Kaleidoskop stanja
Lica, boje i emocije u Grožnjanu otkrivaju koliko je suvremeni čovjek usamljen
(Snimio Zvonimir Guzić)
U grožnjanskoj galeriji Fonticus u petak je otvorena samostalna izložba "Kaleidoskop stanja" umjetnice Olivere Eraković, koja kroz niz koloristički snažnih i ekspresivnih radova progovara o čovjekovim osjećajima, traženju vlastitog identiteta, osjećaju usamljenosti i načinu na koji društvo i okruženje utječu na svakodnevni život pojedinca. Otvorenju su prisustvovali brojni posjetitelji, među kojima i pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije Vladimir Torbica, koji je istaknuo važnost kulturne suradnje i povezanosti hrvatskog i crnogorskog naroda, kojoj svoj doprinos daje i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" iz Umaga, koje je sudjelovalo u organizaciji ove izložbe.
Osebujan likovni jezik
Kustos Eugen Borkovsky u svom je osvrtu posebno istaknuo autoričin osebujan likovni jezik u kojem se isprepliću spontani gestualni postupci, figuracija i simbolički zapisi.
- Radovi izvedeni akrilnim i uljanim bojama te pastelama na papirnatoj podlozi predstavljaju nastavak njezina bavljenja urbanim temama, pri čemu se autorica ne ograničava samo na klasično slikarstvo, već kombinira crtež i slikarske postupke prema trenutnom impulsu i potrebi izražavanja. Čest motiv su joj ljudska lica, ali ona u ovom ciklusu nisu klasični portreti, nego simbolični prikazi unutarnjih stanja i raspoloženja, rekao je kustos.
Kako je dalje istaknuo Borkovsky, Eraković zadržava figuraciju, ali oblike predstavlja gotovo simbolički, često tek osnovnim naznakama koje gledatelju ostavljaju prostor za vlastito tumačenje. Sirove linije, fragmentirane riječi, nakupine boja i ponekad teško čitljivi oblici stvaraju kompozicije u kojima se prepoznaju utjecaji grafita, ilustracije, plakata, stripa, gestualnog apstraktnog ekspresionizma i pop-arta.
– Čini se da svaki rad nudi neku priču, komunikaciju koja je ili nije ostvarena pozitivno. Promatrač je prisiljen iščitavati i ponuđene slovne zapise kako bi sklopio doživljaj, rekao je Borkovsky, ukazujući na slojevitost njezina likovnog izraza.
-Upravo je odnos slike i teksta jedna od važnijih značajki ciklusa. Eraković kombinira prepoznatljive znakove, riječi i simbole, ali ih ne slaže uvijek u jednoznačnu naraciju. Pojedini radovi nastaju na već zamrljanim podlogama, dok se na drugima koriste čiste površine papira, koje autorica uključuje u kompoziciju. Slojevito nanošenje boja i prihvaćanje slučajno nastalih oblika dio su kreativnog procesa u kojem se spontano i kontrolirano neprestano nadopunjuju, rekao je Borkovsky te istaknuo da u radovima prepoznaje i šire društvene teme, od osobnog i kolektivnog identiteta do moći, društvenih nepravdi i položaja pojedinca u suvremenom svijetu. Posebno naglašava kako se osobni identitet neprestano isprepliće s društvenim određenjima, dok suvremeni čovjek, unatoč životu u zajednici, sve češće proživljava osjećaj osamljenosti, nesigurnosti i otuđenosti.
– Osebujnim spojem slike i teksta autorica unosi zbrkanost, ali i uzbudljivost urbanog. Intenzitet pristupa materijalu iznjedrio je djelomično spontanu, a djelomično kontroliranu popunjenost površine, kazao je kustos.
U njegovu pogledu posebno mjesto zauzimaju ljudski likovi zaustavljeni u introvertiranim situacijama. Njihovi nečitki obrisi i fragmentirani prikazi upućuju na blokiranost, povlačenje i pasivnost pojedinca, koji sve češće postaje promatrač umjesto aktivnog sudionika društva. Upravo evidentiranje takvih stanja, smatra Borkovsky, daje ovom likovnom projektu njegovu aktualnost.
– Ovi radovi temelje se na spontanom bilježenju podsvjesnog doživljaja. Naizgled ne postoji kontrola, iako je sam proces slikanja pod direktnim nadzorom umjetnice. Dozvoljene su "greške" i slučajno nastale forme koje idu u prilog cjelovitog artističkog doživljaja, istaknuo je kustos, povezujući autoričin pristup s istraživanjem identiteta, unutarnjih psiholoških borbi i traženjem duhovne ravnoteže.
Borkovsky izložbu opisuje kao svojevrstan dnevnik raspoloženja i unutarnjih previranja, u kojem više od samih znakova govore potezi, nakupine boja i kompozicija.
– Ovo su portreti nas samih, otuđenih pojedinaca. Jer, ovo nije izložba portreta. Ovo je kaleidoskop stanja, sažeo je na kraju samu ideju izložbenog projekta Borkovsky.
Drukčije promišljanje svakodnevice
Potom se okupljenima obratila i autorica Olivera Eraković, zahvalivši svima koji su sudjelovali u realizaciji izložbe, posebno ističući kustosa Borkovskog, s kojim je ostvarila, kako je rekla, izvrsnu profesionalnu i umjetničku suradnju, te Ružicu Mitrović Maurović, predsjednicu Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština", koja je bila inicijator izložbe.
Govoreći o samim radovima, Eraković je istaknula kako oni nadilaze uobičajene okvire i otvaraju prostor za drukčije promišljanje svakodnevice.
– Želim da imate dodir s mojim radovima koji su prešli u neku drugu mjeru i izašli iz granica ili okvira u kojima postojimo. Oni pričaju neku drugu priču, upravo kroz likove koji se susreću u urbanim zonama i stvaraju mrežu uzburkanosti, svega onoga što danas nosimo kroz istraživanje i traženje identiteta, poručila je umjetnica.
U organizaciji i realizaciji izložbe uz Galeriju Fonticus i Društvo Crnogoraca i prijatelja Crne Gore "Bujština" iz Umaga, sudjelovali su i Savjet za nacionalne manjine Republike Hrvatske i Općina Grožnjan.
