Velika dvorana "Pietro Ciscutti" Istarskog narodnog kazališta bila je ispunjena do kraja, od partera do balkona, a povod je bila završna prezentacija Plesnog studija INK-a pod vodstvom Andree Gotovina, a naslovljena je "Tragovi". Skoro stotinu polaznica i polaznika koji su se te večeri okupili, ne računajući one koji su svih ovih godina kroz ove radionice prošli, dovoljno govori o snazi ovog projekta.

Generacijski raspon

Tri cjeline (zapravo četiri, ali o tom potom), više različitih generacija, s nekim od izvođačica i izvođača koji ostaju i nekima koji odlaze i ovo im je bila prilika da se još jednom pozdrave, ne bez onih melankoličnih suza.

Da se radi o tri poglavlja jedne moguće priče sugerirala je i crna odjeća i mininalna scenografija, s fokusom na pokretu i glazbi. Počelo je s točkom "Triptih" koji su izvele polaznice i polaznici radionica Suvremenih plesnih tehnika 1, 2 i 3 i kao što naslov sugerira, riječ je o tri skupine i tri koreografije koje se povezuju i stvaraju cjelinu. Slično je bilo i s drugom, najdužom točkom, pod nazivom "Trag" u kojoj je uskoro postalo jasno da se radi o svojevrsnom nastavku prve točke, sa sličnim stilom iako dodanim scenografskim elementom stolice za koju se kaže u opisu da je partner u kretanju, oslonac, prepreka, prostor odmora i transformacije, koji mijenja značenje ovisno o konetkstu svake cjeline. U točki su sudjelovali polaznici radionica Tijelo u pokretu 2 i 3, Kreativni ples za odrasle 1 i 2 i Kreativni ples 60+ 1 i 2, što je sugeriralo spoj širokog generacijskog raspona i kretanje života, nešto poput flashbacka koji tjera na razmišljanje o vlastitim postupcima i onda priču vraća na početak. Zapravo, na kraj, koji bi mogao biti novi početak.

I taj dio povezuje se na treći segment "Jato" koji su pripremili polaznici radionice Tijelo u pokretu 1, odnosno maturanti koji su ovom točkom još jednom istaklnuli svoju međusobnu povezanost, iako, kako je to u najavi primijetio Noel Smailbašić, "Svako jato ipak ne traje vječno, čestice se raspršuju, zamjenjuju ih nove." Bilo je jako puno simbolike u tom nastupu i transformaciji u pernate likove, maskirane, uklopljene u kolektiv, u kostimima (koje je pripremila Desanka Janković) i pokretima koji su naučili. Kako kaže Noel, "Svatko od nas bira svoje jato, kako bi naučio letjeti".

Kolaž

Tu je formalno, i prema programu, trebao biti kraj, uz još nekoliko pojedinačno grupnih i zajedničkih naklona, međutim, nije bio kraj. Maturante spremni za rastanak posjeli su u stolice sa strane i podsjetili ih na ono što su prošli kroz mali kolaž koreografija iz predstava i podjela diploma generaciji koja odlazi. Bilo je ovdje suza, i te suze samo potvrđuju koliko su se povezali i koliko je Andrea utjecala na njih. To se uostalom i vidjelo na pozornici, a dok Andrea svojim enuzijazmom zaraznijim od korone i nutelle zajedno, bude podučavala i formirala nove generacije, ovi kojima se činilo da je kraj otkrivat će nove početke. I vratit će se, to je sigurno, makar na kratko, iskusniji i voljniji nego ikad.

Povezane vijesti

• Tristo porečkih učenika zaplesalo na Trgu slobode
• Nagrađena pulska koregrafkinja i pedagoginja Plesnog studija Istarskog narodnog kazališta: ANDREI GOTOVINA NAGRADA ZVJEZDANA LADIKA ZA NAJBOLJI PLESNI I PEDAGOŠKI RAD
• Prestižno hrvatsko natjecanje plesača suvremenog plesa Mia Čorak Slavenska