"NIJE SVE TAKO RUŽIČASTO: ŽENE I RAD U ISTRI"
Posveta svim iznimno vrijednim i požrtvovnim ženama koje su dale sve od sebe da bi prehranile i održale svoje obitelji u tradicionalnoj Istri
(Snimio Anđelo Dagostin)
Izložba "Nije sve tako ružičasto: žene i rad u Istri" otvorena je u Etnografskom muzeju Istre u pazinskom Kaštelu. Izložba je rezultat istraživanja ženskih radničkih iskustava i arhivskog materijala od 18. stoljeća naovamo. Zahvala je to svim iznimno vrijednim i požrtvovnim ženama koje su dale sve od sebe (i više od toga) da bi prehranile i održale u posljednja tri stoljeća, i ranije, svoje obitelji u tradicionalnoj Istri. Nisu zaboravile ni suvremenost.
Ravnopravniji odnos
Izložbu se predstavile autorice izložbe Tamara Nikolić Đerić i Ivona Orlić iz Etnografskog muzeja Istre, naglasivši pritom da izložba predstavlja posvetu svim ženama koje su se u velikoj većini tijekom posljednjih godine na mnogim poslovima nesumnjivo naradile i preko mjere. Ne želeći umanjiti ni muški trud tijekom prošlosti, istaknule su da je ipak danas daleko ravnopravniji odnos radnih obaveza i prava muškaraca i žena, ali da ni u modernom društvu još ne postoji posve ravnopravan odnos u našem društvu.
Posebno su istaknule iskorištavajući rad i diskriminaciju žena koja vlada u drugim dijelovima svijeta, na koju ni naše društvo ne bi trebalo ostati indolentno. Predstavljajući heterogena iskustva vezana uz plaćeni rad u industrijskom i postindustrijskom kontekstu, izložba otvara i pitanje ne-rada, odnosno kućanskog, neplaćenog rada koji (je) čini(o) temelj egzistencije brojnih obitelji, ali koji nije dovoljno valoriziran, naglasile su autorice.
(Pre)opterećenost žena
Autorice izložbe kustosice Tamara Nikolić Đerić i Ivona Orlić povezuju nevidljivost žena u povijesnim pisanim izvorima s današnjom neravnopravnom pozicijom žena na tržištu rada.
- Opisujući ženski rad u kući, u kampanji, na tržnici, u tvornici i za kompjuterom, izložba će ukazati na dvostruku opterećenost mnogih žena, kako u prošlosti tako i danas. Koncept izložbe temelji se na povezivanju osobnih priča kazivačica s predmetima kao simboličkim nositeljima iskustava. Interpretacijom i kontekstualizacijom sada bezimenih predmeta otvaramo muzejske zbirke javnosti i gradimo odnos zajednice prema materijalnoj kulturi koja se čuva u muzejima, ističu autorice.
Likovni postav izložbe potpisuje Kristina Kalčić Brajković - Studio KKA. Izložba je financirana sredstvima Istarske županije i Ministarstva kulture.
Od mame je naučila kuhati, prati, šivati
Dio izložbe čine ovi prikupljeni navodi iz etnografskog rada.
"Tradicionalan način života, posebno na selu, pruža uvid u kompleksnost ženskih djelatnosti tijekom vremena. Obrasci takvog patrijarhalnog reda i rada zadržani su do kraja Drugog svjetskog rata, ali i nakon tog razdoblja. Od mame je naučila kuhati, prati, šivati i prati ručno, a od tate da se ne smije prigovarati."
- Bi me bija anke stuka, nikad ni stija da stripljen. (Marčela, Musalež, 1955).
Među ženama je unutar obitelji postojala načelna podjela aktivnosti. Mlađe žene i majke brinule su se o svojoj djeci (dojile ih, presvlačile, oblačile, odgajale, učile, mazile, hranile itd.), ali istovremeno su i radile u polju: kopale, sijale, žele, ubirale plodove. Uz to, brinule su se o blagu, čistile staju i pripremale gnojivo, bile su zadužene za pranje robe, nosile pitku vodu. Žene pomoraca, kao i one čiji su muževi za vrijeme ratova izbivali iz kuće, sve su poslove obavljale same.
Starije su žene, uz čuvanje unuka, vodile kućanstvo i okućnicu, posebno su bile zadužene za kuhanje, čišćenje podova, krpanje i pletenje odjeće, predenje, izrađivanje cipela, skladištenje namirnica, pospremanje postelje, brigu o sitnom granju i vatri itd. Obrađivale su vrt u blizini kuće gdje su sijale salatu, kelj, poslije mrkvu, peršin, rajčicu itd. Brinule su se o peradi, o kozama, mačkama i psima. O lovačkim psima brinuli su se muškarci, lovci.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
