Galerija 5kat koja već neko vrijeme nije na petom, nego na drugom katu Rojca, opet je oživjela u subotu navečer kako bi na hodniku ugostila pulskog fotografa Alekseja Orela i njegove radove, a izložba je nazvana „Ovo nije ništa novo – ne dajte da vas obmanjuju“. Kako Orel ne može napraviti dvije izložbe koje će biti iste, tako je i ova bila posebna. Naime, oni koji su htjeli gledati njegove fotografije morali su to učiniti koristeći posebne naočale kako bi motivi oživjeli u punom, trodimenzionalnom sjaju.

- Većina čovječanstva je obdarena vidom u boji i 3D-u i dva oka koja stvaraju paralaksu. 3D se stvara na isti takav način kod fotografiranja gdje se koriste dva fotoaparata da bi simulirala dva oka i onda se različitim stereoskopskim prikazima stvara iluzija dubine prostora, objašnjava Orel koji se stereoskopskom fotografijom bavi posljednjih pet godina te je temeljito proučio stereopsis – način ljudskog viđenja stereoskopije.

Izložba je bila podijeljena u tri dijela u kojima je bilo sažeto šest autorskih ciklusa u tri načina prikaza. Dio fotografija koje su bile okačene na zidu mogle su se razgledati posebnim naočalama kao i fotografije prikazane na monitoru. Tu je bio i stereoskop iz viktorijanskog doba proizveden 1896. Kada je on nastao fotoaparati su imali dva objektiva i radile su se kontakt kopije i na tajnačin postavljali u njega što je tada bilo jako zabavno, taj doživljaj svijeta u 3D-u. Nakon viktorijanskog doba stereoskopija od zabave odlazi u grane znanosti, pa se cijela geodezija bazira na 3D-u, pa do toga da se paralaksom računaju pomaci zvijezda i traže egzoplanete.

- U industriji zabave nam se 3D konstantno vraća svakih 20 do 30 godina, pa sada imamo Imax kino gdje se koristi identičan princip – dva objektiva, dva filma, dva čipa i imate iluziju 3D-a. Mene kao autora smeta što svakih tih 20 ili 30 godina netko nam želi ukazati da je on ovdje i sada izmislio tu stereoskopiju, da je to Imax kino, Sony VR ili kako god, da je nešto revolucionarno i novo. Nije. Stereoskopija postoji od početka fotografije, ona se pojavljivala, zaboravljala i ponovno pojavljivala u industriji zabave, dok je u znanosti ona izrasla u nešto vrlo bitno, podsjeća Orel.

Među izloženim fotografijama ima puno apstrakcije.

- Prvi ciklus koji sam radio je bio „Život na čekanju“ koji prikazuje stabla u hibernacijskom, zimskom periodu, jer sam se i ja sam tako osjećao, da ne živim punim plućima. U drugom segmentu sam slikao na požarištima prve nove biljke, lišajeve, kada nastaje novi život nakon požara pa se taj ciklus zove „Novi početak“. Nakon toga odlazim u potpunu apstrakciju, koristim razne fluide, višestruka stakla, sve slikarske tehnike koje su zaustavljene trenutkom putem blica koji postiže puno kraću ekspoziciju. Zašto su apstraktne i drugačije? Kao fotograf uglavnom moraš imati neki objekt fotografiranja ispred sebe, za street fotografiju moraš biti na ulici, za modnu fotografiju moraš imati modela itd., a ovaj vid stvaralaštva je za mene oslobađajući jer mogu stvarati, raditi i kreirati u bilo kom trenutku što je jedno od najvećih prednosti medija slikarstva, kiparstva gdje čovjek uistinu može stvarati kada god zaželi i potpuno imaginirati. Ove fotografije koje odlaze u apstrakciju i imaginaciju meni pružaju slobodu da stvaram kad god osjetim želju za stvaranjem, bez da moram izaći na ulicu, tražiti modele ili čekati nešto, objašnjava Orel.

Izložbu je organizirao BukaNoise team uz ekipu iz Groovoteke koja se pobrinula za onaj auditivni dio uz selekciju funka, soula i disca.

Povezane vijesti

• Za umrežavanje rudarskih centara diljem Europe
• Vukovar je bio industrijski i radnički grad
• Otvorena izložba Alekseja Orela u Klubu Kotač u Rojcu: VIZUALNA ISPOVIJED JEDNOG OBIČNOG AGNOSTIKA