Tin Ujević, odnosno njegova poznata zbirka "Kolajna", postala je nedavno "La collana" zahvaljujući pulskom autoru i prevoditelju Ugu Vesselizzi, a uz pogovor poznatog književnika i predsjednika Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika Borisa Domagoja Biletića, djelo je objavljeno kod izdavača Ronzani editore.

Prijevod je značajan iz više razloga. Kao prvo, stvaralaštvo velikog Tina stiglo je još jednom do nove publike, talijanske i to s vrsnim prijevodima gdje je trebalo vršiti i neke traduktološke odabira kako na najbolji način prenijeti poetsku misao a zadržati pri tome pjesnički ritam, kao drugo, dolazi i do širenja važnosti kultura u doticaju o čemu se dan-danas toliko govori, te kao treće, samozatajni pulski pjesnik, koji nije toliko objavljivao, napravio je sjajno djelo.

(NN)

Puno se priča o prijevodima kao mostovima spajanja jezika, kultura i civilizacija. Ovo je djelo nastalo u Parizu između 1913. i 1919. godine, a tu dolaze do izražaja razni aspekti Ujevićeva djelovanja, od njegovog, kako su ga kritičari definirali, stila renesansne razigranosti do duboke refleksivnosti, što zasigurno nije bilo lako prevesti, a Ujevića se slabo prevodilo na talijanski. Činio je to Giacomo Scotti – nekoliko je pjesama preveo za antologije hrvatskog pjesništva objavljenih u Italiji, a nekoliko su pjesama za časopise preveli danas nažalost pokojni Rudolf Ujčić te Daniel Načinović.

Vesselizza je ove pjesme preveo zaključno s 1991. godinom, da bi ih nešto revidirao i korigirao 2002. te potom i 2015.

Što se tiče specifičnosti ovoga prijevoda, gdje treba naglasiti bogatstvo talijanskog jezika na najbolji mogući način, gdje koristi neke arhaizme te riječi koje nisu baš u svakodnevnoj upotrebi, i to vodeći računa o muzikalnosti svakog pojedinog stiha, važnost se sastoji u činjenici da se odlučio za prijevod bez rima karakterističnih za ove Ujevićeve pjesničke radove. Odnosno rime ili nisu prisutne na mjestima i na način kao kod Ujevića ili pak u potpunosti izostaju. A sve to da ostane čim više vjeran Ujevićevom originalu, da se ne gubi poetska misao, a istodobno da njegova poezija zaživi ljepotom dolaznog jezika. Što je i cilj te svrha svakog prijevoda, gdje poezija ima posebno mjesto i značaj.

Odlučiti se za rimu nauštrb melodioznosti stihova i poetskog ritma, ili pak nastojati zadržati rimu, i dati si malo pjesničke slobode? U sferi prijevoda, prevođenja i traduktologije općenito postoje brojna pitanja, najčešće bez jednoznačnog, jedinstvenog odgovora jer to nije egzaktna znanosti i nije uvijek niti moguće svim pjesmama iz iste zbirke pristupiti na jednak način s traduktološkog aspekta.

A brojne knjige o prevođenju te priručnici ne daju definitivne odgovore na ta pitanja, sve je to izbor prevoditelja. I sam je prevoditelj objasnio neke svoje odabire, neke svoje razloge, i kao prevoditelj i kao priređivač ovoga prijevoda, gdje je naglašeno da je težio zadržavanju ritma stihova i njihove melodioznosti.

Povezane vijesti

• Hommage Tinu Ujeviću
• Stigla nam ruska autorica Ninelj Koribskaja - Irena Mikulaco prevela važno djelo o ruskoj povijesti
• Prevedene svjetske pripovijetke, legende i basne