Ovih dana Hrvatskom su odzvanjale još neke pravosudne afere (u nizu), ovoga puta izravno povezane s Državnim odvjetništvom, bolje rečeno s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj-Šipek. O tim je aferama izvještavao i Glas Istre. U prvoj aferi glavni akteri uobičajeno su članovi HDZ-a, a jedna čak i članica Predsjedništva HDZ-a.

Riječ je o sljedećem: dana 10. studenog Europsko javno tužiteljstvo pokrenulo je kazneni postupak, odnosno podnijelo zahtjev za pokretanje istrage protiv Gabrijele Žalac, bivše ministrice u vladi Andreja Plenkovića, zbog osnovane sumnje da je, zajedno s još trojicom suradnika, prisvojila 13,5 milijuna kuna iz fondova EU-a. Nakon ispitivanja, Gabrijeli Žalac je određen pritvor.

Blamaža i odgovornost Državnog odvjetništva je u tome što je još prije dvije godine USKOK zaprimio kaznenu prijavu protiv Gabrijele Žalac, a nije pokrenuo postupak. Naprotiv, spis je stavljen ad acta (kao dovršen). Stvar je u svoje ruke uzelo Europsko tužiteljstvo, što je pljuska, ne samo našem Državnom odvjetništvu, već i Andreju Plenkoviću. Šire se teze, po meni osnovane, da se aferu htjelo izbjeći, odnosno zaštititi Žalac, a time i obraz HDZ-a. 

Slučaj Agrokor 

Drugi slučaj, koji je također danima bio udarna vijesti u sredstvima javnog informiranja, odnosi se na odluku Državnog odvjetništva da povuče optužnicu podignutu protiv Ivice Todorića i drugih (njih desetoro) kojom se terete da su Agrokor oštetili za milijardu i dvjesto milijuna kuna, uz obrazloženje da optužnicu treba ispraviti. U pozadini ovakvog nečuvenog poteza, meni nepoznatog u dugogodišnjoj praksi u pravosuđu, je činjenica da je vještačenje provedeno u tom predmetu, a plaćeno je više od devet milijuna kuna!, nezakonito jer ga je provela strana firma koja je istovremeno pružala poslovne usluge Agrokoru u postupku restrukturiranja. Radi se o poznatoj aferi "Agrokor" od prije više godina, koja je urodila i podizanjem spomenute optužnice, a koju je svojim (nečuvenim) postupkom Državno odvjetništvo dovelo u pitanje.

Uslijedili su zahtjevi za ostavkom, odnosno razrješenjem glavne državne odvjetnice, od predsjednika Republike do oporbenih stranaka. Ti su zahtjevi potpuno opravdani. Radi se, u oba slučaja, o skandaloznim i neprihvatljivim propustima, bez obzira da li se radi o svjesnom ili nehotičnom postupanju. Osobno smatram da se, kada je riječ o Gabrijeli Žalac, radi o namjernom propustu jer i slijepac vidi tko stoji iza tog propusta. U slučaju Ivice Todorića, Državno odvjetništvo je u ovom kapitalnom predmetu - a trebalo je čak četiri godine samo do podizanja optužnice - učinilo takve propuste koji su rezultirali ne samo nanošenjem velike štete, već i dovele u pitanje daljnji tijek ovog postupka. 

Nepobitna odgovornost 

Bez dvojbe, za obje ove afere odgovornost snosi glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj-Šipek zbog kojih bi trebala odstupiti, dati ostavku, ali njoj to ne pada na pamet. U svakom slučaju trebala je biti razriješena. No, do toga nije došlo jer joj je Andrej Plenković i prije rasprave u Hrvatskom saboru dao podršku, što je i razumljivo; ona je njegov izbor.

Osobno smatram da Hrvoj-Šipek nije trebala biti (nikada) imenovana za glavnu državnu odvjetnicu, i to zato što ne ispunjava jedan bitan stvarni uvjet za tu visoku pravosudnu dužnost. Naime, ona je u Državnom odvjetništvu rješavala takozvane građanske predmete koji su, da tako kažem, usputna djelatnost Državnog odvjetništva. Bitna funkcija Državnog odvjetništva, kako u Hrvatskoj, tako i u svim državama Europske Unije, je kazneni progon počinitelja kaznenih djela. U toj oblasti (kaznenoj) glavna državna odvjetnica nema nikakvog iskustva i kako će onda donositi odluke u konkretnim predmetima, davati obavezne upute bez iskustva? Glavni državni odvjetnik je naredbodavac i gazda u odnosu prema "nižerangiranim" državnim odvjetnicima i odvjetništvima. Sjećam se da je Zlata Hrvoje Šipek u svom životopisu koji je priložila prijavi kao glavne argumente navela da joj je otac bio na Križnom putu, a suprug hrvatski branitelj....

Novinar Jutarnjeg lista Željko Petrušić je 27.studenog 2021. u članku pod naslovom "Od sutra više nisi ravnateljica USKOK-a" potkrijepio zaključak da je Hrvoj-Šipek znala i bila informirana o postupanju, odnosno stanju u predmetu Gabrijele Žalac. Usprkos tome, odlučila je razriješiti šeficu USKOK-a Vanju Marušić riječima da je njihova suradnja završena i da "od sutra više nije ravnateljica USKOK-a". S tom odlukom upoznala je najbliže suradnike u DORH-u. Uostalom, glavna državna odvjetnica je javno izjavila da ona neće odgovarati za "činjenja ili nečinjenja drugih". 

Dužnost i obaveza 

Čak i uz pretpostavku da glavna državna odvjetnica nije znala što se "čini ili ne čini" u predmetu Gabrijele Žalac, ona snosi odgovornost što ona osobno nije činila ništa, odnosno po zapovjednoj odgovornosti nadzirala i nalagala da se stalno radi na predmetu i donose meritorne odluke. Državni odvjetnik ne može, niti ne smije, kad su u pitanju eksponirani slučajevi po svojoj kriminalnoj ili odnosno političkoj težini, staviti glavu u pijesak i prepustiti da taj predmet vodi i o njemu odlučuju njegovi podređeni.

Uostalom, bio sam javni tužitelj Hrvatske (pet godina) u teškim, turbulentnim vremenima, o čemu sam već pisao. Premda ranije nisam bio u toj organizaciji, već u sudstvu, znao sam kako funkcionira i što me čeka. Osim toga, imao sam bogato iskustvo i kao sudac u kaznenoj oblasti jer sam sudio u kaznenim predmetima među kojima je bilo i složenih, teških, osjetljivih. Uz to, dočekala me ekipa vrlo stručnih, odgovornih, pouzdanih zamjenika, suradnika. U startu me dočekao predmet koji se odnosio na suđenje ratnom zločincu Andriji Artukoviću.

Ali i kasnije kroz cijelo vrijeme mog četverogodišnjeg mandata (1986.-1990.) ja sam znao za svaki značajniji predmet koji je bio u radu javnih tužilaštava Hrvatske i što se sa njim događa. O tome su me informirali moji zamjenici a ponekad i okružni javni tužioci osobno. Nisu to bile samo informacije, već sam nerijetko ja osobno morao presjeći i kazati, naložiti, odlučiti kakvu odluku treba donijeti. Bila je to uobičajena procedura zato jer je javno tužiteljstvo, kao i danas, bila subordinirana organizacija, a to znači da je više tužiteljstvo bilo nadređeno nižem (okružno/općinskom. Stoga su u našem radu bile uobičajene, ne prečeste, obavezne upute, pisane i usmene, i u konkretnim predmetima.

Atentat na Tuđmana 

Već sam ranije pisao kako sam odluke (osobno) donosio kada sam morao odlučiti da li pokretati kaznene postupke protiv Franje Tuđmana i Vladimira Šeksa. Nije mi bilo ni na kraj pameti da odlučivanje o tim i takvim predmetima prepustim svojim zamjenicima ili nižim tužiteljima.

Ovom prilikom ću opisati još jedan slučaj koji je Drago Krpina (HDZ), koji je bio prisutan događaju, u intervjuu prije par godina nazvao "Atentat na Tuđmana". I dan-danas se taj slučaj kvalificira kao atentat. Događaj se zbio u ožujku 1990.godine u Benkovcu gdje je, kao i u cijeloj Dalmaciji, pa i Hrvatskoj vrilo kao u kotlu (balvan revolucija, pobuna Srba).

Franjo Tuđman je kao predsjednik HDZ-a, novoformirane političke stranke (bolje reći političkog pokreta u to vrijeme), došao u Benkovac na (politički) zbor gdje je trebao biti (naravno) glavni govornik. Radi preciznijeg informiranja prepisati ću doslovno dio optužnice podignute protiv atentatora, koja glasi :

"Čubrilović Boško, rođen 1928. godine u Ceranima Donjim, općina Benkovac, osnovano je sumnjiv da je 15.ožujka 1990. godine u Benkovcu, oko 11.30 sati, za vrijeme održavanja osnivačke skupštine podružnice HDZ-a na platou ispred Hotela Assera na kojem se nalazilo oko 1.500 ljudi i kojom prilikom je došlo do izljeva nezadovoljstva građana srpske nacionalnosti koji su zviždali govornicima za vrijeme dok su se ovi sa bine na terasi hotela obraćali okupljenim simpatizerima stranke, gađali ih jajima i pivskim bocama, uzvikujući pritom "...to vam je demokracija, Tuđmane dušmane, ubit ćemo Tuđmana, Benkovac je Srbija...", što je bilo popraćeno pjevanjem pjesama "Oj vojvode Sinđeliću, Tko to kaže, tko to laže, Srbija je mala, Da živimo svi u slozi Slobodane ti pomozi", te isticali jednu sliku Slobodana Miloševića, u jednom trenutku Čubrilović Boško pošao je prema bini na kojoj se u tom času nalazio i govorio Franjo Tuđman, a kada mu je rekao Kučić Željko "Barbaru, ne možete poći", ovaj mu je odgovorio: "Ajde u pičku materinu", te iz desnog džepa sakoa izvadio pištolj, koji se po obliku ne razlikuje od pravog pištolja, za kojeg je kasnije utvrđeno da je plinski, te pošao prema bini i dr. Tuđmanu, ali je zaustavljen i spriječen od strane navedenog redara koji ga je uspio uhvatiti za ruku, oboriti na zemlju i oteti mu pištolj iz ruke, za koje vrijeme je dr. Tuđman, zajedno s ličnim osiguranjem i ostalim osobama koje su se nalazile na bini, pobjegao u hol hotela pa je nakon toga došlo do pomutnje među prisutnim građanima hrvatske nacionalnosti i ozbiljnih nereda, a sukob između prisutnih građana hrvatske i srpske nacionalnosti spriječen je intervencijom snaga sigurnosti..." 

Osobno naređenje 

Pripadnici javne sigurnosti su na licu mjesta lišili slobode Boška Čubrilovića, a istražni sudac mu je odredio pritvor. Javno tužiteljstvo i ja osobno bio sam odmah obaviješten o ovom slučaju. Bilo je mišljenja, i među mojim suradnicima, da bi trebalo postaviti zahtjev za pokretanje istrage zbog pokušaja ubojstva tj. atentata na Franju Tuđmana, pa sam osobno naredio da se istražni postupak protiv Čubrilovića pokrene zbog kaznenog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti iz članka 134. Krivičnog zakona SFRJ koji je tada bio na snazi.

Ovaj konkretan slučaj naveo sam zato da bih potkrijepio izneseni stav da je tada javni tužitelj, a sada glavna državna odvjetnica već na startu, čak i prije podnošenja formalne kaznene prijave, a pogotovo čim se ona podnese, bio uključen i znao za pokretanje značajnih, težih kaznenih postupaka. Bez njegovog znanja, odnosno suglasnosti glavnog državnog odvjetnika takvi se postupci nisu pokretali, a niti se odustajalo od njih.

Kada sam ja preuzeo dužnost javnog tužitelja Hrvatske, referat o stanju u javnom tužilaštvu podnio mi je prvi zamjenik javnog tužitelja Oskar Poje s naglaskom na kazneni dio. Tom me je prilikom upoznao i sa svim značajnijim predmetima koji su bili aktivni, odnosno onima u kojima su se vodili postupci. Uostalom, ja sam, čim sam preuzeo dužnost, već nakon nekoliko dana na Vrhovnom sudu zastupao optužnicu protiv ratnog zločinca Andrije Artukovića. Mogao sam to jer sam do tada bio 23 godine kazneni sudac, s magisterijem iz kaznenog prava, a Zlata Hrvoj-Šipek nikada nije vodila kaznene rasprave.

Ako se radilo o slučaju, kao što je afera Softwer, odnosno Gabrijeli Žalac, onda je Zlata Hrvoj-Šipek s njom bila upoznata prilikom preuzimanja dužnosti i pratila ga svo vrijeme dok je spis bio u USKOK-u. Uostalom, potvrdila je da je o u rujnu i pisanim putem bila obaviještena o slučaju. Međutim, unatoč tome Državno odvjetništvo, odnosno USKOK ne postavlja zahtjev za pokretanje istrage i određivanje pritvora, koji joj je nakon nekoliko mjeseci stavio Europsko javno tužilaštvo, što je očiti dokaz da protiv Žalac Državno odvjetništvo nije htjelo pokrenuti kazneni postupak. Za to nečinjenje snosi odgovornost i glavna državna odvjetnica, ako ni po kojoj drugoj, onda svakako po zapovjednoj odgovornosti. 

Stožerno tijelo progona 

Citirat ću izjave dvojice mojih bivših kolega koji su zanat ispekli u Državnom odvjetništvu dok sam ja bio na čelu istog, a sada su ugledni odvjetnici.

Tako Čedo Prodanović kaže: "...ovdje se radi o krizi upravljanja, to je vrlo jasno. Međutim, Tužiteljstvo je već dulje vrijeme glavni problem u kaznenom pravosuđu. Samozadovoljno je samo sobom, olako ulazi u neke postupke, a u nekim slučajevima se izvidi odugovlače i više od godinu dana bez odluke. Tužiteljstvo je uvijek bilo stožerno tijelo progona i visilo nad glavom policiji i inspekcijama. U konkretnom slučaju ne zna se što je pogubnije; da glavna državna odvjetnica nije znala da se priprema kazneni predmet protiv ministrice ili da je netko nešto zataškavao...".

Anto Nobilo naglašava: "...ovo što je najavila glavna državna odvjetnica je razlog za ostavku. Netko tko je na takvoj funkciji ne smije iznositi neistine samo zato da bi sačuvao svoju poziciju. Kad je preuzimala svoju funkciju, glavna državna odvjetnica se morala informirati o predmetima kao što je slučaj Žalac. Nije istina da ona ne odgovara za ono što su radili njezini prethodnici, jer glavni tužitelj odgovoran je za funkcioniranje svih tužitelja i cijele institucije i nastupa u njihovo ime..."

Profesor Pravnog fakulteta u Rijeci, predstojnik katedre za kazneno pravo Petar Vejić o aferi Žalac je izjavio: "...to je samo nastavak lutanja represivnog sustava i manipulacije tim sustavom. Da budem kratak i jasan. Političkim elitama u nas upravo to treba i ništa im nije čudno. U nas ne postoji građanska javnost koja bi u tako teškim strukturalnim devijacijama prisiljavala na odgovornost. Postaviti na vrh piramide državnog odvjetništva osobu koja na zalasku radnog vijeka nije postupala u kaznenim predmetima, po meni je sabotaža tog sustava...Državno odvjetništvo je u nas organizirano hijerarhijski kao pruska vojska... Staviti na čelnu poziciju osobu koja nema nikakvog iskustva u kaznenim predmetima i nešto od nje očekivati je neozbiljno..."

Čitatelje bih podsjetio da je Zlatu Hrvoj-Šipek na mjesto glavne državne odvjetnice izabrao Hrvatski sabor na prijedlog Vlade tj. Andreja Plenkovića (HDZ). Očito je ona ispunila njihova/njegova očekivanja. Ti isti zastupnici su na sjednici Sabora 3.prosinca prihvatili izvješće Državnog odvjetništva za 2020. godinu , kada je predmet Žalac stavljen ad acta, a Zlata Hrvoj-Šipek nije opozvana/razriješena jer je u internom izvješću Državnog odvjetništva utvrđeno da nije bilo propusta, odnosno razloga za postupanje u tom predmetu!?. Tresla se brda, a rodilo se – ništa. 

Povezane vijesti

• Agrokor: Možemo odgovoriti svim financijskim obvezama
• Vlada potvrdila sastanak o Agrokoru
• Petrov: Todorić je odgovoran za stanje u Agrokoru