piše zlatko crnčec
Novi NATO za staru Europu
(AFP)
Svaki savez, svaka stranka, u krajnjem slučaju i svaki čovjek mora znati prepoznati trenutak u kojem mora shvatiti da su se stvari promijenile. I da se od prošlosti, i od onog što je ona donijela, više ne može živjeti. Da stara pravila i stari odnosi više ne vrijede. I da se stvaraju novi na čije je stvaranje potrebno utjecati kako bi se moglo kontrolirati ono što će se događati u budućnosti. NATO savez, posebno njegov europski dio, nalazi se baš u takvom trenutku. Nakon samita u Ankari i Trumpovih izjava o drugačijoj ulozi Sjedinjenih Američkih Država u obrani Europe, pitanje više nije hoće li se Savez promijeniti, to više nije upitno, nego koliko duboko i koliko brzo. I kako će u svemu tome proći Europa.
NATO je preživio Hladni rat, štoviše u njemu je pobijedio. Tada je bio proglašavan zastarjelim, čak i suvišnim, ali se ipak uspio prilagoditi novim okolnostima. I opstati. Međutim, ono s čime se danas mora baviti nisu mogli predvidjeti ni najbolji geopolitički analitičari. Izazov, barem onaj glavni, ne dolazi izvana, nego iznutra. Iz samog središta zapadne moći. Iz Ovalnog ureda Bijele kuće koji dosad nije imao ovakvog stanovnika. Onog koji je doveo u pitanje američka sigurnosna jamstava Europi koja se, čini se, još uvijek bori da potpuno razumije sve posljedice ovog novog američkog pristupa.
Uglavnom, NATO sigurno neće nestati zbog Trumpovih izjava, ali da će se nepovratno promijeniti, to je više nego sigurno. Europa će morati preuzeti znatno veći dio odgovornosti za vlastitu obranu. Odnosno morat će za tu namjenu trošiti puno više novaca nego dosad. I prijašnji su američki predsjednici tražili od Europljana da više troše na oružje. Trump je poručio isto, ali na puno brutalniji način. Rat u Ukrajini već je potaknuo povećanje obrambenih proračuna u nizu europskih zemalja. Kao glavna opasnost proglašena je Rusija. Iako nije baš do kraja jasno kako bi Rusija mogla napasti Europu kada se njena vojska već četiri godine u ratu s Ukrajinom godišnje pomiče prema naprijed tek za koji kilometar.
Transatlantsko partnerstvo polako, ali sigurno postaje sve više poslovni, a sve manje ideološki odnos. Trump sve promatra kao poslovnu transakciju, zanimaju ga samo troškovi i zarada. I to samo na prvu loptu. Nema tu neke analize za sljedeća tri koraka. Bitan je samo onaj prvi. U takvom pristupu nijedno savezništvo nije neupitno. Možda ne baš sve, ali puno se toga može radikalno promijeniti preko noći. NATO će stoga manje nalikovati zajednici koja se oslanja na političke vrijednosti, a puno više nečemu što se konstantno kvantificira i analizira doslovno do zadnjeg eura ili dolara.
Rusija je glavni razlog zbog kojeg će NATO i dalje opstati. Ruskim napadom na Ukrajinu dobio je dodatni razlog za postojanje. Čak i za proširenje. Finska i Švedska su postale nove članice baš zbog rata u Ukrajini. Europske države danas osjećaju veću sigurnosnu ugrozu nego u bilo kojem razdoblju nakon završetka Hladnog rata. Nikakvih naznaka nema bilo kakve normalizacije odnosa s Rusijom. Rat u Ukrajini ide dalje. Bit će tu i gospodarskih promjena. Obrambena industrija dolazi na svoje. Na oružje će se potrošiti desetine, odnosno stotine milijardi eura i dolara. Vojne nabave idu u nebo i pred cijelim zapadnim svijetom razdoblje je velikog ulaganja u oružje. Kakve će to društvene posljedice izazvati i postoji li opasnost da se Europa pretvori u modernu Spartu, ostaje za vidjeti. I možda i najveći problem u svemu ovome je kako unutar NATO-a postići političko, a onda samim tim i vojno jedinstvo. Bit će to u sljedećim godinama možda i najveći izazov zapadnog vojnog saveza. Pred Europom je sada veliki izbor. Ne može više nastaviti očekivati da će se Amerika vratiti staroj politici, ali ne može ni predvidjeti kakva će točno biti nova. Posebno ne kada je Trump u pitanju. A i međunarodni se odnosi mijenjaju brže no ikad. Sve se mijenja velikom brzinom pa će se morati i NATO. Europski lideri dugo nisu bili pred ovakvim izazovima. Koliko su im dorasli, veliko je pitanje.
