Domagoj Mišković
Pulski gitarist nastupio u Domu hrvatskih branitelja: Nadahnuta šetnja zanimljivim partiturama
(Osobna arhiva)
Recital klasične gitare Domagoja Miškovića u Domu hrvatskih branitelja okupio je brojnu publiku, a ovaj vrsni pulski gitarist i glazbeni pedagog uz vrlo odnjegovani nastup, nadahnuto, nježno i strastveno istovremeno, poveo je publiku na putovanje kroz razna djela - kako neka napisana originalno za gitaru, tako i ona nastala za druge instrumente, ali u ovoj prilici poseban su prizvuk dobili zahvaljujući upravo gitari.
Prva točka recitala predstavila je španjolsku i latinoameričku glazbu. Granadosova "Danza Española No. 5 - Andaluza" izvorno je napisana za klavir i lirskog je, folklornog karaktera. Granadosu se izvedba na gitari, nakon što je čuo gitarista Miguela Llobeta kako mu svira ovu skladbu, posebno svidjela zbog bogatstva zvukovnih boja i timbra, što je Mišković vrlo zorno interpretirao.
"Romance de los Pinos" Morena Torrobe, skladba je za gitaru napisana za Andrésa Segoviju. Riječ je o, kako je Mišković naglasio "lirskoj i meditativnoj skladbi, čiji naslov priziva spokojnu atmosferu borovih šuma".
Nije s repertoara mogao izostati niti Astor Piazzolla. Piazzollina "Milonga del Ángel" pripada tradiciji argentinske milonge. Verzija koja se ovdje izvodi temelji se na izvedbi gitarista Ala Di Meole, uz neke izmjene. U odnosu na izvornu, sporiju Piazzollinu izvedbu, ovdje je ritmički naglašenija i brža. Uslijedila je vrlo izražajna "Roma flamenco" skladatelja, ali i gitarista Vicentea Amiga.
Zanimljiv je bio i tematski blok posvećen važnom autoru skladbi za gitaru. Španjolac Fernando Sor jedan je od najvažnijih skladatelja i gitarista 19. stoljeća. Ovom su prigodom izvedene njegove etide koje imaju klasičan oblik, ali su ujedno i vrlo senzibilne. Etida u E-duru je kontemplativna, ona u e-molu po malo i nostalgična.
- Nešto sporiji tempo Sorove etide u A-duru od uobičajenog Andantea svojevrsni je hommage Kazuhitu Yamashiti, jednom od najutjecajnijih gitarista našega vremena, koji je preminuo ove godine, i njegovu osebujnom načinu sviranja, naveo je Mišković.
Paganini, iako poznat prvenstveno kao jedan od najvećih violinista u povijesti, također je svirao gitaru i za nju opsežno skladao.
- Neki od njegovih slavnih Capriccia za violinu zvuče iznimno idiomatski na gitari. Eliot Fisk, jedan od vodećih gitarista našega vremena, bio je prvi gitarist koji je svih dvadeset i četiri Capriccia obradio za gitaru i snimio. Za ovu izvedbu "Capriccia No. 6" izmijenio sam neke aspekte tehnike i proširio vremensku dimenziju skladbe, tako da ona traje znatno duže od uobičajene izvedbe te gotovo poprima simfonijske razmjere.
Ova je skladba možda zvučala najsnažnije u njegovoj izvedbi, premda je svaka imala svoju specifičnost - kako tematsku, tako i harmonijsku.
Mišković je nagrađen ovacijama zadovoljne publike.
Domagoj Mišković rođen je u Vukovaru. Gitaru je počeo svirati u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova u Puli, gdje je učio u klasi Ivana Štekara, a danas u istoj školi predaje gitaru. Nakon završene osnovne glazbene škole, s petnaest godina odlazi na Sveučilište Mozarteum u Salzburgu, gdje je studirao klasičnu gitaru pod mentorstvom legendarnog američkog gitarista i virtuoza Eliota Fiska. Ondje je stekao titule prvostupnika i magistra.
Posljednjih desetak godina velik dio svojega umjetničkog rada posvetio je istraživanju improvizacije i različitih načina pristupa glazbenom stvaranju. Ovim se recitalom vraća intenzivnijem radu s klasičnim gitarističkim repertoarom.
