica ispred tvornice Holcima. Osim što su se ujedinili obični ljudi, ujedinili su se i političari. IDS i SDP postigli su dogovor na županijskoj Skupštini pa je u Zagreb poslana poruka političkog jedinstva na istarskom poluotoku koju su potvrdili i vijećnici s liste župana Borisa Miletića.
Problem otpada u Koromačnu pokazao je da se dogovor može postići kada postoji zajednički interes, a on je u ovom trenutku zdravlje građana i očuvanje okoliša. Sve to je dovelo do situacije da do jučer ljuti politički protivnici i akteri ružnih scena s nedavnih županijskih sjednica poput Sanje Radolović i Irene Peruško, dignu ruku za istu stvar. Prošlog ponedjeljka pokazano je istarsko jedinstvo i Andreju Plenkoviću upućena je jasna poruka da se ovakve odluke ne mogu donositi bez znanja i bez razgovora s lokalnom zajednicom i njenim predstavnicima.
Nažalost, koliko god je jedinstvo pokazano na svim razinama, još uvijek ima onih kojima je stranačka pripadnost važnija od stvari koji su važne za njihovu zajednicu i za one koje su im dali glas. Četiri vijećnika istarskog HDZ-a na županijskoj je sjednici odlučilo da neće glasati sa svima ostalima te su odlučili da im je zaštita predsjednika stranke i predsjednika vlade važnija od zaštite istarskih interesa.
I tu čak i ne bi bilo ništa sporno da su argumenti koje su prezentirali na sjednici bili točni ili opravdani. Logika HDZ-a je bila da prigovara SDP-u i IDS-u da zaključak kojim pozivaju na poništenje odluke Vlade o dovozu otpada u Koromačno donose bez prethodnih analiza bez kojih se ne može utvrditi je li riječ o opasnom otpadu. No, upravo u toj argumentaciji otkriva se i najveća greška u cijelom procesu koji je Vlada provela, a koji je okončao odlukom da se nešto manje od 400 tona otpada spali u Koromačnu. Naime, HDZ-ovci svojom argumentacijom i prigovorima oporbi zapravo potpisuju priznaje da je Vlada donijela odluku a da je provedena analiza otpada koji bi se trebao tretirati u tvornici Holcim. I zato bi prigovori koje su uputili SDP-u, IDS-u i vijećnicima s Miletićeve liste trebali biti upućeni na Markov trg i na Vladu u kojoj je premijer njihov stranački šef. Jer dovoditi otpad u Istru bez ikakve analize tog otpada, a onda za manjak tih analiza prozivati SDP i IDS je u najmanju ruku pogrešno, da ne upotrijebimo neku drugu, puno težu riječ.
I tu dolazimo do najvećeg problema u cijeloj priči. Potpunog ignoriranja istarske javnosti od službene politike u Zagrebu i od vrha HDZ-a i Vlade. Podsmjehivanje ministrice zaštite okoliša Marije Vučković na sjednici Sabora je slika koja će ostati dugo urezana u pamćenje onih kojima je doista stalo do Istre i koji ne žele da se važne odluke, poput ove za Koromačno, donose bez ikakvog dogovora s lokalnim vlastima i lokalnim stanovništvom. Ministrica Vučković svojim je podsmjehivanjem prije svega pokazala nemoć jer joj je to jedino ostalo u trenutku kada je njeno Ministarstvo ostalo ogoljeno u nesposobnosti da spriječi ekološku katastrofu, ne samo u Gospiću, već i na brojnim mjestima u Hrvatskoj. No, dotična se ministrica već i u svom prethodnom mandatu kao ministrica poljoprivrede pokazala kao lošim izborom za bilo koje ministarstvo, a to se sada potvrđuje i u ovom mandatu.
Više od svega brine šutnja premijera i njegovih ključnih suradnika koji nisu pokazali ni trunku volje i želje da sjednu za stol s predstavnicima Istarske županije ili da barem privremeno suspendiraju odluku o dovozu otpada u Koromačno. Šutnja pokazuje pravu sliku ove vlasti kada je u pitanju odnos prema Istri koja je dobra samo kada se treba hvaliti s velikim investicijama koje su ionako realizirane novcem iz Europske unije i poreznih obveznika. I zato kada drugi put prozove stanovnike Istre da su nezahvalni jer je ova Vlada za Istru napravila više nego ijedna prije, premijer treba pogledati u svoje dvorište i treba pogledati kakav je stvaran odnos njegove Vlade prema Istri i njenim stanovnicima.