Pula bez i sa zgradom Istarske banke, danas OTP-a
Godina je to u kojoj se i u Puli naveliko gradilo, posebno u njenom središtu. Na današnji dan prije 42 godine, tog 8. studenog 1978., u Glasu Istre uz kraći tekst obavljene su, jedna do druge, fotografije kako je u neposrednoj blizini glavne gradske tržnice izgledao prostor bez tada novoizgrađene zgrade Istarske banke (danas OTP-a) te slika novoniklog, suvremeno ostakljenog središta banke. Nešto što je tada u tisku bila atraktivna vizualna usporedba, danas ima ne baš sitnu povijesnu dokumentarnu težinu jer prizora nekadašnjeg dužeg i sada nepostojećeg zida, na kojem se kočoperila ispisana reklama Glasa Istre, nose u pamćenju samo starije generacije Puljana.
Nažalost, agresivna profitno-građevinska praksa nauštrb javnog interesa i boljeg života "svih a ne samo njih" ima u Puli odrednicu predugog trajanja.
Dok se ovih dana, koncem 2020. godine, stanovnici Valvidala/Monvidala žale u našem listu da njihovo područje nema zelenih površina i dječjih igrališta i dok mještani Busolera tvrde da je to jedna od rijetkih pulskih četvrti koja nema 'apsolutno nikakvih sadržaja, ni poštenog dućana, banke ni vrtića', a današnji dan prije 42 godine u Glasu Istre preneseno je u izvještaju da je Ivan Gržetić, predsjednik ondašnjeg Vijeća udruženog rada Općinske skupštine (današnjeg Gradskog vijeća Pule, dakle gradskog parlamenta) postavio ovo pitanje: "Naselje Vidikovac broji više od 3.000 stanovnika, a nema odgovarajuće trgovine, ima svega jedan kiosk za štampu i manje samoposluživanje u vodotornju. Naselje nema ni škole. Premda u novim zgradama ima prostora za prodavaonice, ne znam zašto 'Puljanka', 'Istra' i druge trgovinske organizacije nisu zainteresirane za otvaranje trgovina?"
Tada mu je Anton Racan, predsjednik Izvršnog vijeća Općinske skupštine, dakle u to doba socijalizma mini pulski premijer, odgovorio da se upravo snimaju potrebe grada za trgovinama na razini Šijane, Stoje, Verude i ostalih predjela te zaključio riječima u kojima se iščitava važnost dobivanja fiksnog telefona, puno prije pojave mobitela i interneta. Kazao je: "Vjerujem da ćemo do ožujka iduće godine (1979.) imati to pitanje riješeno, Sada se rješava problem telefona, autobusa."
U tom broju Glasa Istre ističe se jedan znakovit i s današnjeg gledišta raritetan tekst pod naslovom "Drvosječe neće u šumu". Počinje ovako: "Istarski hrast poručio nam je ovih hladnih jesenskih dana priliku da se zamislimo nad poslovima koje bismo željeli obavljati. Jer, priroda nam je dala hrastove šume, ali unatoč tome, mogli bismo se smrznuti jer njih nema tko sjeći".
- Skladište ogrjevnog drva trgovačkog kolektiva "Istra" više je puta, pa i posredstvom SIZ-a za zapošljavanje, tražila sezonske radnike koji će za otprilike 4.500 dinara mjesečne zarade pomagati njenim pilačima. Došli tako neki ljudi, vidjeli o kakvom se poslu radi i - otišli. Zbog toga danas na isporuku ispiljenog drva treba čekati danima, a stanje će se poboljšati tek za dva tjedna (radnike se nekako uspjelo naći), ali i tada će se na isporuku hrasta morati čekati četiri-pet dana, piše dalje naš kolega.