U Labinu je 1871. godine osnovano Radničko društvo uzajamne pomoći čiji je prvi predsjednik bio grof Giacommo Lazzarini-Battiala, a naslijedio ga je također aristokrat Antonio Scampicchio * Društvo koje je ugaslo 1944. godine iznova je 1955. godine pokrenuo nekadašnji krapanjski učitelj Marco Macillis

U Trstu je prije šezdeset i pet godina, krajem svibnja 1955. godine, obnovljeno Radničko društvo uzajamne pomoći, koje je osnovano u Labinu 1871. godine, a prestalo s radom 1944. godine. Društvo je iznova pokrenuo Marco Macillis, Labinjan, nekadašnji učitelj u Krapnju, sjedištu rudnika prije izgradnje Raše (Arsia). On je postao prvim predsjednikom obnovljenog Društva, potpredsjednikom je imenovan Aristodemo Silli, tajnikom Giulio Gobbo, a blagajnikom Arnaldo Scopas.

Cilj društva bio je udružiti građane Labina u ustanovu za međusobnu moralnu i ekonomsku pomoć, odnosno nastaviti s aktivnostima koje je provodilo Društvo za uzajamnu pomoć, osnovano u Labinu 1871. godine. Za razliku od ostalih ezulskih udruga, koje biraju svog gradonačelnika u egzilu, labinski ezuli okupljaju se oko ovoga društva.

Forti, fidenti, intrepidi

Prvi predsjednik labinskog Društva uzajamne pomoći (Societa' Operaia di Mutuo Soccorsi di Albona) bio je barun Giacomo Lazzarini, a od 1874. do 1884. godine Antonio Scampicchio. Bilo je to jedno od prvih istarskih radničkih društava, ponos labinskih građana. U društvu su bili uključeni i povezani građani svih društvenih slojeva, ono im je bila moralna, ekonomska i društvena pomoć i podrška. Ovo nestranačko društvo, kolokvijalno rečeno, okrenuto je zavičaju, Labinu i Istri. Himna im se naziva "Forti, fidenti, intrepidi" (Jaki, povjerljivi, neustrašivi).

Potporna društva uzajamne pomoći javljaju se u Italiji oko druge polovice 19. stoljeća kao odgovor na nedostatnu državnu socijalnu politiku. Nakon revolucionarnog vala 1848. godine njihov broj raste. Prije toga, sloboda udruživanja bila je ozbiljno ograničena i ometana. Zlatno doba društava za međusobnu pomoć je ono između 1860. i 1880. godine. U rujnu 1900. godine rođena je Talijanska federacija društava za međusobnu pomoć, "osnovana kako bi zaštitila interese udruženih društava i doprinijela poboljšanju stanja radničke klase na moralni i materijalni način socijalnog osiguranja". Federacija je raspuštena u fašističkom razdoblju, da bi iznova bila osnovana 1948. godine kao Talijanska federacija uzajamnosti.

Himna Giuseppine Martinuzzi

U prigodi 25-obljetnice labinskog Radničkog društva uzajamne pomoći, njegov predsjednik Giuseppe Diminić molio je Giuseppinu Martinuzzi da napiše svečanu pjesmu. Pjesnikinja je iz Trsta stigla u Labin 6. rujna 1896. i piše himnu (Inno del XXV anniversario della Societa' operaia di Albona) u kojoj lijepim mislima i slikama, te upečatljivim stihovima veliča i potvrđuje misiju radnika. Prva od šest strofa glasi:

Neka se sa znojnog djela digne čelo,

Neka se u suncu raspe misli plam;

Združenih desnica pogledajmo smjelo

Obzorje, na tvrdom putu lomeć kam.

Dall'opre sudate si levi la fronte,

Si spezzi nel sole l'acceso pensier,

Conguinte le desetre fissiam l'orizzonte

Spezzando da forti lo scabro sentier.

U znak zahvalnosti radnici su joj tom prigodom upriličili javnu manifestaciju.

Giuseppina Martinuzzi (1844.-1925.), učiteljica i revolucionarka, sljedbenica Marxovih i Engelsovih ideja, bila je prva žena socijalistkinja i komunistkinja u povijesti istarskog poluotoka. Postala je idolom radništva. Rudari su joj o vlastitom trošku na groblju u Labinu 1926. godine podigli spomenik, kojeg je Mijo Mirković - Mate Balota nazvao "socijalističkim spomenikom".

Strastveni lokalpatrioti

Riječ dvije o prvim predsjednicima labinskog Radničkog društva za uzajamnu pomoć.

Giacomo Lazzarini-Battiala (1888.-1948.) bio je filantrop, labinski podestat i zastupnik u Bečkom parlamentu. Lazzarini su rodbinskim odnosima bili povezani s labinskom plemićkom obitelji Battiala i postali njihovi zakonski nasljednici. Imali su imanje u Sv. Martinu.

Antonio Scampicchio (1830.-1912.), doktor obaju prava, gradonačelnik Labina u više navrata između 1863. i 1906. godine i zastupnik u Istarskom saboru, bavio se geologijom i arheologijom. U obiteljskoj palači utemeljio je prvu muzejsku zbirku u Istri. Posjetima mnogih stranaca ona je nadišla labinske okvire, a poslije je ušla u fundus Pokrajinskog arheološkog muzeja u Poreču. Još jedna zanimljivost: obitelj je 1582. godine donirala dio svoje zemlje za širenje župne crkve, a zauzvrat su od pape Urbana VIII. dobili dozvolu da spoje palaču s crkvom, odnosno da izgrade svoj privatni prolaz do crkve.

Obitelj je porijeklom iz Rijeke, a labinski dio počinje s Matteom kojeg je Venecija postavila u Općinsko vijeće Grada Labina 1449. godine. Postali su jedna od najuglednijih labinskih obitelji, a bilo im je povjereno i čuvanje gradskog arhiva. Njihova palača jedna je od najljepših palača u Labinu u kojoj je 1960. godine smješten Narodni muzej. Antonio je zajedno s Tomasom Lucianijem i Antonijem Covazem tvorio grupu koja se amaterski bavila arheologijom, te pomagala sve što je vezano za starine istarskog kraja, ali i podržavali socijalne programe, među ostalim i osnivanje Radničkog društva uzajamne pomoći.

Labinski ezuli prvi put u zavičaju

Labinski ezuli, devedesetak njih koji žive u Italiji, došli su po prvi put u organizirani službeni posjet Labinu u rujnu 2012. godine. U gradskoj vijećnici dobrodošlicu im je poželio gradonačelnik Tulio Demetlika. Godine 1979. predsjednik Društva, Marco Macillis, pokrenuo je inicijativu zajedničkog susreta u Labinu, no Labin je tada odgovorio negativno. Na 31. susretu ezula u Veroni, 1996. godine, tadašnji gradonačelnik Labina Marin Brkarić uputio je poziv ezulima da dođu u Labin, no poziv nije prihvaćen. Ipak, od tog vremena uspostavljena je suradnja sa Zajednicom Talijana u Labinu i nakon 16 godina organiziran je njihov 39. susret u Labinu. Na gradskom groblju prigodom prvoga susreta svečano je otkrivena spomen ploča u znak sjećanja na preminule Labinjane izvan domovine.

Skup Labinjana u Sospirolu

U organizaciji Radničkog potpornog društva iz Trsta "Onorato Zustovich", čija je predsjednica Giulia Millevoi, u Sospirolu (Belluno) 2019. godine održan je 46. Skup Labinjana esula. Uz 90-ak esula koji su iz Labina otišli mahom završetkom Drugog svjetskog rata i njihovih potomaka koji su došli uglavnom iz Trsta, Monfalconea, Trevisa, Milana i Conegliana, Skupu su prisustvovali i predstavnici Zajednice Talijana "Giuseppina Martinuzzi" iz Labina.

Tom je prigodom premijerno izvedena pjesma "La rondinella Istrina" Giuseppine Martinuzzi, koju je uglazbio Daniel Načinović, a Tulliu Voranu, dugogodišnjem ravnatelju labinskog muzeja, za doprinos potpisivanju Povelje o bratimljenju između Labina i Sospirola i za realizaciju uzajamne suradnje, dodijeljeno priznanje Počasnog građanina Sospirola.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam