Baletna večer u INK-u
Pokretima, naracijom koraka i glazbe prikazane poznate priče
(Snimila Vanesa Begić)
Puljani vole balet, a tome svjedoče i pune dvorane/gledališta kada god se održavaju prikazi te vrste umjetnosti, Tako je bilo i u srijedu navečer u Istarskom narodnom kazalištu - Gradskom kazalištu Pula, kada je održana gala večer baleta koja okuplja vrhunske soliste ansambla SNG Opera in balet Ljubljana u programu koji spaja klasični repertoar i suvremene autorske poetike.
Balet je sasvim poseban žanr kada govorimo o plesu, nešto što fascinira svojim estetskim komponentama, kao i onim umjetničkim već jako dugo, a donosi - koracima, pokretima i sasvim posebnim govorom tijela, kao i duše, zanimljivu i bogatu naraciju. To je jedna od najstarijih plesnih tehnika koja je temelj svim ostalim plesnim stilovima.
U INK-u je priređena večer tehničke preciznosti, ali isto tako i izražajne snage i stilskog raspona – od virtuoznih klasika do narativnih baletnih fragmenata snažne dramaturgije.
Za tu su večer odabrani kraći ulomci iz poznatih baletnih i operno-baletnih naslova, u rasponu između fantastičnog, romantičnog, ali i kritičkog pogleda na društvo.
Balet "Alisa u Zemlji čudesa", ostvaren je na glazbu Carla Davisa prema motivima P. I. Čajkovskog i u koreografiji Howarda Quintera Lopeza. Alisa je uvijek zanimljiv lik u odrastanju generacija i generacija djece, a zemlja čudesa nerijetko korespondira i s nekim čudnim svjetovima, sa zbiljom apsurda. Kroz niz susreta sa simboličnim likovima, Alisa donosi bogatu lirsko-epsku priču.
Isto tako iz klasičnog repertoara dolazi "Gusar" Adolphea Adama u koreografiji Joseja Carlosa Martineza, gdje se prikazuju u biti tehnički elementi presudni za takvu vrstu stvaranja.
Bile su zastupljene i koreografije Lea Mujića, i to putem ulomaka iz baleta "Veliki Gatsby" i "Hamlet", gdje inspiriran Fitzgeraldovim istoimenim romanom, "Veliki Gatsby" secira mit o uspjehu i razotkriva prazninu iza fasade luksuza, a "Hamlet" nudi uvijek zanimljiva iščitavanja.
Don Quijote Ludwiga Minkusa, u koreografiji Denisa Matviyenka, ostaje jedan od najzahtjevnijih klasika baletnog repertoara. Prepoznatljiva je energija i snaga izvedbe, te svaki je baletni ulomak, priča, mikro-naracija, imala svoj rukopis, stil, a sve se to moglo interpretirati i proučiti i kao cjelinu.
Kako je i najavljeno, baletna adaptacija "Doktora Živaga", u koreografiji Jiříja Bubeníčka, donosi intimnu priču o ljubavi i slobodi u kontekstu povijesnih lomova, a na glazbu Šostakoviča.
Ulomak iz "Manon Lescaut", na Puccinijevu glazbu u koreografiji Lukasa Zuschlaga, fokusira se na transformaciju glavne junakinje, što je uvijek zanimljivo u umjetničkim prikazima.
Tu je bio i baletni odlomak iz operete "Šišmiš" Johanna Straussa mlađeg, također u koreografiji Lukasa Zuschlaga što prikazuje i duh građanskog društva 19. stoljeća.
Svaki balet, svaka naracija, glazbeni stil, bili su drukčiji, ali u skladnoj cjelini, što je publika dugotrajnim ovacijama ispratila.
