U povodu 100. obljetnice smrti grofa Ignacyja Karola Korwina-Milewskog, Rovinj Art & More priredio je na otoku Sveta Katarina svečanu večer koja je vrlo efektno kroz glazbu, sjećanje i potporu mladim umjetnicima povezala bogatu povijest Rovinja s njegovom kulturnom sadašnjošću i budućnošću. Program svečanosti je otvorio mladi glumac Istarskog narodnog kazališta Rade Radolović u ulozi grofa Milewskog zaželjevši dobrodošlicu brojnoj publici u dvorani dvorca koji je davno izgradio. Tom prigodom je kazao da je bio kolekcionar, putnik, mecena, vitez Malteškoga reda... ali na Svetoj Katarini, ponajprije je bio čovjek koji je pronašao svoj mir.
- Kada sam 1905. godine kupio ovaj otok, bio je sasvim drukčiji od onoga što danas vidite. Godinama sam ga uređivao, pošumljavao, gradio putove, stepeništa, molove i cisterne. Želio sam od njega stvoriti mjesto ljepote. Prošlo je stotinu godina od moje smrti, a večeras se ova dvorana ponovno puni ljudima, glazbom i umjetnošću. Moram priznati – to mi se čini sasvim prikladnim, objasnio je okupljenima.
U ime festivala Rovinj Art & More Ronald Braus posebno je pozdravio prvu tajnicu Veleposlanstva Republike Poljske u Republici Hrvatskoj Magdalenu Spalińsku, rovinjskog gradonačelnika Emila Nimčevića sa zamjenicima, predsjednicu Gradskog vijeća Teu Batel te sve uvažene uzvanike i goste. Govoreći o grofu Milewskom ustvrdio je da on nije bio samo plemić koji je odabrao Svetu Katarinu za svoj dom, već je bio jedan od značajnih kolekcionara poljskog slikarstva svojega vremena, mecena koji je prepoznavao i podupirao umjetnike te okupio zbirku od više od dvjesto djela. Među autorima zastupljenima u toj zbirci bili su Jan Matejko, Józef Chełmoński i Aleksander Gierymski. Za Svetu Katarinu imao je velike planove. Poljski arhitekt Teodor Talowski projektirao je preobrazbu otočne rezidencije, uključujući prostore zamišljene upravo za izlaganje slika. Zamislio je da otok nasuprot Rovinja bude mjesto života, susreta i umjetnosti.
- Danas, stotinu godina nakon njegove smrti, ne okupljamo se samo da bismo se prisjetili prošlosti. Želimo obnoviti ono što je u njegovoj ostavštini najvrjednije: povjerenje u umjetnost i u one koji je tek počinju stvarati, rekao je Braus nakon čega je prikazan kratki video s fotografijama iz muzejskog fundusa kojim je prikazan dio bogate povijesti otoka, a slike su na trenutak oživjele prošla vremena i približile izgled i atmosferu Svete Katarine.
Okupljene su pozdravili prva tajnica poljskog veleposlanstva Magdalena Spalińska i gradonačelnik Emil Nimčević pohvalivši sjećanje na grofa Milewskog i istaknuvši da je njegova priča zapravo priča o povezanosti Poljske i Hrvatske.
Glazbeni dio večeri bio je povjeren pijanistu Sandru Vešligaju i flautistici Samanthi Stell, koji su izveli odabrane stranice Chopina i Straussa.
Poseban dio večeri posvećen je dodjeli stipendija mladim umjetnicima. Stručno povjerenstvo pratilo je njihov dosadašnji rad te je, vodeći se umjetničkom kvalitetom, potencijalom, predanošću i mogućnostima daljnjeg profesionalnog razvoja, odabralo ovogodišnje stipendiste.
Obitelj Lazarić dodjeljuje dvije stipendije od po 1.500 eura, a stipendisti će svoj umjetnički rad moći predstaviti na festivalu Rovinj Art & More 2027. O dobitnicima je odlučio stručni žiri, a nagradu im je uručio Boris Lazarić.
Prvi stipendist Ronald – Mark Marić rođen je 2006. u Puli. Od 2014. djeluje u Dramskom i plesnom studiju INK-a, gdje od dramskog izraza postupno dolazi do suvremenog plesa i scenskog pokreta. Sudjelovao je u brojnim kazališnim i plesnim projektima, a svoj put nastavio je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.
Druga stipendistica Noa Pavlinović rođena je 2005. u Puli. S plesom se susreće već kao petogodišnja djevojčica, a od 2012. djeluje u Dramskom i plesnom studiju INK-a. Tijekom više od desetljeća sudjeluje u brojnim kazališnim i plesnim predstavama. Studij plesa na Akademiji dramske umjetnosti upisuje 2024. u Zagrebu te razvija i vlastiti autorski izraz, uključujući solo Meyou i koreografiju Tiha fronta, predstavljenu na Požeškom plesokazu i festivalu PlesADU.
Zaklada "Dr. ing. Dino Škrapić, MBA" dodjeljuje sedam nagrada za umjetnički razvoj i koncertno predstavljanje: pet nagrada od po 800 eura i dvije od po 500 eura. Pet dobitnika Grga Lončar (500 €), Lorenzo Gorgoni (500 €), Andrija Bošković (800 €), Lucija Kašnar (800 €) i Josip Galić (800 €) predstavilo se putem video linka. Pet različitih umjetničkih putova, ali zajednički su im talent, predanost i želja za napredovanjem.
Dr. Marisa Sciolis Škrapić uručila je nagradu Sandri Böhm mladoj sopranistici i studentici diplomskog studija solo pjevanja na Muzičkoj akademiji u Puli. Obrazovanje je započela u klasi Marije Kuhar Šoša, a nastavila kod Lidije Horvat-Dunjko. Nastupala je u studentskim opernim produkcijama, a profesionalni kazališni debi ostvarila je u Varaždinu u Kálmánovoj "Grofici Marici".
Dr. Sciolis Škrapić nagradu je predala i tenoru Josipu Krajačiću koji svoj umjetnički put gradi u Puli, kroz koncertne i operne nastupe. Publici u Istri poznat je po sudjelovanju u vokalnim i glazbeno-scenskim projektima, a pred njim je i nova operetna uloga.
Oni će tijekom sljedeće godine pripremiti dva koncertna programa koja će izvesti u Centru za mlade "Dino Škrapić" u Rovinju.
Za dvoje mladih pjevača potpora uključuje i posebno važnu profesionalnu priliku – povjerene su im dvije glavne uloge u opereti Franza Lehára "Vesela udovica", čija je premijera zakazana za 24. listopada u Gradskom kazalištu Pula. Time stipendije nadilaze samu financijsku potporu. Njihov je cilj mladim umjetnicima pružiti ono što im je na početku profesionalnog puta najpotrebnije – priliku za rad, nastup pred publikom, stjecanje iskustva i predstavljanje vlastitog talenta. Dvoje mladih dobitnika publika je upoznala kroz glazbu. Poznatu talijansku serenadu Francesca Paola Tostija interpretirao je Krajačić, dok je Sandra Böhm izvela Chopinovu skladbu "Smutna Rzeka i Melodia", a za kraj toga glazbenog bloka, iz Poljske su prešli u Italiju, u svijet Giacoma Puccinija "O mio babbino caro".
Ali umjetnost ima i drugu dimenziju: ono što nam je ostavljeno i što smo dužni sačuvati. Milewski je prikupljao djela svojih suvremenika, zamišljao prostore u kojima će se ona izlagati, a njegova je zbirka poslije prošla složen put kroz europsku povijest. Dio djela danas se čuva u muzejima, dok je nekadašnji kolekcionarski dom ostao na Svetoj Katarini.
Obitelj Lekić čini sličnu plemenitu gestu: daruje Muzeju grada Rovinja zbirku umjetničkih djela Zore Matić, Vjekoslava Brešića i Gordana Vunaka. Festival Rovinj Art & More organizirat će predstavljanje donirane zbirke tijekom festivala 2027. izložbom u Velikoj dvorani Zajednice Talijana u Rovinju. Dokument o donaciji preuzeo je gradonačelnik Nimčević.
Kraj večeri obilježilo je glazbeno iznenađenje. Sandra Böhm i Josip Krajačić izveli su kratki duet iz operete Vesela udovica. Sandra će tumačiti Valencienne, a Josip Camillea de Rosillona, a njihovu glazbenu ljubavnu priču publika je nagradila dugim aplauzom.
Upravo se zato na Svetoj Katarini, stotinu godina nakon smrti grofa Milewskog, prirodno susreću prošlost i budućnost: sjećanje na čovjeka koji je podupirao umjetnost i konkretna potpora novoj generaciji umjetnika koja tek započinje svoj profesionalni put.