Na današnji datum, 10. veljače 1947., u Parizu je Jugoslavija potpisala mirovni ugovor s Italijom. Pariški mirovni ugovori potpisani su između država pobjednica u Drugom svjetskom ratu i saveznica nacističke Njemačke - antifašističke Australije, Belgije, Bjelorusije, Brazila, Čehoslovačke, Etiopije, Francuske, Grčke, Indije, Jugoslavije, Južnoafričkog Saveza, Kanade, Kine, Nizozemske, Norveške, Novog Zelanda, Poljske, SAD-a, SSSR-a, Ukrajine i Velike Britanije s jedne strane i poražene fašističke Njemačke, Bugarske, Finske, Madžarske, Rumunjske i Italije s druge strane.

Ugovorima je prethodila mirovna konferencija održana u Parizu od 19. srpnja do 16. listopada 1946. Na konferenciji su bili prihvaćeni nacrti mirovnih ugovora, koji su konačno utvrđeni na zasjedanju Vijeća ministara vanjskih poslova u New Yorku od 4. studenog do 12. prosinca 1946 i potom, 10. veljače 1947. potpisani u Parizu.

Italija je, temeljem ovih ugovora, Jugoslaviji vratila dijelove ratnih i drugih stečevina: Istru, Cres, Lošinj, dio Slovenskoga primorja, Zadar, Lastovo i Palagružu.

Jugoslavija je potpisala ugovor "izabravši manje zlo", zapisao je istarski svećenik Božo Milanović, sudionik Pariške mirovne konferencije. Napominjući kako je u posebnoj deklaraciji Jugoslavija izjavila kako se nipošto ne odriče izgubljenih teritorija koji su narodnosno njeni i da pri tomu neće priznati etničke promjene koje bi s vremenom nastale u onim krajevima pod tuđom vlašću.

Naime, Jugoslavija je tražila da se njenom teritoriju priključi cijela Istra i Julijska Krajina, kako je i navedeno u spomenici "Zbora svećenika sv. Pavla za Istru" koju je 12. veljače 1946 u Pazinu potpisalo 55 istarskih svećenika.

Spomenica je bila tiskana u brošuri u kojoj je kao uvod pisalo: "Vjerno tradiciji popova glagoljaša, slijedeći put istarskog preporoditelja Dobrile i odupirući se nasiljima talijanske okupacije, čitavo hrvatsko svećenstvo Istre stoji danas uz svoj narod i traži priključenje Julijske Krajine domovini Jugoslaviji".

Da će se to teško ostvariti bilo je jasno već pri formiranju Vijeća ministara vanjskih poslova četiriju velesila (SAD, Velika Britanija, Francuska i SSSR) 18. rujna 1945. koje nisu bile spremne Trst, a niti Julijsku Krajinu predati Jugoslaviji.

Nakon potpisivanja ugovora posebna jugoslavensko-talijanska komisija pod nadzorom Saveznika obavila je novo privremeno razgraničenje između Jugoslavije i Italije, odnosno Slobodnog teritorija Trsta. Mirovni ugovor stupio je na snagu 15. rujna 1947., nakon ratifikacije od strane država potpisnica.

Tada su se britanske i američke postrojbe povukle na Morganovu liniju, na granicu određenu ugovorom, te napustile Pulu i okolicu. Jugoslavija je time nakon duge i oštre političke borbe dobila ukupno 7.372 četvornih kilometara s 495.105 stanovnika. U Italiji je ostalo još oko 60 tisuća Slovenaca, a u "tršćanskog državici" oko 16 tisuća Hrvata i oko 100 tisuća Slovenaca.

U Puli je istog dana, zacijelo ozlojeđena što je Italija izgubila Istru, 10. veljače 1947. fašistička aktivistkinja Maria Pasquinelli izvršila atentat na britanskoga brigadira Roberta Williama Michaela de Wintona, zapovjednika britanske 13. (škotske) kraljičine pješačke brigade i savezničkog garnizona u Puli, u trenutku dok je obavljao obilazak straže u vrijeme njihove smjene u ulici Carrara.

Pasquinelli je izvukla pištolj iz torbice i ispalila tri hica u De Wintonova leđa. Brigadir se srušio na ulicu i odmah izdahnuo. Prije no što ju je straža uhvatila i razoružala ispalila je još jedan hitac koji je ranio jednog od stražara.

Tijekom isljeđivanja i suđenja od veljače do travnja 1947. u prilog svojoj obrani izjavila je da nije ispalila hitac "u čovjeka nego u odoru", htijući tako ukazati kako je njezin čin "imao ideološke ciljeve".

Suđenje Mariji Pasquinelli počelo je u Trstu početkom travnja 1947. pred Vojnim sudom AMG-a. Obranu je zastupao odvjetnik Luigi Giannini. Saveznički vojni sud osudio ju je 10. travnja na smrt, ali je kazna nakon žalbe zamijenjena doživotnom robijom, da bi nakon 16 godina izdržane kazne bila pomilovana i oslobođena. Umrla je u Bergamu 3. srpnja 2013.

Povezane vijesti

• GLAS ISTRE SE NA DANAŠNJI DAN 1980. BAVIO I PRIJEVOZNIČKIM PROBLEMIMA: Taksist dobio godinu dana zatvora zbog preskupih vožnji!
• NA DANAŠNJI DAN 1977. GODINE: U podmorju pronađen kvalitetni plin - samo što nije stigao
• LOKALNE AFERE U GLASU ISTRE NA DANAŠNJI DAN 1970. GODINE: Pula u novogodišnjoj noći kao Divlji zapad