Uoči premijere predstave "Tijesna zemlja", prema poznatom djelu Mate Balote, koja će biti odigrana večeras s početkom u 20 sati u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, razgovarali smo s jednim od glumaca, pulskom snagom Lukom Mihovilovićem. Potonji je govorio o svojoj povezanosti s Balotom i o svome radu u ovoj predstavi.

Zadovoljstvo i čast

Zasigurno je veliko zadovoljstvo za svakog glumca sudjelovati u predstavi koja je nastala prema djelu vrlo važnom za zavičaj u kojem kao glumac živite i djelujete.

- Ovo je definitivno najvažnije djelo i predstava koju sam radio u životu. Ta snažna povezanost s Balotom, tijekom prvog čitanja romana nakon dugo vremena, susret je i s tim snažnim i vještim načinom pisanja koji vam prodire u svaku poru vašeg emotivnog bića, ali i bića koje je ovdje raslo i u svome tijelu nosi iskustva generacija koje su živjele na ovoj tijesnoj zemlji, ne pušta vas ni u jednom trenutku da olako shvatite ili drugačije tumačite težinu i ljepotu onoga što je napisano, a doista se dogodilo. Meni je Istra utkana u svakodnevicu na mnogo dubljem nivou od samog života ili činjenice da sam rođen ovdje. Moja nona Marija uspostavila je snažnu vezu s Istrom, pogotovo ovom istočnom, jer je i sama iz tih krajeva u kojima je preživjeti bilo iznimno teško. Kad bi prividno stala borba da se prehrani obitelj, dolazilo bi do drugih strahota. Jedan pa drugi rat, pa opet neimaština i sve ispočetka, a ipak je u dubokoj starosti o svemu tome pričala snažno i stameno, kao da je riječ o nekoj sitnici. Skromnost i siromaštvo, a opet karakter pun snage i beskompromisnosti kad je riječ o tome što i kako treba učiniti da bi se stalno kretalo unaprijed, obilježili su njezin život do smrti u 94. godini. Zato je meni čitanje Balote bilo kao gledanje filma, jer su slike koje sam cijeli život stvarao na temelju njezinih iskustava sada dobile neopisivo širok i snažan kontekst drugog vremena i drugih ljudi. Biti dio ovakve predstave u današnjem vremenu na neki je način i ambasadorski rad, jer ovime i dalje pričamo o temeljnim ljudskim vrijednostima, potičemo empatiju prema tuđoj sreći i nesreći, a s druge strane ponovno stavljamo u prvi plan svoju baštinu koja nije turistički proizvod, nego naš identitet. Tako da jest, neopisivo je zadovoljstvo i čast biti dio ove predstave baš zbog toga jer govorimo dijalektom i zato jer snažno stojimo iza svega što je Balota napisao.

(Karlo Čargonja / INK)

Koliko je dijalektalna komponenta važna u samoj predstavi?

- Dijalekt i standardni jezik stalno se prepliću. Balota je napravio jasnu razliku u pisanju tako da okolnosti u romanu opisuje standardnim jezikom onog vremena, dok su dijalozi na rakljanskoj čakavici. Dijalektalna komponenta vrlo je važna jer se u razgovorima među likovima jasno vidi bogatstvo tog rječnika, ali i njegova skromnost i izravnost, pa se s malo riječi kaže sve što treba, bez uljepšavanja i okolišanja. Rad s gospodinom Antonom Percanom kao jezičnim savjetnikom bio je vrlo temeljit jer taj dio Istre ima vrlo zanimljiv i specifičan položaj naglasaka u nekim riječima. A kao i svi Rakljani (nikako Rakljanci!) vrlo su ponosni i nije im svejedno kako se njihove priče pričaju.

Ispunjujuće iskustvo

Najveći izazov rada u takvoj predstavi?

Luka Mihovilović i Ivna Bruck (Karlo Čargonja / INK)

- Najveći izazov je iznova i iznova ispričati priču na pravi i dostojanstven način, kako i priliči ovom romanu i Baloti. Nije mi se još dogodilo da sam baš gotovo svaki dan pred probu imao tremu, sada se pred kraj ona miješa i s osjećajem da je uskoro više neće biti, a glumac se lako navikne na nju kao na neku vrstu pokretača. Pričati priče o ljubavi, obitelji, smrti, nesreći i sreći, o ljudima koji su postojali i o onima koji su to proživjeli, velika je čast i odgovornost, ali i neopisivo zadovoljstvo. To su ljudi koji u sebi nose svjetove koji rijetko izrone na površinu da postanu vidljivi, ali kroz male pukotine u pogledu ili dodiru dotičete čitave virove njihove ranjivosti. Što se same izvedbe tiče, ona je sama po sebi velik izazov jer je i velika i važna, ali sam pritom okružen vrlo predanim kolegama kojima je jednako stalo kao i meni. S Ivnom Bruck, koja je kao i Balotina Martina sitna i mala, ali u stanju je preokrenuti kuću svojom glumačkom snagom. Tu su i dvoje predivnih plesača, Maria Matarranz de las Heras i Michele Pastorini, koji su priču podigli na jedan eteričan i gotovo metafizičan nivo, savršeno uklopljen s glumačkim dijelovima. Marin Blažević kao redatelj tijekom cijelog procesa davao nam je potpunu slobodu, uz neopisivo strpljenje i povjerenje kakvo se rijetko osjeti, a Maša Kolar, s kojom sam već imao priliku raditi, bila je netko s kim je svaki rad bio pun razumijevanja, ali i beskompromisne temeljitosti. Mislim da je ovaj proces za cijelo kazalište i cijelu ekipu bio jedno divno, ispunjujuće iskustvo.

U predstavi glumi i velika Neva Rošić, zasigurno se može puno naučiti od nje.

Luka Mihovilović i Ivna Bruck (Karlo Čargonja / INK)

- Neva Rošić je jedna od onih glumačkih "gromada" s kojima rijetko u životu dobijete priliku prozboriti riječ, a kamoli dijeliti pozornicu. Nije bilo svejedno imati probe pred njom. Znate da vas gleda i da će nakon probe uslijediti razgovor. Čujete sve što vam govori, ali istovremeno uživate u njezinu glasu, u riječima koje bira, u tom direktnom odnosu prema onome što se podrazumijeva da kao glumac morate iznijeti, potkrijepljeno iskustvom iz njezina bogatog života. Neva ima snažnu pedagošku crtu i doista joj je važno pronaći najbolji način da vam prenese ono što želi, ali i da vam pomogne da to što bolje ugradite u samu ulogu. Iskreno, volio bih da taj masterclass traje malo duže. Jučer se dogodio susret na pozornici nakon probe koji nikad neću zaboraviti. Gotovo sat vremena nakon završetka, u praznom kazalištu sjedili smo na scenografiji gospođa Neva Rošić, redatelj Marin Blažević, kostimografkinja Sandra Dekanić, dramaturg Noel Smailbašić, Ivna Bruck i ja, i razgovarali o kazalištu nekad i danas. Otvorili smo mnogo pitanja o tome gdje kazalište ide danas, ali smo ipak otišli kućama uz smijeh, zahvaljujući nekim Nevinim anegdotama iz mladosti. Velika je čast biti dio ovog projekta koji je došao u jednom prijelomnom trenutku mog života. Definitivno ću ga pamtiti zauvijek.

Povezane vijesti

• Neugodno ogledalo društva: INK premijerno izvodi "Dragu Jelenu Sergejevnu"
• Puljanin Gabrijel Lazić večeras u INK-u predstavlja autorsku predstavu "Ja, David"
• Redatelj predstave "Tijesna zemlja" o premijeri večeras na programu INK: "Naše čitanje i uprizorenje Balotina romana samo je jedno uz druge, jednako moguće"