posljednja predstava
FOTO / "Indijac hoće u Bronx" na Zlatnom lavu u Umagu: Odraz nasilja u ogledalu svakodnevice
S predstavom "Krijesnice" u režiji Dramskog studija Umag, te prigodnim programom na Maloj sceni Kazališne dvorane "Antonio Coslovich" u Umagu je svečano zatvoreno 26. izdanje Međunarodnog festivala komornog kazališta Zlatni lav. U središtu ovogodišnjeg izdanja, pod naslovom "Igra staklenih perli", bila je jedna od najosjetljivijih i najaktualnijih tema suvremenog društva – nasilje.
Grand Prix, glavna nagrada po izboru žirija dodijeljena je predstavi "Indijc hoče u Bronx", redateljice Renate Vidič, nastaloj u koprodukciji Gledališča Koper i Teatra Capodistria. Stručni žiri u sastavu Marija Purišić i Ksenija Klajić Pavlović, te Zrinka Turalija kao predsjednica žirija dodjeli su još tri Zlatna lava ostalim sudionicima festivala.
Za ulogu u predstavi "Indijc hoče u Bronx" nagradu je dobio glumac Igor Štamulak, zatim je nagrađena i predstava "Slovenska transverzala" autorski projekt Roka Kravanje, nastao u koprodukciji Via Negative Ljubljana, Momenta Maribor i Zavoda Otprti predali iz Kranja, te predstava "Bili smo…" Kazališta Joza Ivakić iz Vinkovaca. Povjerenstvo za nadgledanje glasova publike Marica Kvesa, Dunja Dubiel i Ivana Šusteršić je utvrdilo da je po ocjenama publike Zlatnog lava dobila predstava "Slovenska transverzala" koja je imala najveću prosječnu ocjenu 4,78 koju su joj dodijelili posjetitelji. Drugorangirana sa ocjenom 4,70 je predstava "Bili smo…", dok je trećeplasirana Il Papa od publike dobila 4,65.
Ovogodišnja čast da službeno zatvori festival pripala je županu Istarske županije Borisu Miletiću.
- Kad govorimo o ovogodišnjem festivalu, ne možemo ne istaknuti koliko je važna tema nasilja koja je odabrana. Riječ je o izuzetno značajnoj temi, kako u kulturi i umjetnosti, tako i u svakodnevnom životu. O nasilju ne smijemo šutjeti. Upravo su kultura i umjetnost prostor gdje o tome trebamo progovoriti – iskreno, hrabro i otvoreno.
Posebno je zabrinjavajuće ono što danas nazivamo "nevidljivim nasiljem", koje se ne vidi na prvi pogled, a najčešće pogađa djecu i mlade u virtualnom svijetu. U vremenu u kojem se nalazimo, kada su empatija i međusobno razumijevanje važniji no ikad, odabrati temu nasilja kao središnju okosnicu festivala – znači imati hrabrost, odgovornost i viziju, rekao je župan Miletić čestitavši laureati na na osvojenim nagradama.
U ime Grada Umaga okupljene je pozdravila dogradonačelnica Floriana Bassanese Radin posebno istaknuvši trojezičnost festivala kao bitnu komponentu koja nije samo odraz lokalne zajednice, već i snažna poruka o kulturi dijaloga kojom se ruše političke barijere i brišu granice.
Svoje oduševljenje festivalom nije krila ni predsjednica žirija Zrinka Turalija, poznata televizijska novinarka, urednica i voditeljica, kojoj je ovo bio prvi živi dodir sa Zlatnim lavom.
- Ono što ovaj festival čini posebno vrijednim jest činjenica da Umag i Istarska županija u sebi njeguju pravi kulturni biser. Iako dolazim iz velikog grada, prepunog kazališta i kulturnih događanja, rijetko gdje sam na jednom mjestu imala priliku vidjeti toliki broj predstava koje nisu komercijalne, ali odišu visokom umjetničkom vrijednošću.
Zato moram uputiti iskrene čestitke umjetničkom ravnatelju Damiru Zlataru Freyu i njegovoj desnoj ruci Marku Fereniu Freyu, koji vrijedno i marljivo kao svoje dijete tetoše ovaj festival. Zlatni lav je poseban po tome što otvara vrata umjetnicima čija imena možda još nisu široko poznata, ali njihova djela imaju snažnu vrijednost. Festival je po svom obimu možda mali, ali ovoliko kvalitetnih predstava okupiti u samo tjedan dana uistinu je veliki uspjeh što govori o njemu kao o velikom i značajnom događaju na kulturnoj karti regije, rekla je Turalija.
Zastor je spušten, ali emocije, poruke i umjetnost ovogodišnjeg Zlatnog lava živjet će sve do idućeg susreta i 27. izdanja umaškog festivala komornog kazališta.
Obrazloženje žirija za dodjeljene tri nagrade Zlatni lav i glavnu Grand Prix nagradu 26. Zlatnog lava
Prva Nagrada Zlatni lav dodjeljuje se autorskom projektu Roka Kravanje "Slovenska transverzala" u produkciji Via Negative Ljubljans i Momenta Maribor u koprodukciji sa Zavodom otprti predali iz Kranja.
Slovenska transverzala nije klasična kazališna predstava – riječ je o jedinstvenom spoju teatra i performansa, u kojem tijelo, prostor i sjećanje postaju ravnopravni sugovornici. U ovom intimnom i hrabrom kazališnom performansu, Rok Kravanja vješto puzajući "penje" se po stvarnim i simboličkim planinskim vrhovima Slovenije, pri čemu ti usponi i padovi metaforički oslikavaju njegove osobne životne borbe. Istovremeno nam razotkriva vlastitu bolnu istinu, bez zadrške i uljepšavanja.
Važna okosnica predstave Kravanjina je reminiscencija na djetinjstvo i kompleksan, ranjiv odnos s ocem. Ruksak koji nosi tijekom izvedbe postaje snažan simbol životnog tereta koji svatko od nas vuče sa sobom. Naizgled krhak, Kravanja ispoljava nevjerojatnu fizičku i mentalnu snagu s kojom tijekom izvedbe istovremeno šokira i zadivljuje publiku. Posebno je to vidljivo na kraju predstave kada Rok Kravanja ostaje potpuno gol pred publikom. Lišen provokacije, taj je čin, zapravo, kulminacija osobne ispovijesti. Ogoljeno tijelo postaje metafora ogoljenja duše.
Ovom autorskom predstavom Rok Kravanja ističe se kao jedno od najintrigantnijih imena suvremenog kazališta.
2.Nagrada Zlatni lav dodjeljuje se predstavi "Bili smo" u produkciji Gradskog kazališta Joza Ivakić Vinkovci u režiji Almira Zoletića i sjajnoj dramaturgiji Armina Behrema, prema dramskom tekstu Skylight Davida Harea.
Predstava "Bili smo…" suptilno i precizno razlaže složene odnose troje likova čija se prošlost i sadašnjost prelamaju u prostorima sjećanja, prešućenih emocija i neostvarenih želja. Ljubavni odnos koji je nekoć bio pun žara, u ovoj verziji priče ostaje neuspješan, sputan teretom nerazriješenih odnosa i etičkih dilema.
Zadivljuje glumačka sinergija doajena hrvatskoga glumišta Dragana Despota i mlade vinkovačke glumice Matee Marušić, koja je već ranije na ovom festivalu ovjenčana nagradom za najbolju glumicu. Utjelovivši ženu koja pati za svojom izgubljenom ljubavi, spremna u isto vrijeme pokazati unutarnju snagu i emocionalnu ranjivost lika koji nosi veliko breme prošlih odluka i neizgovorenih osjećaja.
Dragan Despot u predstavi "Bili smo" oblikuje lik muškarca koji se neprestano nalazi na rubu, između svoje izražene muške snage i ega, te duboko potisnute emocionalne ranjivosti. U njegovoj igri osjeća se bogatstvo nijansi – kontrolirani mir prelazi u potisnutu tjeskobu, suzdržanost u bijes, a suverenost u trenucima slabi pod teretom ljubavi koju nikada nije do kraja ostvario. Despot briljantno balansira te kontradikcije, pokazujući čovjeka koji je jednako razdiran čežnjom koliko i nesposobnošću da ponovno izgradi povjerenje koje je jednom iznevjerio.
Glumačkoj sinergiji u predstavi sjajno doprinosi i mladi glumac Vedran Dakić, koji se na sceni ističe razigranošću, svježinom i suverenim scenskim prisustvom.
Ova predstava je biser Kazališta Joza Ivakić, koje se posljednjih godina, nizom priznanja i festivalskih nagrada, nametnula kao relevantna i ozbiljna kazališna kuća u hrvatskom kulturnom prostoru.
3.Nagrada Zlatni lav dodjeljuje se Igoru Štamulaku za najbolju mušku ulogu Gupte u predstavi "Indijc hoče u Bronx" redateljice Renate Vidič u produkciji Gledališća Koper – Teatro Capodistria. Štamulak osvaja scenu svojom preciznom gestom, suptilnom ali snažnom mimikom i uvjerljivom fizičkom igrom. Iako lik Gupte kojeg tumači ima vrlo malo dijaloga, njegova prisutnost ni u jednom trenutku ne jenjava – naprotiv, publiku uvlači u klaustrofobičan svijet nemoći, straha i neshvaćenosti pred brutalnim nasiljem koje mu se događa. Posebno dojmljivo je kako Štamulak prikazuje fizičko nasilje – bez pretjerivanja, a opet do krajnjih granica realnosti. Grubi bacaji, udarci i napadi koje podnosi na sceni djeluju gotovo opipljivo, a ono što najviše pogađa jest ne toliko krv koja se vidi, koliko ono što se osjeća – bespomoćnost čovjeka koji pokušava preživjeti. Štamulak ostvaruje iznimno dojmljivu i fizički zahtjevnu ulogu, u kojoj se, gotovo bez riječi, uzdiže do razine potresnog glumačkog izraza. Ovom je ulogom dokazao vrhunsku glumačku disciplinu, ali i rijetku sposobnost da bez riječi izrazi ono što je najteže izreći – čistu ljudsku ranjivost u svijetu brutalne okrutnosti i diskriminacije.
Grand Prix 26. Zlatnog lava dodjeljuje se predstavi "Indijc hoče u Bronx" redateljice Renate Vidič u produkciji Gledališća Koper – Teatro Capodistria.
Snažnoj i potresnoj drami koja ostavlja dubok emocionalni trag. Brutalna, emotivno uznemirujuća i dirljiva, predstava prati susret dvojice buntovnih mladića iz problematične sredine i izgubljenog, nepoznatog Indijca koji ne govori njihov jezik. Sukob kultura, neznanja, bijesa i straha kulminira u nasilju, razotkrivajući mračne slojeve društvene isključenosti i rasizma.
Izvrsna izvedba glumačkog trojca Igora Štamulaka, Blaža Popovskog i Maka Tepšića donosi sirovu autentičnost, dok precizna i promišljena režija Renate Vidič dodatno pojačava napetost i emocionalni intenzitet. Iako je tekst napisan krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, njegova poruka snažno korespondira sa suvremenim društvom koje nas globalno okružuje, otvarajući važna pitanja o predrasudama, identitetu i dehumanizaciji Drugog i Drugačijeg. Predstava je zbog svih tih komponenti zaslužila Grand Prix 26. Zlatnog lava u nadi da će ponovo naći mjesto na repertoaru svog matičnog kazališta, a zbog svog univerzalnog jezika društva koje se nije u stanju oduprijeti nasilju najgore vrste, predstava "Indijc hoče u Bronx" razumljiva je na bilo kojoj pozornici ovog našeg univerzuma.
Krijesnice
Prije same završne svečanosti i dodjele nagrada laueratima, publika je mogla uživati u pretpremijeri predstave "Krijesnice" koju je van konkurencije odigrao glumački trojac Dramskog studija Umag Luana Kličić, Goran Jurica i Milica Marković, pobjednici prošlogodišnjeg jubilarnog 25. Zlatnog lava.
Predstava donosi emotivno nabijenu priču o bratu i sestri, Eliasu i Clari, čije ponovno okupljanje u starom domu postaje okidač za suočavanje s duboko zakopanim traumama iz prošlosti. Goran Jurica u ulozi Eliasa i Luana Kličić kao Clara briljiraju u složenom prikazu porodične dinamike, a njihove izvedbe odišu suzdržanom boli, ali i trenucima iskrene nježnosti koji čine ovu priču univerzalnom i dirljivom.
Posebno dojmljiva je višestruka uloga Milice Marković, koja s lakoćom prelazi iz lika policajke u liječnicu, njegovateljicu i Mary, unoseći dodatnu slojevitost u narativ. Redateljski koncept oslanja se na minimalizam u scenografiji, što ostavlja više prostora za psihološku igru i unutarnju slojevitost likova.
Radi se o intimnoj, potresnoj i duboko ljudskoj predstavi koja ne nudi jednostavne odgovore, ali postavlja prava pitanja o obitelji, oprostu i krhkosti odnosa koji nas oblikuju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
