Piše Zlatko Crnčec
AfD i Linke nisu pali s neba
(Darko Jelinek, Pixabay)
Ovo što se u nedjelju dogodilo u dvije njemačke savezne pokrajine ne tiče se samo Njemačke. Njemačka je najjače gospodarstvo u Europi i svako njeno posrtanje itekako se osjeti. Rezultati izbora, ovakvi kakvi jesu, nisu pali s neba. Nisu proizvod nekakve obijesti građana koji bi željeli nešto što bi bilo izvan nekakvih razumnih zahtjeva. Savezna Republika Njemačka u najvećoj je gospodarskoj krizi od svog osnivanja nakon Drugog svjetskog rata. Perjanice njemačkog gospodarstva, ponajviše autoindustrija, u velikoj su krizi. Najavljuju se otpuštanja radnika bez presedana.
Tamo prije nešto više od dvadesetak godina tadašnji je njemački kancelar Gerhard Shroeder uveo velike reforme koje su išle prema labavljenju radničkih prava i smanjenju socijalne države. Te su reforme omogućile, zajedno s jeftinim ruskim energentima, nevjerojatan uzlet njemačkoga gospodarstva. Već i tada ogromna izvozna sila, Njemačka je u tom razdoblju obarala sve rekorde kada je u pitanju izvoz. Od BMW-a i Mercedesa pa do građevinskih strojeva, sve su to slobodno se može reći usisavali Kina, Amerika i slobodno se može reći cijeli svijet. Ali stvari su se sada okrenule. Svijet se promijenio. Koliko, najbolje se vidi po činjenici da je sada Kina postala najveći izvoznik automobila koji Njemačku tuče na njenom domaćem terenu. U samom EU-u. Tu je još i prekid s Rusijom zbog kojeg je njemačko gospodarstvo ostalo bez jeftinih energenata, a da je istovremeno rat na Bliskom istoku dodatno podigao cijenu onih skupljih na koje se Njemačka morala orijentirati nakon prekida s Moskvom. A istovremeno su one stare mjere štednje ostale vrijediti. Njemcima kao da je netko preko noći ispod nogu izmaknuo stari dobri tepih države blagostanja. Njemačka kao da je odustala od svoje tržišno socijalne ekonomije. Bilo je tu i čudnih odluka kada je u pitanju energetika.
Uglavnom, sve to skupa dovelo je do rasta onoga što se kolokvijalno naziva krajnja ljevica i krajnja desnica. I to su pokazali i izbori održani prošlog vikenda. Kao i oni otprije dva tjedna u Saska Anhaltu gdje je AfD dobio skoro 44 posto i došao samo na korak od toga da sam formira vlast u toj njemačkoj saveznoj pokrajini.
Ako bi se tražili odgovorni za to, odgovor je prilično jednostavan. Odgovorne su dvije velike stranke. S jedne strane SPD, socijaldemorkati, kao i svugdje u Europi odavno su odustali od onog zbog čega su prije više od 150 godina i osnovani. Da brane prava svih onih koji žive od svog rada. Međutim, i SPD baš kao i ostale slične stranke u ostalim državama članicama, već se desetljećima bave svim i svačim, svakojakim ezoterijama i pomodnostima, same ne onim zbog čega su uopće i osnivane. Na radništvo se gleda s visoka, kao na nedovoljno obrazovanu masu koja si je sama kriva za svoj težak položaj jer se nije željela obrazovati. U taj obrazac su osim tradicionalnih socijaldemokratskih opcija upale i one stranke koje imaju malo drugačiju povijest i korijene od njemačkog SPD-a. Kao na primjer hrvatski SDP. Slična je putanja bila njemačkih kršćanskih demokrata koji su također za račun nekih viših ciljeva također zaboravili svoju tradicionalnu bazu. Pa su u taj ogromni vakuum popunili neki drugi.
Linke, Ljevica na hrvatskom, stranka nastala udruživanjem nekih SDP-ovih disidenata i nasljednika istočno njemačkih komunista. Dio te ekipe odvojio se i formirao pokret Sare Wagenknecht koji na istoku Njemačke redovito prelazi izborni prag. I koji se za razliku od Linke zauzima za mir s Rusijom i ograničavanje useljavanja. I, naravno, tu je i Alternativa za Njemačku (AfD) koja je pokupila najveći dio glasova koji su nekada išli kršćanskim demokratima. Ali ne samo njima. Među AfD-ovim biračima ima i onih koji su nekada glasali za SPD. Puno se stvari u Njemačkoj okrenulo na glavu.
Njemačka je u krizi, a ovi su izborni rezultati njen odraz. Kako će se sve to reflektirati na Hrvatsku, ostaje za vidjeti. Ako će i dalje stvari ići na loše, to će se osjetiti i ovdje. I to ne samo u turizmu. To će biti samo najvidljivija posljedica novonastale situacija. Ove se godine to u turizmu nije vidjelo. Ali u sljedećim godinama i to bi se itekako moglo osjetiti. Kako u turizmu, tako i drugdje.
