ponovno na birališta?
Za Grbinov opoziv prvo treba skupiti 9500 potpisa, a zatim i 15500 glasova na referendumu
Peđa Grbin i Koviljka Aškić (Snimio Milivoj Mijošek)
Vijećnica u Gradskom vijeću Grada Pule Koviljka Aškić proteklih je tjedana krenula u kampanju kojoj je cilj opoziv aktualnog gradonačelnika Pule Peđe Grbina. Aškić je u ponedjeljak na svom Facebook profilu pozvala sugrađane i sve političke aktere u Puli da joj se pridruže u prikupljanju potpisa koji su potrebni kako bi se održao svojevrsni referendum na kojem bi birači odlučivali hoće li Peđa Grbin i dalje biti na funkciji na koju je izabran u drugom krugu lokalnih izbora održanih u lipnju prošle godine.
Uvjeti za opoziv
No, ono što Aškić do sada nigdje nije objavila jesu uvjeti koji su potrebni da bi se Grbinov opoziv doista i dogodio, odnosno da bi ga građani smijenili s mjesta gradonačelnik što bi automatski rezultiralo i novim izborima za čelnog čovjeka grada, ali ne i izborima za Gradsko vijeće. A ti uvjeti su poprilično rigorozni i već se sada s velikom sigurnošću može reći da Peđa Grbin može mirno spavati i čekati lokalne izbore za nešto manje od tri godine. Naime, da bi Grbin bio opozvan potrebno je nekoliko koraka, a prvi je prikupljanje potpisa za tzv. referendum o opozivu gradonačelnika.
Da bi se raspisali izbori o opozivu, potrebna je ili dvotrećinska odluka Gradskog vijeća, što se u ovom slučaju sigurno neće dogoditi ili potpisi 20 posto upisanih birača na području Grada Pule. Koliko se trenutačno punoljetnih osoba nalazi na popisu birača u najvećem istarskom gradu nije poznato, ali se kao okviran broj može uzeti broj upisanih birača na prošlim lokalnim izborima, onima na kojima je Peđa Grbin u drugom krugu pobijedio Filipa Zoričića. Dakle, na tim je izborima ukupan broj upisanih birača u Puli iznosio 47.098 birača, a to znači da bi za raspisivanje referenduma o opozivu Peđe Grbina Koviljka Aškić trebala prikupiti 9420 potpisa osoba koje imaju pravo glasa na području Grada Pule, a već to bi samo po sebi moglo predstavljati problem budući da se taj broj potpisa mora prikupiti u roku od 15 dana i to na određenim mjestima.
Samo za usporedbu inicijativa za referendum o gradnji hotela na Lungomareu je uspjela prikupiti dovoljno potpisa za taj referendum te je u 15 dana prikupljeno nešto manje od 12 tisuća potpisa.
No, treba reći i kako je ta inicijativa bila puno dugotrajnija te je bila u javnosti puno više popraćena nego što je to sada slučaj s opozivom Peđe Grbina. Ali to ne znači da Koviljka Aškić i njeni istomišljenici ne mogu doći do tražene brojke od oko 9500 potpisa što bi automatski značilo i održavanje referenduma o opozivu. Međutim, tu počinju pravi problemi za Koviljku Aškić budući da je uvjete koje je potrebno postići na referendumu za opoziv gradonačelnika ili gradonačelnice nekog hrvatskog grada gotovo nemoguće ostvariti.
Kao prvo potrebno je da većina birača koja izađe na referendum glasa za opoziv. Tu je važno napomenuti da za uspjeh referenduma nije potrebno da na njega izađe više od 50 posto svih upisanih birača, što bi u slučaju Pule iznosilo oko 28 tisuća birača, već je dovoljno da većina izašlih birača glasa za opoziv. No to je tek prvi uvjet i tu nastaju problemi za bilo koju inicijativu koja se odluči za opoziv gradonačelnika. Naime, da bi gradonačelnik, u ovom slučaju Peđa Grbin, bio opozvan osim što za njegov opoziv treba glasati većina izašlih birača, ta većina treba iznositi najmanje 33 posto svih upisanih birača. U ovom slučaju to znači da bi za Grbinov opoziv trebalo glasati oko 15500 birača s pravom glasa na području Grada Pule.
Nedostižna brojka
Ta brojka se može činiti dostižnom, ali kada se stavi u kontekst nedavno održanih izbora u Puli i referenduma za Lungomare dolazi se do zaključka da je opoziv Peđe Grbina nemoguća misija. Naime, u drugom krugu izbora za gradonačelnika u kojem je Peđa Grbin pobijedio Filipa Zoričića glasalo je ukupno 17887 birača, a od toga je za Grbina 9203 birača. Kada bi na referendum o Grbinovom opozivu izašao jednak broj birača to znači da bi za Grbinov opoziv trebalo glasati čak 86 posto izašlih birača što je teško za očekivati pogotovo jer je izlaznost na referendumima gotovo u pravilu puno niža nego na regularnim izborima.
Potvrdu toga imamo i u referendumu za Lungomare koji nije uspio baš zbog niske izlaznosti te je na njega izašlo tek nešto više od 11 tisuća birača, odnosno manje birača nego što je prikupljeno potpisa za njegovo raspisivanje. Kada bi na referendum za Grbinov opoziv izašao jednak broj birača kao i na referendum za Lungomare i taj bi referendum propao jer jednostavno ne bi bilo moguće doći do potrebnih 15500 glasova koliko je potrebno za Grbinov opoziv.
Jedina šansa za Koviljku Aškić i one koji žele da Grbin napusti Forum je vrlo velika izlaznost, a to je u Puli prava rijetkost. Primjerice na izborima za Hrvatski sabor 2024. godine u Puli je glasalo oko 50 posto upisanih birača, odnosno oko 28000 ljudi. Kada bi na referendum o Grbinovu opozivu izašao toliki broj birača, da bi opoziv uspio za njega bi trebalo glasati otprilike 55 posto izašlih birača, ali i tu postoji problem. Na tim je izborima 2024. godine Peđa Grbin dobio daleko najviše preferencijalnih glasova, njih 4000, dok je lista SDP-a dobila gotovo 10000 glasova, što je gotovo jednako koliko je Grbin dobio u drugom krugu lokalnih izbora prije nešto više od godinu dana. Dakle, brojke govore da Peđa Grbin već duže vrijeme ima podršku od oko 10 tisuća birača na području Grada Pule, a to je kapital i brojka koja njegovim političkim protivnicima predstavlja nepremostivu prepreku u borbi za njegov opoziv.
