Nedavno je objavljena pjesnička zbirka pulsko-riječkog autora Davora Mandića naslovljena jednostavno, a opet tako znakovito i simbolično - "Kuća". Sama kuća metafora je koja u sebi sintetizira, evocira i prikazuje štošta, od stanja duše, sigurnosti, obiteljskih trenutaka s najdražima, veze s roditeljima, odrastanjem, puno toga može prikazati ta riječ. A uvijek je to i neka sigurnost, nešto blizu srca, i što navodi na razmišljanje, na duboko promišljanje o mnogočemu. Kada uzmemo u obzir da o kući piše Davor Mandić, autor kojega karakterizira svestranost, onda je samim time još zanimljivije njegovo putovanje carstvom riječi, misli, pjesničkih figura, gdje se lirsko poetsko i narativno spajaju i stapaju u jednu zanimljivu cjelinu. Zbirka je potaknuta serijom grafika autorove životne i umjetničke partnerice Nadije Mustapić, s kojom zajedno istražuje kuću, od njezine idejne i konkretne pojavnosti do koncepta doma koji zajedno pokušavaju izgraditi.

Brojne pjesme korespondiraju s aktualnim trenutkom i širim društvenim kontekstom, ima tu ironije, inteligentnog humorističkog pristupa, ali promišljanja o raznim aspektima svakodnevice s imenicom kuća kao lajtmotivom. Tu se autor i poigrava riječima, ali po malo i grafičkom formom, te, osim slovima, i brojevima.

(Press)

Posebno je zanimljiva i potiče na razmišljanje pjesma "Kuća postanka". "Nadija piše... Isporučeno. Davor piše...Isporučeno". I tako desetak puta, od početka do kraja pjesme, gdje se u biti "krije" i odnos prema društvenim mrežama i raznim fenomenima današnjice od svjetonazora do načina življenja.

Odlasci-dolasci, razne vrste kuća, isto tako razni odnosi prema kućama, interpretacija kuće na striktno poetski način, kao i na onaj prozni, a unutar poezije gdje to (ni)je poezija u prozi, dobiva raznolika značenja i konotacije, gdje poetsko ulazi u razne tematske i interesne sfere i gdje sugestivnim deskripcijama i isto tako nadahnutim solilokvijima prikazuje svoju kuću, svijet, tako da se čitatelj može i zapitati što za njega fizički predstavlja kuća i kako je (umjetnički) doživljava. Naravno, kuće nisu simbol samo za ljudsku toplinu, za onu centripetalnu silu koja pokreće svijet, već i za odlaske, rastanke, tako česte motive unutar pjesništva.

"Kuća je istoobno i srce i tijelo, i jezik i sjećanje, i utočište i prijetnja, možda ponajprije katalog unutarnjih stanja", zapisano je na nepotpisanim koricama knjige, no ta misao vrlo dobro dočarava bit svega.

Da su kuće doista lajtmotiv, prikazuju i četiri poetske cjeline Rezidencije i ruine, Projekti i makete, Stvarnost u ogledalu te Ja sam kuća. Naša kuća, Druga kuća, Kućni strahovi, Kućno znanje, obuhvaćen je šaroliki spektar koji se vezuje uz/za kuću i koji je predstavlja na najbolji mogući način - jednostavno, lirski, a opet posebno. Pjesme u prozi, možda su i najjači dio knjige.

Knjiga je objavljena u izdanju ShuraPublikacije iz Opatije, koju vodi Šura Dumanić, a knjigu je uredio Ervin Jahić, dok je naslovnicu izradio Vladimir Vidaković. Rukopis, objavljen uz potporu Ministarstva kulture i medija dovršen je na književnoj rezidenciji u danskom Hald Hovedgaardu.

Povezane vijesti

• Drukčiji roman o ratu sa stripom
• Davor Mandić gost Bojana Žižovića
• PUSTOŠ U KOJU SVRAĆAJU NARKOMANI I HULIGANI, u nekadašnjoj šoping meki u srcu grada ostao je samo - postolar