S autorom, redateljem i autorom dramatizacije "Tijesne zemlje", predstave koja će biti premijerno postavljena večeras na daskama pulske kazališne kuće, Marinom Blaževićem, razgovarali smo uoči premijere.

Izazov i obaveza i odgovornost

Kako je krenuo proces uprizorenja jednog od najpoznatijih Balotinih djela?

- Ravnateljica Istarskog narodnog kazališta Gordana Jeromela Kaić, pozvala me da za finale njezina mandata predložim predstavu odnosno naslov koji bi u tematskom fokusu imao Istru. Nakon nekoliko mjeseci istraživanja i razmatranja, konačni izbor je zapravo lako pao na Balotinu "Tijesnu zemlju", čak i prije nego je pronađen ključ za dramatizaciju romana. Jednostavno, i autor i njegovo djelo bili su izazov i obaveza i odgovornost koje nije bilo moguće zaobići.

Ova će predstava biti, kako je najavljeno,?dramsko-lirska-umjetničko-plesna. Koji aspekt poznatog Balotinog djela ćete istaknuti na poseban način?

- Dramatizirati roman znači najprije pronaći potencijalnu dramsku strukturu u narativnom tkivu romana, a potom i provesti izbor motiva, tema, likova, situacija, događaja, pripovjednih niti, naposljetku i rečenica, dijaloga, odlomaka, koji se mogu utkati u pronađenu i izrađenu strukturu. Za naše čitanje i uprizorenje "Tijesne zemlje" to je značilo sužavati fokus na doista tragičnu priču o životu obitelji Gašpić, odnosno onog njezina ogranka koji predvode Martina i Marko te njihovo jedino preživjelo dijete, sin Tone. Svi drugi likovi pojavljuju se kao svojevrsna dramaturška ogledala, ponekad i komična, u kojima se zrcale osobine i sudbine glavnih likova. Nemoguće je opsežan zavičajni roman panoramskog tipa kakav je "Tijesna zemlja" na pozornici prikazati sveobuhvatno i detaljno. Za takav pristup adekvatnija bi bila TV-serija, ili kazališna predstava koja bi trajala barem četiri sata. To, međutim, ne znači da smo odustali od zavičajno-povijesnih, etno-kulturoloških, čak i socio-ekonomskih uvida kojima obiluje Balotin roman. Njih smo povjerili filmskim insertima i odlomcima romana koje govori doajenka hrvatskog glumišta, Neva Rošić, kao naratorica i utjelovljenje odnosno personifikacija Istre. Ako će nekim gledateljicama i gledateljima naše predstave možda nedostajati neki tragovi Balotina romana, vjerujem da će ih ipak pronaći u govoru Nevina lica, u slikama što ih oblikuje njezin glas.

Kako ste koncipirali s dramaturškog gledišta ovaj naslov?

- Naša predstava "Tijesne zemlje" Mate Balote nije ni nadomjestak ni dodatak čitanju romana. Ona polazi od stava da će biti utoliko bliskija romanu koliko se uspjela od njega osamostaliti, a da ga pritom ne iznevjeri. Ona bi, recimo metaforički, htjela biti odraslo dijete romana. Brine o njemu, vraća mu se, pamti ga, ali je već potpuno samodovoljna. Ima i vodi svoj život. Priču i likove, naraciju i fikciju, svojevrsni analitički dokumentarizam pa i dirljivu nostalgičnost Balotina romana pokušali smo oživjeti hibridnom, dramsko-glazbenom, glumačko-plesnom, filmsko-lirskom predstavom. U njoj se prizori ljepote i okrutnosti života, neumitnosti smrti u nemilosrdnom ritmu prirode, izmjenjuju pa prepliću s plesnim odjecima Vivaldijeva slavnog ciklusa violinskih koncerata "Četiri godišnja doba" u koreografiji Maše Kolar. U tom dramaturškom kontrapunktu pronašli smo priliku da osluškujemo i naslućujemo sve one dimenzije pripovijesti i drame za koje riječi nisu dostatne.

Predstava se bavi, između ostalog, estetskim doživljajem prošlosti. Kako prenijeti taj duh i dah prošlih vremena gledateljima?

- Zasigurno ne romantiziranim folklorističkim ili historicističkim pristupom. Postoje drugi oblici predstavljanja i izvedbe kojima je takav pristup primarna funkcija. Naša je predstava primarno kazališni događaj, a njezino gledanje će – nadam se – izazvati primarno umjetnički doživljaj. Od "duha i daha prošlih vremena" više su nas zaokupljali duhovi koji opsjedaju glavne likove, a posebno Martinu Gašpić. Njezina duhovnost, patnja i upornost, upravo muka, na kraju predstave dovodi do začudnog obrata.

Otvoreni putevi

Koliko djelo danas, u kazališnim okvirima, korespondira s aktualnim trenutkom?

- U svakom vremenu postoje oni koji idealiziraju prošlost, ili ignoriraju aktualnost, ili se nadaju boljoj budućnosti. Nisam sklon sugeriranju čitateljske odnosno gledateljske perspektive, a niti nametljivim aktualizacijama. To, naravno, ne znači da su aktualnosti romana i naše predstave neutralizirane. Upravo suprotno. No, na njihovo prepoznavanje mi koji smo radili na kazališnoj "Tijesnoj zemlji" možemo vas samo pozvati. Umjesto ukazivanja na obavezan smjer, nadamo se da smo otvorili dovoljno puteva. Naše čitanje i uprizorenje Balotina romana samo je jedno uz druge, jednako moguće.

Balotino je djelo i oproštaj od jedne epohe. Na koji ste način koncipirali to po(r)uku?

- Umjesto oproštajem od jedne epohe, koji naravno ostaje prisutan kao povijesni okvir odnosno kontekst naše predstave, zaokupljalo nas je u većoj mjeri kako je ta epoha djelovala na individualne sudbine tri glavna lika, a potom i odjekuje li taj "duh i dah prošlih vremena" u slici budućnosti.

Povezane vijesti

• Novi život "Tijesne zemlje" Mate Balote: Započele probe za premijeru Istarskog narodnog kazališta
• Pulski glumac iz predstave "Tijesna zemlja" uoči večerašnje premijere: "Ovo je definitivno najvažnije djelo i predstava koju sam radio u životu"
• "Tijesna zemlja" spojila Balotu i Vivaldija na pozornici INK-a