Neurološka istraživanja su pokazala da ljudi sa sposobnošću prepoznavanja ljudskih osobina u neživom svijetu imaju razvijeniju empatiju
Izložba fotografija Alekseja Orela "Skluptor - Vizualna ispovijed jednog običnog agnostika", spontano i situacijski nastalih do 1995. do 2019. godine, otvorena je preksinoć u dobro posjećenom klubu Kotač u Rojcu. Autorove fotografije prikazuju pojavu ljudskog lica u stijeni uz more, na kori drveta, oronuloj fasadi, pukotini na asfaltu, na nebrojenim, ponekad i iznenađujućim mjestima.
Ljudsko lice
- Vjerujem da mnogi, gledajući Aleksejeve fotografije, iz svoga sjećanja mogu prizvati slične situacije kada su šećući zapažali različite forme koje su na nešto podsjećale. Pogotovo djeca, rasterećena priučenim znanjima i pojmovima, to često čine, pitajući npr. sliči li oblak više na zmaja ili neko drugo biće.
No, u slučaju "Skluptor", radi se isključivo o antropomorfnim oblicima primijećenim u okolini, bilo urbanom okruženju, šumi ili obali mora. Često su to profili koji podsjećaju na ljudsko lice, neki od njih bliži su fantazijskim bićima, no gledajući ih jasno nam je na što autor ukazuje, ustvrdila je u pratećem tekstu povjesničarka umjetnosti Tina Širec Džodan. Izlaganju se kao autor pridružio Miro Ploj, koji je isključivo snimio morske stijene.
Neurološka istraživanja
Antropomorfni prikaz je viđenje ljudskog u neljudskom, a zanimljivo je da su neurološka istraživanja pokazala da ljudi sa sposobnošću prepoznavanja ljudskih osobina u neživom svijetu imaju razvijeniju empatiju.
Otvorenje izložbe bio je povod i za istodobnu, kakao je najavljeno, neformalnu "čajanku s nesvrstanima i nevjernicima", odnosno za druženje 'fleksibilno-skeptične skupine ljudi sklone promišljanju, znanosti, umjetnosti, komunikaciji, čaju, kavi, ponekad pivu, a nadasve druženju s drugim humanoidima nesklonim utrpavanju u torove'.