Ima li dosadnije, patetičnije teme od ljubavi, koja kao da je na neki način anemična, ljubav je nešto što volimo, ljubav stalno koriste u svakakve marketinške svrhe, kazao je uvodno Aljoša Pužar
Aljoša Pužar, Andrej Nikolaidis, Paola Orlić i Boris Dežulović (Foto: Sanjam knjige u Istri/Manuel Angelini)
"Ljubav, opet, sada" bio je naziv programa gdje su o ljubavi na razne načine i kroz razne aspekte razgovarali Boris Dežulović, Andrej Nikolaidis i Paola Orlić, a voditelj je bio Aljoša Pužar.
- Ima li dosadnije, patetičnije teme od ljubavi, koja kao da je na neki način anemična, ljubav je nešto što volimo, ljubav stalno koriste u svakakve marketinške svrhe, kazao je uvodno Aljoša Pužar.
Paola Orlić, za sebe je rekla da je ovoga puta poput igrača s klupe i da je zamijenila Helenu Sablić Tomić, a istaknula je da je to učinila iz ljubavi prema Sajmu i prema Magdi.
- Često ljudi imaju potrebu da se ograde od svakoga i nisu u stanju izreći ljubav, nego samo kao citat, naveo je Nikolaidis, ističući i virtualnu, sve više prisutnu komponentu ljubavi.
Boris Dežulović kazao je da se za ovu temu nije pripremao, jer se za ljubav ne može pripremiti, a prisjetio se eseja koji je Jonathan Franzen objavio prije nekih dvadesetak godina, o privatnosti, a tada nije bilo društvenih mreža a Internet je, u odnosu na danas, bio tek na svojim početcima.
- Kada u Google ukucate ljubav, mržnja, seks, dobro, zlo, majka, o ljubavi će vam izaći oko 11 milijardi linkova. Šest do sedam milijardi linkova izaći će vam ukucate li žena, a 19 i nešto za muškarca. Čak 25 milijardi linkova ima Facebook. Ljubavi ima puno, reklo bi se gledajući to, ali svašta volimo, nerijetko površno i kratko, volimo muškarce, žene, države, svašta, prelako izgovorimo tu riječ, nekada bi tek nakon sedam godina rekli volim te. Sada se stalno šalju ta srca s Facebooka, lajkovi, emoticoni, toga ima zbilja previše, rekao je Dežulović.
Paola Orlić također je potvrdila da ima sve više tih površnih ljubavi, lajkova, srčeka, te da na ljubavi treba raditi, a puno ljudi nema strpljenja i živaca pa lako odustanu. Sve manje ljudi je u braku, nemamo vodiče kroz neku određenu ljubav, vezu, to je izazov, a nisu svi vični tome.
Nikolaidis se složio da ljubav zahtijeva rad, da se ne može na zapovijed voljeti, te da imamo generacije baka koje se nisu udavale zbog ljubavi, a ipak u živjele u skladnim brakovima do duboke starosti bez nekih većih problema.
- Bilo je to u stilu Jozo, evo ti Kate. Kate, evo Joze. Nisu šetali i gledali se, dogodilo se nešto i bili su onda na neki način osuđeni na kompromis, a iz toga se rađala ljubav, poštovanje, i živjeli su uglavnom u sretnim, sređenim brakovima, nadovezao se Dežulović.
Paola Orlić je kazala da je kao srednjoškolka bila na trećem piru svoje bake, koja nije bila šik dama, nego obična žena, 1926. godište, i da je taj treći brak bio prava treća sreća.
Pužar se osvrnuo na činjenicu da su u Koreji dogovoreni i nedogovoreni brakovi jednako uspješni, a Dežulović je govorio o erosu kao ljubavi tijela te o agape kao ljubavi duše. Spomenuo je i činjenicu da neki žele pred svima objaviti svoju ljubav, usred stadiona, društvenih mreža i followera.
Bilo je govora i o ljubavi u raznim vidovima umjetnosti, a Dežulović je rekao kako je Berlusconi izjavio da su "ljubav izmislili komunisti da bi jeb… džabe".
Raspravljalo se i o tome da uvijek tražimo srodnu dušu u ljubavi, kako ljubavi ima svugdje u umjetnosti, te o ljubavi na filmu, u knjigama…