Otvorena izložba u Poreču
"Sreća i brige" Denisa Kraškoviča u Galeriji Zuccato: Vedrina koja otvara ozbiljna pitanja
(Press)
U Galeriji Zuccato u Poreču otvorena je izložba "Happiness and Worries" ("Sreća i brige") Denisa Kraškoviča, istaknutog hrvatskog kipara i umjetnika čiji prepoznatljiv likovni svijet, ispunjen životinjama, neobičnim bićima, humorom i intenzivnim bojama, iza prividne vedrine otvara niz ozbiljnih pitanja o čovjekovu odnosu prema prirodi, slabijima, ugroženima i svijetu koji ga okružuje.
Na otvorenju su govorili Slađana Bukovac, kustosica izložbe i voditeljica Likovnog odjela Pučkog otvorenog učilišta Poreč, Vesna Tripar, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta Poreč, autor Denis Kraškovič te Vladimir Torbica, pročelnik Upravnog odjela za kulturu i zavičajnost Istarske županije.
Izložba se proteže na sve tri etaže Palače Zuccato i obuhvaća velik broj radova izvedenih u različitim medijima. Među njima je ciklus "Sto mostova", sastavljen od stotinu računalnih crteža u boji – maštovitih, duhovitih i konceptualnih varijacija na temu mostova kao univerzalnih simbola povezivanja, bliskosti i međusobnih spona.
Cjelinu "Ugrožene vrste" čini 26 skulptura ugroženih biljaka i životinja izrađenih od bojane epoksidne smole, uz ciklus grafika iste tematike, dok je zasebna cjelina "Napad na gospodina Golaća", sastavljena od šest skulptura izrađenih u hrastovu drvu.
Kraškovičev umjetnički svijet na prvi pogled djeluje zaigrano, vedro i gotovo bezazleno. Njegove životinje, neobična i hibridna bića te ranjivi protagonisti lako izazivaju osmijeh i neposrednu simpatiju. No iza te komunikativnosti i humora kriju se pitanja o strahu, nasilju, pripadanju i sigurnosti, kao i o odgovornosti prema onima koji su slabiji, drukčiji ili nezaštićeni.
Slađana Bukovac istaknula je kako trenutak u kojem se Kraškovičeva izložba otvara gotovo ne može biti aktualniji nego što jest. Posebno se osvrnula na svakodnevno sve vidljivije posljedice globalnog zagrijavanja, ali i alarmantne podatke o tome da živimo u zemlji koja je pretvorena u deponij opasnog otpada.
Upravo u takvom društvenom i ekološkom kontekstu Kraškovičevi radovi dobivaju dodatnu težinu. Iza šarenila, humora i naizgled jednostavnih motiva ostaje pitanje čovjekova odnosa prema prirodi i živim bićima, ali i njegove osobne odgovornosti za svijet u kojem živi.
Naslov izložbe, "Happiness and Worries", odnosno "Sreća i brige", precizno opisuje emocionalni raspon Kraškovičeva stvaralaštva. Vedrina i zabrinutost, humor i nelagoda, optimizam i svijest o ugroženosti u njegovim se djelima ne poništavaju, nego postoje istodobno. Ono što promatrača u prvom trenutku može nasmijati već ga u sljedećem može navesti da zastane i preispita vlastiti odnos prema onome što vidi.
Ravnateljica POU-a Poreč Vesna Tripar izložbu je doživjela upravo kao prostor empatije i prepoznavanja. Govoreći o Kraškovićevim likovima, istaknula je kako se i sami ljudi često mogu osjećati poput njih – pomalo izgubljeno, zatečeno ili nesigurno u svijetu u kojem su se našli.
Izrazila je uvjerenje da će posjetitelji iz Galerije Zuccato izaći radosni, ali istodobno i potaknuti na razmišljanje, možda i s važnim osjećajem da u vlastitim brigama i nesigurnostima nisu sami. Kraškovićeva umjetnost, naglasila je, donosi empatiju i poziva nas da vidimo ne samo sebe nego i druge oko sebe.
Sam Denis Kraškovič nije skrivao zadovoljstvo prostorom i načinom na koji je izložba postavljena. Galeriju Zuccato svrstao je među najbolje izložbene prostore u Hrvatskoj, posebno istaknuvši ljepotu renesansne palače i način na koji je povijesna arhitektura pretvorena u suvremen i funkcionalan galerijski prostor.
Govoreći o Palači Zuccato, istaknuo je kako je riječ o iznimnom prostoru i vrijednosti ne samo Poreča i Istre nego i šireg kulturnog prostora.
Vladimir Torbica prisjetio se svojeg prvog susreta s Kraškovićevim stvaralaštvom prije više od dvadeset godina, kada je mladi umjetnik sudjelovao u programu Vizura Aperta u Momjanu. Tada je kupio jedan njegov rad koji se, kako je ispričao, i danas nalazi u njegovu domu.
Kod Kraškovića su ga već tada privukli optimizam, radost i ideja da svijet može biti drukčiji i bolji, a upravo te osobine, istaknuo je, i danas prepoznaje u njegovu stvaralaštvu.
Podsjetio je i na Kraškovićevu prisutnost u Istri kroz njegova ranija djela, među kojima je i monumentalna skulptura "Puž" u Parku skulptura Dubrova kod Labina. Naglasio je kako Kraškovićeva djela već pri prvom susretu prenose snažnu dozu optimizma, ali promatrača istodobno stavljaju pred ozbiljne etičke i moralne dvojbe.
Kao posebno upečatljiv primjer izdvojio je "Napad na gospodina Golaća". Riječ je o prizoru u kojem se ranjivo i nezaštićeno biće nalazi okruženo snažnijima. Napad se još nije dogodio, pa promatrač ostaje u trenutku napetosti, suočen s pitanjem vlastite pozicije: hoće li stati na stranu ugroženoga, pokušati mu pomoći, ostati po strani ili se prikloniti onima koji predstavljaju prijetnju.
Upravo u toj sposobnosti da naizgled jednostavnom, duhovitom i vizualno privlačnom formom otvori mnogo složenije pitanje leži snaga Kraškovićeve umjetnosti.
Torbica je publici preporučio da izložbu razgleda pažljivo i bez žurbe te da o viđenome razgovara s drugima, jer Kraškovićevi radovi ne nude nužno gotove odgovore. Oni prije svega otvaraju prostor za osobno preispitivanje.
Izložba u Palači Zuccato tako istodobno donosi obilje boja, humora i vizualne zaigranosti, ali i teme koje su sve samo ne lake. Od ugroženih biljnih i životinjskih vrsta, preko mostova kao simbola povezivanja, do nezaštićenog gospodina Golaća pred mogućim napadom, Kraškovič pred publiku postavlja svijet u kojem su sreća i brige nerazdvojive.
I upravo u tome možda leži i jedna od njezinih najvažnijih poruka: da zabrinutost za svijet ne mora poništiti radost, ali ni radost ne bi trebala biti razlog da prestanemo primjećivati ono što je oko nas ugroženo.
Izložba ostaje otvorena do 28.9. 2026. Godine.
