Svako bi kućanstvo moglo donijeti svoj mali kućni plan gospodarenja otpadom. Prije svega trebalo bi pronaći prostor za policu sa više kanti i započeti s odvajanjem otpada počevši od plastike. Treba razlikovati dobru od loše plastike i svaku zbrinuti u posebnu kantu. Isto vrijedi i za metal, poput bakra, željeza, mesinga, inoxa... koje odvajanjem treba pohraniti u zasebne kante i potom prodati na tržištu, objašnjava Mikulaš

Želimir Mikulaš iz Umaga jedini je u Istri vlasnik malog električnog vozila marke Biro. Zanimalo nas je kako ga služi njegovo zeleno vozilo i jesu li građani Umaga i Istre pokazali interes za njime. Ta nas je namjera dovela na kućni prag Mikulaševe neobične kuće, opasane mnoštvom solarnih panela koji nam već na prvi pogled ukazuju da u njoj stanuje jedan od neprikosnoveno ekološki osviještenih Umažana.

Kućna mini elektrana

- Možda vizualno moja kuća odudara od drugih kuća u gradu i estetski se ne uklapa uz ušminkane fasade, ali je ovo vrlo zdrava i štedljiva kuća. Paneli su montirani prije 20 godina i pod kutom su od sedam stupnjeva te proizvode vodu za naše kućne potrebe za otprilike 8 do 9 mjeseci tijekom godine. Preostali paneli su postavljeni pod kutom od 30 stupnjeva i proizvode istosmjernu električnu energiju od 48 volti koju u malom postrojenju moje kućne elektrane pretvaraju u struju, odnosno izmjenični napon od 230 volti kojima je opskrbljen jedan dio kuće. To je u stvari mini elektrana snage 1,5 KW na jedan sunčani sat upoznaje nas Mikulaš s funkcijom panela i vodi nas u malu električnu elektranu pokazujući opremu.

- Akumulatori služe kao rezervoar energije, a snaga im je dovoljna za rasvjetu i dostatna za punjenje mog malog električnog automobila. Sve sam to osmislio i proizveo sam, a u planu mi je i postavljanje vjetrenjače koja bi nadomještavala te potrebe u vrijeme oblačnih, a vjetrovitih dana, priča nam ovaj umaški profesor Baltazar i matematički konstatira da mu u prosjeku, mjesečni računi za struju iznose oko 150 kuna što je velika ušteda novaca, a da i ne spominje nepresušnu i brzu iskoristivost prirodnih blagodati. Pri obilaska kuće u dvorištu nailazimo na neobičnu policu s kantama s različitim otpadom u njima. Nazvao ju je „sortirna polica otpada“.

Sortirna polica otpada

- Svako bi kućanstvo moglo donijeti svoj mali kućni plan gospodarenja otpadom. Prije svega trebalo bi   pronaći odgovarajući prostor u stanu ili dvorištu gdje bi se postavila jedna takva polica sa više kanti i onda započeti sa primjenom sustava odvajanja, počevši od plastike. No prije toga valja naučiti razlikovati „dobru od loše plastike“ i svaku zbrinuti u posebnu kantu. Isto vrijedi i za odvajanje metala, poput bakra, željeza, mesinga, inoxa... koje odvajanjem treba pohraniti u zasebne kante i potom prodati na tržištu prema cjeniku za određenu vrste metala, objašnjava Mikulaš.

- Ovakav način zbrinjavanja morao bi postati navika svakog pojedinca. Pokazao bi se isplativ svima, jer bi osjetili smanjenje cijene na fakturi za ispostavljenu uslugu odvoza smeća, izjavio je Mikulaš pojasnivši kako mu je to bio jedan od poticaja da osmisli svoju policu za sortiranje otpada.

I naposljetku dotičemo se i teme koja nas poglavito zanima u ovom njegovu carstvu ekoideja, a to je električno vozilo, zeleni Biro, veličine golferskog buggya u kojem ga svakodnevno možete zapaziti za volanom dok "juri" u različitim smjerovima po umaškim prometnicama. Jesu li građani Umaga iskazali interes za korištenje električnog vozila koje od neopisivog značaja utječe na visinu razine kisika u zraku, odnosno čisti zrak.

- Vjerovali ili ne, ama baš nitko nije pokazao zanimanje za navedeno vozilo, a podijelio sam više od 500 informativnih letaka uz sve ostale marketinške aktivnosti. Među građanima je zavladao takmičarski duh tko će voziti veću i skuplju zvjerku i čini se da je to u našem balkanskom mentalitetu najvažnije. Možda bi se nekomu susjed narugao što se vozi u tako malom, glupom automobilu. Vjerujem da će ga za koju godinu i kupovati iz istoga razloga, zato što ga ima i njegov susjed, a desit će se to kada takva vozila postanu mjerilo prestiža jer će posjedovanjem potvrditi koliko zaista činite za spas planeta Zemlje, konstatira Mikulaš s nevjericom nabrajajući potom pozitivne stavke nastale korištenjem Biroa, od vremena kada je postao njegov prvi vlasnik u Istri te zastupnik za prodaju u Hrvatskoj, u listopadu 2017. godine.

Uštedio 16 tisuća

- Uštedio sam u ovom razdoblju na prijeđenih 15 tisuća kilometra, u odnosu na benzinca, 16.425 kuna, zbrajajući potrošnju goriva, nastalih troškova registracije i osiguranja te usluga servisiranja, izmjena filtera i ostalih auto dijelova. Punim ga na akumulator svakih 100 kilometara i kroz ovaj sam period za to potrošio 725 kuna. Osim toga, važno je napomenuti da je Biro namijenjen osobama koje svakodnevno puno voze na lokalnim relacijama, pri čemu valja naglasiti eleganciju parkiranja u gradu kao neusporedivu prednost pred ostalim automobilima, zanosno hvali Mikulaš svog zelenka.

- Nažalost, očito je da takvo vozilo nikome ne treba, izjavljuje Mikulaš i dodaje da je to šokantna konstatacija zaključujući svoja uopćena zapažanja o ekologiji i zbrinjavanju otpada.

- Hrvatska, a samim time i Umag su 30-ak godina iza Europe u istinskoj borbi za očuvanje okoliša i zbrinjavanju otpada, izuzev nekih gradova na sjeveru zemlje. Krenulo se pojačano zadnje vrijeme s izgradnjom novih odlagališta otpada, sortirnica i reciklažnih dvorišta, jer to forsira Europa i subvencionira milijunskim sredstvima, ali to ne znači puno. Dok građani pionirski odvajaju otpad, on se i dalje ukopava ili na deponijima rastu brda smeća prekrivena travom čime se stvara privid o zbrinjavanju otpada, a gradovi se samo spašavaju od gušenja. U zapadnoj Europi rade već 40-ak godina na odvajanju otpada i imaju tržište za tu sirovinu, dok smo mi u Hrvatskoj na samome početku. Država je unijela zbrku u propisima zato što nije definirala kako otpad mora nestati! Tako da sve ovo što radimo po tome pitanju i koliko se gradovi i komunalna poduzeća trude educirati građane o postupanju s otpadom, tek je kap u moru, jer se na kraju tog lanca vrlo malo od svega odbačenog reciklira. Svi papiri i priručnici za edukaciju su bajkoviti poput priče „Alisa u Zemlji čudesa“, ali u praksi nitko ne zna kako se riješiti otpada do kraja, izjavio je Mikulaš, veliki entuzijast u zbrinjavanju otpada, apostrofirajući da je istinski entuzijazam ono što nedostaje većini u cijeloj hijerarhiji koja se bavi gospodarenjem otpadom.

Povezane vijesti

• Zero waste - život bez stvaranja otpada
• U centru Poreča podzemni spremnici otpada
• Ugostitelji u centru imat će vlastite posude za smeće