Pri obilasku Forta Forno, sjeverno od Barbarige, unutar tvrđavne skupine Paravia austrougarskog fortifikacijskog sustava za zaštitu pulske luke, prva asocijacija mi je bila "setting" gore spomenute videoigrice, jer su se mnoge borbe vodile na takvim mjestima: prolazom kroz željeznu kapiju ulazi se u veliki zaštićeni otvoreni prostor, kao nekakav trg, a sa zidina i prozora samo čekaju izmišljeni neprijatelji u zasjedi sa spremnim lakim vatrenim oružjem
(Foto: Alen Tafra)
"Iron Storm" ("Željezna oluja") je video igrica 4X Studia iz 2002., "pucačina" smještena u distopijsku alternativnu prošlost 1964. godine. Naime, Prvi svjetski rat, ili samo Veliki rat ako nema Drugog, nije nikada završio i navršava se pedeseta godišnjica njegovog početka. Kako plot igrica daje naslutiti, u početnim fazama Ruskog građanskog rata, zloglasni Barun von Ungern okuplja Mongole i rusku Bijelu armiju, tjera Boljševike iz Rusije i potpisuje sporazum s Njemačkom i ostalim Centralnim silama.
Potom stvara golemo Rusko-mongolsko carstvo od Središnje Europe do Pacifika i sprječava pobjedu sila Antante. S druge strane, uz pomoć SAD-a, štit širenju Baruna von Ungerna prema Atlantiku čine Ujedinjene Države Zapadne Europe. Ovdje bih trebao naglasiti da je Barun von Ungern (1886.–1921.) realna ličnost, ruski carski vojnik germanskog porijekla i ekscentrik koji se povezao s Mongolijom i protivnicima Boljševika.
Uz pat poziciju i minimalno pomicanje fronte između dviju supersila, rat se nastavlja, a špekulantske aktivnosti njihovih financijskih establišmenta dobro žive od proizvodnje i eksploatacije naoružanja. Inače, čitava je Istra ostala u sastavu nekakvih ugarskih ostataka Habsburške monarhije unutar Rusko-mongolskog carstva, ali to je samo nebitan detalj u radnji igrice, usputno prikazan in-game na karti podjele Europe prema toj alternativnoj 1964. godini.
(Foto: Alen Tafra)
Zašto spominjem igricu koju sam "gejmao" prije nekih dvadesetak godina? Prije nekoliko mjeseci prvi puta sam posjetio obalnu poligonalnu bitnicu San Benedetto i Fort Forno, sjeverno od Barbarige, unutar tvrđavne skupine Paravia austrougarskog fortifikacijskog sustava za zaštitu pulske luke. O Fortu Forno jednom drugom prilikom, ali zainteresirala me odmah ova prva pozicija. Prva asocijacija mi je bila "setting" gore spomenute videoigrice, jer su se mnoge borbe vodile na takvim mjestima: prolazom kroz željeznu kapiju ulazi se u veliki zaštićeni otvoreni prostor, kao nekakav trg, a sa zidina i prozora samo čekaju izmišljeni neprijatelji u zasjedi sa spremnim lakim vatrenim oružjem.
Poligonalna topnička bitnica nalazi se ponad uvale San Benedetto po kojoj je dobila ime, na 14 metara nadmorske visine i okrenuta je prema jugozapadu. Građena je između 1898. i 1903. u dvije razine u kamenu, betonu i armiranom betonu, što je čini modernijom građevinom šireg fortifikacijskog sustava Pule. U donjoj su se nalazila skladišta i prostorije za posadu, preko 200 ljudi. Na otvorenom pokrovu bila su četiri obalna topa. Dva bočna topa štitila su od napada s kopna, a i danas su vidljivi ostaci tračnica za njihovo okretanje. Na oba boka bitnice bila su za njih sagrađena dva betonska hangara. Ždrijelo su pokrivale strojnice, koje se također moglo premještati po potrebi.
(Foto: Alen Tafra)
Nakon Drugog svjetskog rata objekt je služio kao skladište streljiva. Relativno je dobro očuvan i pravi je mali biser, po svojoj specifičnosti različit od monumentalnih tvrđava oko Pule. Dugo sam razmišljao kako fotografije ovih arhitektonskih ostvarenja popratiti tekstom i popularizirati naše austrougarske tvrđave uz izbjegavanje zamaranja dosadnim tehničkim podacima. Lokacija je filmska, štoviše, fantastično video-gejmerska. I za kraj dodajem ono "ritualno": nadam se uspješnom očuvanju i valorizaciji ovako impozantnog spomenika vojne prošlosti.
(Foto: Alen Tafra)
(Foto: Alen Tafra)