Slikoidi 2; Slikenstein
Nova izložba Danka Frišćića u Labinu: "Slike su lijepe i pozitivne i ne prenose nikakve poruke jer ja se grozim poruka"
(Snimio Branko Biočić)
Nakon deset godina zagrebački umjetnik i profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu Danko Frišćić, dobitnik više nagrada, ponovno je izlagao u labinskoj Gradskoj galeriji, ovoga puta novijim radovima pod zajedničkim imenom Slikoidi 2; Slikenstein. Frišćić je česti gost Labinštine, ovdje je izlagao nekoliko puta, prvi puta u Lamparni, u obližnjoj Sv. Marini ima kuću ali je često izlagao i diljem Istre.
Vlastiti svjetovi
- Ovo su slike koje sam radio u zadnjih nekoliko godina i nadopunjuju se jedne s drugima. Nikad nisu gotove, žive neke svoje živote. One imaju svoj život koji se stalno nadopunjuje. Sve su ulje na planu, tu je nešto više od 20 slika. One imaju neki svoj poseban život, jedna bez druge ne mogu ali mogu i same pojedinačno postojat. One predstavljaju ono što mi u njim a možemo vidjet za razliku od puno toga što se danas događa.
One predstavljaju i moju osobnu potrebu za stvaranjem vlastitih svjetova, što o vjerujem da ljudima nije danas na odmet, jer živimo u svijetu gdje nije sve već 90 posto generirano i već je gotovo. Umjetne inteligencije i nekakvi sustavi već zapravo razvijaju nekakva rješenje. Zbog čega bi ja uopće trebao davati nekakvu poruku, ove sve slike su bez poruka. One nisu vezane dnevno politički za nekakve danas aktualne teme odnosa spolnosti, nacije, ekologije. One stvaraju vlastite svjetove prizivaju promatrače na vlastito mišljenje. One su lijepe, u odličnim su bojama i pozitivne i ne prenose nikakve poruke jer ja se grozim poruka. Nema tu apokalipse, kostura, eksplozija, ako vi vidite kostura ja vidim nešto drugo a netko vidi nešto treće, funkcioniraju poput stripa i kadriranja nekakvog filma, to je kao režija u našim vlastitim filmovima. Svatko neka nađe nešto za sebe, jer svaki dan moramo nešto odabirati, dali smo ovako ili onako, ovo ili ono. Ove se slike bore protiv toga, rekao je Friščić.
Kustosica Gradska galerije, autorica predgovora i organizatorica izložbe Stephanie Peršić o njegovim je radovima dodala:
- Srodne sintagme plivaju njegovim jezikoslovnim bazenom, a autor ih izvlači i neopterećeno rasklapa, povezuje i spaja u nove, transformabilne pojmove i forme jasnih asocijacija. Njegov se način kovanja pojmova može jednako pretočiti i na slikarski opus. Gestualan i energičan pristup temeljen je na kromatskim odnosima i stvorenim sinergijama u neprekidnosti promjene. Dok umjetnici određuju trenutak konačnosti slike završnim potezom kista, Friščić ostavlja otvoren prostor mogućnosti nadogradnjama i izmjenama djela kao svojevrstan work in progress. Evolutivnost slike kroz njene izvedbene faze i metamorfoze time je približava živom biću koje nikada nije jednako, formirano ni završeno. Ono je u stalnim promjenama, traganjima, iznalaženjima percepcija, guljenjima slojeva, mijenjanju kože iz bitka u bitak, rekla je između ostaloga Peršić te dodala da Dankovo slikarstvo esenciju dane metafore indirektno preslikava na njegova traganja za onim ne posve jasnim i uhvatljivim.
Nova svojstva
- Te ideje prizemljuje u suvremenom pakiranju i vizualnom jeziku kolorističkim kompozicijama kojima nudi nove svjetove, nova prostranstva suvremenog doba uz okuse slobode, lutanja, traganja za onim još nesvjesnim i skrivenim. Apstraktne geste ponegdje poprimaju figurativna obilježja, no uz izbjegavanje potpunosti i definiranosti oblika ostavljajući promatraču slobodu interpretacije kroz vlastita čitanja. Njegovi »analogni slikoidi«, kako ih umjetnik sam naziva opiru se jednoznačnoj definiciji. Vibrantnom dinamikom stvorenih odnosa i gradbenih veza poteza i jarkih boja svaka slika postaje određena molekula sastavljena od niza atoma, a njihovim povezivanjem u veće cjeline, diptihe, frizove pa i poliptihe stvara se odnos privremenog trajanja. Izmještanjem, promjenom redoslijeda ili položaja, rotacijama, a ponekad i preslikavanjima, struktura se mijenja i zadobiva nova svojstva, drugačija čitanja. Tako umjetnik gradi i dokida te kontinuirano stvara svježe poglede i vizije temeljene na kontrastima i kontradikcijama, svakodnevici, banalnosti, urbanom i ladanjskom, pop kulturi, memorijskim zapisima, skicama, crtežima, fotografijama, svemiru, kultnim hororima i frikovskim rekvizitima. Promatranjem djela čas naziremo zagrebački krajolik Zelengaja, potom osvanjuje pogled u zoru u Svetoj Marini gdje se na obzoru stapaju more i nebo. Snovitost romantičarsko-nadrealnih pejzaža dokida pogled na formu čudovišnih bića što izranjaju iz kolorističkih kompozicija, zaključila je Peršić.
Izložba ostaje otvorena do 25. listopada.
