(Foto: X, Davor Kovačević)
Što je sljedeće? Što se još može dogoditi nakon ovog? Nakon što je FIFA podlegla Trumpovom pritisku i u odluci bez presedana odlučila da utakmicu kazne američkom napadaču pretvori u uvjetnu. Ovaj je igrač dobio crveni karton na utakmici protiv BiH nakon što je u krajnje nesmotrenom ili možda i namjernom, pogibeljnom startu skoro otkinuo gležanj reprezentativcu BiH. Nikada se prije nije dogodilo da FIFA na ovaj način pogoduje zemlji domaćinu. Istina, nijedna dosadašnja zemlja domaćin nije imala Donalda Trumpa na čelu. Bilo je domaćina koji su u trenutku održavanja prvenstva bili lideri prilično brutalne vojne hunte, ali čak ni oni nisu baš ovako pritisnuli FIFA-u. Niti bi ona popustila. Ali promijenila su se vremena, promijenila se Amerika. Promijenila se, eto, i FIFA.
Što se još može očekivati? Ako Belgija uspije pobijediti Sjedinjene Države, je li moguće da njeni nogometaši i izbornik dobiju američke sankcije. Da im se zamrznu svi bankovni računi, da ne smiju napuštati svoju matičnu zemlju i da budu podvrgnuti svim ostalim delikatnostima koje izvršne vlasti velikih država i zajednica znaju nametnuti svojim i tuđim građanima. Možda nije nemoguće ni to da igrač Belgije koji postigne odlučujući gol završi u Guantanamu u narančastoj pidžami. Dobro sad, malo pretjerujemo, barem se tako nadamo, ali ovo s ovom suspenzijom crvenog kartona usred Svjetskog prvenstva zaista je bezobrazluk krajnje vrste.
Već smo više puta pišući o Trumpu spomenuli da njegova brutalna politika u kojoj veliki naprosto kinje male ima jedan jako dobar aspekt. A taj je da je do kraja ogolio neke stvari. Veliki i moćni uvijek su kinjili malo i slabe. Ali su oko toga uvijek gradili predstavu. Uvijek je na djelu bio politički teatar u kojem se gola sila prikrivala velikim riječima. Uvođenje demokracije, ljudska prava, borba za slobodu, medijske slobode i slične fraze bile su dimne zavjese koje su služile prikrivanju toga da je netko veliki gadno zavrnuo lakat nekom malom. I da je mali naravno popustio. Kod Trumpa nema takvih kerefeka. Ovo što je sada napravio FIFA-i samo je blaža verzija onog što je napravio Venezueli. Samo što je Infantino za razliku od Madura na vrijeme shvatio poruku. Naravno, daleko od toga da bi bio otet i strpan u tamnicu, ali opet nije se baš napametnije suprotstaviti Trumpu u trenutku kada preko Svjetskog prvenstva pegla svoj imidž pobjednika nakon "pobjede" nad Iranom, a samo četiri mjeseca prije izbora za Donji dom Kongresa i trećinu Senata. Izbora koji bi, ako prođu loše za njega, mogli potpuno osakatiti druge dvije godine njegovog drugog predsjedničkog mandata. Dobar rezultat američke nogometne rerezentacije možda bi mu mogao pomoći da Republikanci zadrže kontrolu nad oba doma američkog Kongresa.
To je naprosto Trump. Kakav je, vidjeli smo kada je došao na ideju da od Gaze napravi kičasti rizort. Ili da najavi da bi mogao okupirati Grenland. Ili kada je odlučio izgladniti Kubu.
Sve to skupa ipak šteti i Americi. Vidjelo se to i prilikom napada na Iran o kojem unaprijed nije obavijestio čak Veliku Britaniju, najbližeg i najvjernijeg saveznika. Pa mu je čak i krajnje lojalni Keir Starmer u prvom trenutku odlučio uskratiti pristup vojnim bazama u Britaniji koje su trebale poslužiti za napad na Teheran. Naravno, nakon par rundi Trumpovog verbalnog cipelarenja Starmer je odluku promijenio. Da ne spominjemo ovdje Španjolsku i neke druge zemlje koje se otvoreno suprotstavljaju trenutnoj američkoj vanjskoj politici. Politički nostalgičari mogu se samo prisjećati s kojim je poštovanjem prema saveznicima George Bush stariji 1990. minuciozno gradio koaliciju za prvi irački rat nakon što je Sadam Husein bio napao Kuvajt. Naravno da je Amerika i tada bez problema mogla sve sama odraditi, ali nije sve u goloj vojnoj sili. Trump i oni oko njega to nisu sposobni razumjeti. Pa im je normalno da siluju FIFA-u kako bi osigurali da jedan igrač ipak može igrati sljedeću utakmicu iako je u prethodnoj dobio izravni crveni karton. I to jer je skoro otkinuo nogu protivničkom igraču.