Piše Boris Bilas
Koalicijski paradoks
(Arhiva Glasa Istre)
Rijetki se i danas sjećaju situacije u pulskom Gradskom vijeću dok je gradonačelnik početkom 2000-ih bio Luciano Delbianco. Bio je to njegov drugi gradonačelnički mandat nakon što je bio i prvi gradonačelnik Pule u samostalnoj Hrvatskoj, a taj je drugi mandat obilježila i tanka većina u Gradskom vijeću. Kako mi je nedavno rekao jedan gradski kroničar, većinu u Gradskom vijeću tada je držao Boris Šuran koji je istovremeno bio gradski vijećnik, ali i zaposlenik hrvatskog veleposlanstva u Indiji. A budući da je većina u Gradskom vijeću bila minimalna svako se važno glasovanje planiralo po Šuranu i njegovom dolasku iz Indije na sjednice Gradskog vijeća.
Sve to pokazuje koliko je političkog umijeća ponekad potrebno da bi se održala većina u raznim zastupničkim tijelima, od općinskih vijeća do Hrvatskog sabora u kojem premijer i predsjednik HDZ-a Andrej Plenković već niz godina vješto održava tanku parlamentarnu većinu. To političko umijeće sada će morati prikazati i aktualni gradonačelnik Pule Peđa Grbin kojemu, nakon odlaska Lorene Boljunčić i njene kolegice s nezavisne liste Danijele Križman iz vladajuće koalicije, većina ovisi o jednom glasu. Međutim, postoji jedna velika razlika u aktualnom slučaju koja pokazuje paradoks koalicijske vlasti. Naime, Peđi Grbinu će nakon odlaska Lorene Boljunčić vjerojatno biti i lakše vladati nego što je to bio slučaj do sada.
Jedina prava opasnost za većinu u Gradskom vijeću je zapravo ovisnost o IDS-u koji u svakom trenutku može odlučiti da prekida suradnju sa SDP-om, ali za to do sada nije bilo nikakvih naznaka i po svemu sudeći u pulskom IDS-u su više nego zadovoljni suradnjom s Grbinom, a isto se može reći i za vijećnike s Nezavisne liste Gorana Mihovilovića. Većina onih koji sudjeluju u vladajućoj koaliciji zapravo su s olakšanjem dočekali odlazak Lorene Boljunčić jer je, kako tvrde, često na koalicijskim sastancima imala nerealne zahtjeve čije bi ostvarenje ponekad bilo i u suprotnosti sa zakonskim odredbama. Kao primjer navode prigovore oko kašnjenja gradnje POS-ovih i stanova za priuštivi najam na kojima je Lorena Boljunčić inzistirala, iako je novi Zakon o priuštivom stanovanju tek bio u izradi i još nije bio donesen. Kako su potvrdili sugovornici, pokrenuti bilo kakav projekt prije nego je taj zakon stupio na snagu bilo bi vrlo štetno za grad, a Lorena Boljunčić taj argument nije prihvaćala. To je samo jedan od primjera zašto su ostali koalicijski partneri s olakšanjem dočekali njen odlazak iz koalicije što je vidljivo i iz izjava u medijima predsjednika Gradskog vijeća Valtera Boljunčića i Gorana Mihovilovića. Očito je i njima jasno da je koalicijska vlast u Puli sada puno čvršća nego što je to bila, pa makar imala dva glasa u Vijeću manje i makar ovisi o samo jednom glasu.
Proteklih nekoliko dana najtraženija osoba je bio Petar Jovetić, član SDSS-a, koji je u Gradsko vijeće izabran na posebnim izborima kao član srpske nacionalne manjine. U Jovetiću mnogi vide osobu koja je jezičac na vazi u koaliciji, ali ono što se zaboravlja da je isti taj Jovetić na regularnim lokalnim izborima u svibnju prošle godine bio na listi IDS-a za Gradsko vijeće, a kako tamo nije prošao kandidirao se na posebnim izborima za vijećnika srpske nacionalne manjine. Zbog svega navedenog teško se može očekivati da će Jovetić okrenuti leđa stranci na čijoj je listi bio na lokalnim izborima. Iako smo u posljednje vrijeme viđali i većih čuda na nacionalnoj političkoj sceni, pa su tako neki saborski zastupnici preko noći iz oporbe prešli u vladajuću većinu, takav scenarij u Puli se teško može očekivati. Ako se već scenarij iz Sabora može ponoviti u Puli, onda Peđi Grbinu najveća prijetnja dolazi iz vlastitih redova budući da je SDP u Saboru, ali i u nekim većim gradovima poput Splita, izgubio nekoliko zastupnika koji su potom postali dio HDZ-ovih većina.
No, čini se da su pulski SDP-ovci ipak vjerniji stranci i Peđa Grbin može za sada mirno vladati najvećim istarskim gradom, čak i mirnije nego što je vladao u proteklih nešto više od godinu dana.
