Piše Tihana Tomičić
Proširenje postaje snaga EU-a
(MICHAILIDIS/European Union/SIPA/SIPA PRESS)
Samit o Zapadnom Balkanu, na kojem sudjeluje i hrvatski premijer Andrej Plenković, donosi dosta novih vijesti za zemlje "regiona" - sada više ili manje postaje jasan redoslijed kojim bi zemlje istočno od Hrvatske mogle pristupati Europskoj uniji. Za njih, EU nije organizacija "koja ima sve manje utjecaja", niti samo "iteracija" prethodnih pokušaja, kako hrvatski predsjednik Zoran Milanović zna govoriti o Europskoj uniji. Za njih je EU još uvijek san, jer znaju da on donosi i čvršći demokratski poredak, a i dosta novca.
Sada, nakon godina zastoja i sve češćih kritika da je politika proširenja izgubila vjerodostojnost, Europska unija ponovo šalje jasne signale da želi vratiti proces proširenja među svoje strateške prioritete. Samit Europske političke zajednice u Tivtu dodatno je potvrdio takav smjer, i to je velika stvar za sve u regiji, a posebnu pažnju šalju poruke francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza koji su Crnu Goru izdvojili kao najizgledniju sljedeću članicu Unije. Njihove izjave dolaze u trenutku kada Bruxelles nastoji dokazati da proširenje nije samo politička fraza - nego stvaran proces, koji uključuje žive ljude i njihov budući životni standard. Macron je u Tivtu otvoreno poručio da europski čelnici žele pomoći Crnoj Gori da što prije postane članica europske obitelji, dok je Merz priznao da je i sama Europska unija snosila dio odgovornosti za dugogodišnje usporavanje procesa. Praktički, priznali su da su griješili na tom putu.
Takve nove poruke predstavljaju značajan odmak od razdoblja nakon ulaska Hrvatske u EU 2013. godine, kada tijekom više od desetljeća nijedna nova država nije pristupila. Mnogi su upozoravali da je vakuum nastao zbog neodlučnosti Bruxellesa da otvara prostor za jačanje utjecaja drugih globalnih aktera poput Rusije, Kine i Turske. Sada je očito toga dosta - jer proširenje će osnažiti i sam EU, ne samo nove zemlje pristupnice. Dodatni poticaj politici proširenja u međuvremenu je dala ruska invazija na Ukrajinu. Rat je promijenio geopolitičke prioritete Europe, to je jasno, pa je proširenje ponovo postalo sigurnosno i strateško pitanje. Zbog toga su uz države Zapadnog Balkana u prvi plan došle i Ukrajina te Moldavija. U tom kontekstu posebnu važnost ima francusko-njemački dokument "Novi zamah za proširenje" - Pariz i Berlin smatraju da je sadašnji model pregovora previše spor, složen i nedovoljno motivirajući. Njihov prijedlog ne odustaje od načela da napredak mora ovisiti o provedenim reformama, ali predviđa postupnu integraciju i prije punopravnog članstva - i to je ogroman iskorak. To bi značilo da bi zemlje kandidatkinje mogle ranije sudjelovati u pojedinim europskim programima, od studentskih razmjena i znanstvenih istraživanja do energetskih i industrijskih politika.
Razmatra se i mogućnost uključivanja njihovih predstavnika u dio ministarskih sastanaka i sastanaka na vrhu EU-a, iako bez prava glasa. Cilj je građanima država kandidata pokazati konkretne koristi približavanja Uniji i prije formalnog ulaska.
Postaje jasno da među državama Zapadnog Balkana trenutno Crna Gora ima prioritet - ako se dovoljno ogradi od srbijanske politike Aleksandra Vučića. Slijedi Albanija, koja je posljednjih godina ubrzala reformske procese, dok Sjeverna Makedonija i dalje trpi posljedice bilateralnih sporova. Srbija formalno pregovara o članstvu, ali odnosi s Kosovom i sve izraženije političke razlike s Bruxellesom predstavljaju ozbiljnu prepreku. Vučić Srbiju udaljava od Europe - to možda ojačava njegovu unutarnju poziciju, ali ne popravlja perspektivu građana Srbije sigurno. Još uvijek kaotična situacija u BiH čini je i dalje potencijalno najsporijim kandidatom, zbog unutarnjih političkih blokada koje se samo dalje kompliciraju. Iako je teško očekivati novo proširenje sasvim brzo, trend je danas bitno drukčiji nego prije nekoliko godina. Umjesto rasprava o tome treba li se EU širiti, europske metropole sve više raspravljaju kako taj proces ubrzati. Upravo zato poruke iz Tivta nadilaze simboliku jednog samita - one pokazuju da je proširenje ponovno postalo dio strateške vizije Europe, a pitanje više nije hoće li do njega doći, nego tko će biti spreman iskoristiti otvorena vrata EU-a.
