Prva asocijacija kad se spomene dramaturg, teoretičar književnosti, pjesnik i prevoditelj Vjeran Zuppa je da je riječ o vrsnom, lijevom intelektualcu oštrog jezika, bez obzira što i u ovom intervjuu problematizira sam pojam intelektualca. Jedan je od onih koji, za razliku od mnogih i s ljevice i desnice, nije izgubio kritičnost. S vremena na vrijeme se javi, ne štedeći nikoga i ništa. Politici je davno okrenuo leđa, a političare oštro i beskompromisno secira, bili oni na vlasti ili oporbi.

- Kad se i površno prođe vaš život i sve što ste radili, asocijacija je da ste lijevi intelektualac. Postoje li uopće danas u Hrvatskoj lijevi intelektualci?

- Kad ste već započeli ovim pitanjem, najprije bih rekao da je taj pojam na samome početku devetnaestog stoljeća, 1816., smislio socijalist i utopist Henri Saint-Simon. Međutim, u javnu upotrebu ulazi tek krajem tog stoljeća. Otada pa do početka 20. stoljeća taj je pojam imao bogat život. Dalje od toga samo je gubio na sadržaju i značenjima. Takav je prisutan danas i u nas. Pogotovo nakon Krleže koji je bio prvi koji je taj pojam, u nekoliko navrata, ismijao.

- Dok se europska ljevica polako budi, naša spava, gotovo da ne postoji. Zašto je SDP umro, podijeljen u dvije reprezentacije koje više ne znače ništa?

- Možda bi se čak moglo reći da sada znače ništa. Međutim, na tu stepenicu, ipak, nisu zagazili. Dakle, to da je došlo do podjele na neki takozvani klupski i izvorni SDP, to momentalno, ne koristi ničemu. U izvornom još ima izvrsnih političara. Klupski sastav je takav da ga zasad ne bih komentirao.

- Bili ste vrlo kritični i prema novom HDZ-u koji predstavlja Plenković. U jednom ste intervjuu, međutim, izjavili da se sasvim promijenio?

- Plenkovićev HDZ danas je prvenstveno Plenković kao takav. Kada sam ga, ne tako davno, gledao i slušao kako se obraća velikoj grupi novinara i drugih izvjestitelja, bilo mi je mučno to gledati i slušati. Iz više razloga. Kada je nakon one Karamarkove crne ere on došao na čelo HDZ-a, učinilo mi se da je ta stranka dobila nekoga koga ni po čemu uopće nije zaslužila. Svojim političkim znanjem i jezikom on je, primjerice, u televizijskom duelu s Bernardićem ovog ostavio bez daha. Nije mi bilo drago, ali valja mu to priznati.

- A kako je danas?

- Sada, međutim, ovaj aktualni Plenković nema više ništa s onim Plenkovićem. Ovaj drži lekcije prisutnima. Onako von oben, kaže im, gotovo pa naređuje što bi imali biti i raditi umjesto ovog što su i kakvi su. Oni šute. Pa nisu baš po takvo nešto došli. Bilo je sve to zajedno doista mučno. Odmah zatim Plenković im okreće leđa. Izlazi... Nakon toga nastavlja u tom tonu davati lekcije. Novi mu je retorički specijalitet to da zbog važnosti svakog svoga zaključka svakome, na kraju, doda i po tri srodna pojma. Na primjer, 'a to nikako nećemo', 'ne prihvaćamo', 'ne dozvoljavamo'! I nikada i nikuda i nikako drugačije Plenković ne završava svako svoje izlaganje, laganje, slaganje bez tih svojih trojki.

- Što će se dogoditi s HDZ-om, ali i s Hrvatskom kada Plenković ode u Bruxelles, ako uopće ode tamo?

- Ukoliko nekamo ide ili se nekamo "tamo" vraća, o tome ne znam ništa, a nisam vračara. Što se HDZ-a tiče, Bačić će, kako i do sada, sačekati novog šefa. Jedino sam u to, više manje, siguran. Siguran sam, međutim, u to da HDZ-e u Saboru više neće imati većinu, pa će manjinci i drugi priključenci tražiti neke nove priključke.

- Jako ste direktni u dijagnostici?

- Eto malo sam se zaletio pa dijagnosticiram, a bilo bi bolje da prognoziram. Prognozira se vrijeme. Prognozira se rezultat. Dijagnoze su, naravno, daleko osjetljivije. No, meni se učinilo da upravo ono što sada imamo u Saboru nemalim dijelom pripada dijagnostici. Tamo značajnih političara ima ponešto, ali političkih stranaka ima poprilično.

- Stranke, recimo poput Škorine, dolaze i prolaze, ima takvih primjera bezbroj?

- Nova naplavina nastupila je s Miroslavom Škorom. Pjevačem koji je doktorirao na temi o raspodjeli prihoda glazbene industrije u doba digitalizacije, a najveći prihod vjerojatno ostvaruje putem profitabilnog parkirališta. U knjigu je, kako i sam kaže, zajedno s doktoratom uvrstio i svoje narodnjačke pjesme! Osnivač je Domovinske stranke, a kad je ovu napustio, smjestio se u drugoj sličnoj i nastavio nešto kao baviti se politikom. Stranke cvjetaju i zasad im je glavni posao da jedna drugoj smetaju. Da se, uglavnom, uzajamno preziru ili prosto-naprosto mimoilaze.

- U razgovoru za jedan dnevni list prije nekoliko godina kazali ste da bi Milanović bio "mnogo bolji predsjednik nego što je bio premijer". Smatrate li to i danas kada je šef države s jako specifičnim, nazovimo to tako, stilom?

- Da. Smatram. Upoznali smo se, moglo bi se reći, slučajno, a potom smo se znali i sastajati. I pričati, dakako. Budući da je izuzetno mnogo književnosti i strane i naše pročitao, a zna i mnogo toga napamet, s guštom sam ga slušao. Otkako je predsjednik jedva da smo se vidjeli, ali smo se katkad čuli, pa nešto ukratko i dopisivali.

- A njegov stil?

- Njegov stil je zaista poseban. Ovdje, međutim, mislim na stil političkog ponašanja, donošenja odluka, odnosu prema podređenima u vojsci i prema vojnicima... Ima i taj problem s Plenkovićevim ministrom Banožićem, ali očigledno Banožić ima nepremostiv problem sa samim sobom. Plenković ga štiti, ali najviše zato da ima makar čime, kad već nema s kime, bar nekako parirati predsjedniku države.

- Da li je Možemo! nada za neku novu hrvatsku ljevicu, i da li je i to projekt za godinu, dvije, ili se Hrvati moraju pomiriti da će HDZ vladati vječno?

- Kada je već riječ o jednoj takvoj nadi, druge ja i ne vidim, a Plenkovićev HDZ je, dakako, uvjeren u svoje vječno trajanje. Što se tiče stranke Možemo!, gradonačelnik Tomašević radi na tome da potpuno ukloni Bandićevu ostavštinu i stranačku i inu prljavštinu koju je ovaj svojim dragim Zagrepčanima i Zagrepčancima velikodušno testamentirao. Ujedno sa svojom ekipom izuzetno predano radi i na onim novim sadržajima kojima Zagreb treba izgrađivati i onda još dograđivati svoju urbanost. Da i ne spominjem sve ono što je Plenkovićev HDZ poduzeo da država dvije godine ništa ne poduzme u pogledu potresa koji su porušili pogotovo širi centar grada. Da. Stranka Možemo! je stranka koja doista može. 

- Kako vidite kulturnu scenu u Hrvatskoj?

- Teško je reći da tu vidim jednu posebnu vrstu razvoja. Za taj razvoj ne znam da li je zaslužna isključivo ministrica kulture ili njena stranka u cjelini. Nisam primijetio da se u tom području uopće nešto i događa. Ili dešava se upravo to da se ne dešava. U vrijeme kada je Antun Vujić bio ministar kulture, tada je izuzetno mnogo napravljeno na onome što je u Europi već bilo uvedeno u sustav ministarstava kulture kao posebni studij. Studij kulturne politike. Tada je i Vujić studij kulturne politike uveo u rad ministarstva. Taj studij se tada u Europi najprije razvio u Francuskoj. Nositelji te ideje bile su prvenstveno dvije socijalističke stranke. One su ga uvele   u svoje programe. Nakon njih više europskih država napravile su to isto. Pokazalo se da taj posebni program daje dubinski uvid i učinkovito sistematizira probleme kulture. To je program čiji cilj je da se s pozicije kulture svakoga naroda posustavi pristup njegovim problemima jednom novim i sasvim drugačijim pristupom. U politici tadašnje hrvatske vlade to je bilo doista nešto što su kulturni radnici, tzv. kulturnjaci primili kao izuzetno   dobar i zanimljiv potez.

- I kako je išlo dalje?

- Nije se više radilo samo o tome da neki ministar kulture samo nešto pomaže ili podržava od slučaja do slučaja. Bilo je to vrijeme kada se kulturna politika u Hrvatskoj po prvi puta posustavila. Odgovornost i ideje bile prenesene su na jedno šire tijelo na čijem čelu jest ministar, a to je tijelo koje razvija, koje organizira, kontrolira i prinosi društvene ideje ka kulturi samoj. Ministrica Obuljen Koržinek nema, a niti je imala potrebu da kulturu sustavno približava raznim područjima kulture same.

- Vezani ste uz Istru. Je li Istra zaista "nešto drugo" u Hrvatskoj? Sada i IDS proživljava tešku krizu, ima li šansu preživjeti ili je to početak kraja za stranku koja je tako dugo vodila Istru?

- Koliko se sjećam, stranka je formirana negdje početkom 90-ih. Boraveći upravo tih godina u Istri nisam imao osjećaj da se dešava nešto što sam tada, valjda, trebao bolje razumjeti. Naime, njihov osnutak otvorio je i neke nove probleme u političkom prostoru Istre. U to doba se zajedno s politikom IDS-a pojavljuje i problem dosta rigidnog političkog zatvaranja Istre. Taj problem sam tek naknadno, donekle, mogao shvatiti u svoj njegovoj širini.

Naime, kako se Istra onda politički sasvim reformirala, to je, nažalost, do kraja otvorilo i jedan neobičan odnos Istrijana prema onim stanovnicima Istre koji to nisu. Ne bih to želio prenaglašavati, pogotovo zbog toga što su nakon nekog vremena i sami Istrijani, u većini, postali daleko otvoreniji prema tim svojim sugrađanima. Međutim, politika IDS-a je u tom pogledu, postala općenito još rigidnija. Na to mi se nije bilo lako naviknuti. Trebalo je dosta vremena.

- A kako su Istrijani prihvaćali "strance"?

- Političke i administrativne strukture u Istri ostale su iste u pristupu: ljubazne sa svojima i hladne prema došljacima. To što se sada događa, a što donekle pratim, naime, taj raspad IDS-a, pa i na neke manje stranke, nastupio je onda kada su neki ugledni njegovi članovi osnovali nove, dakako, mnogo manje stranke. Jedan od uglednih IDS-ovih političara je ne tako davno rekao da je iz IDS-a izašao i zbog toga što je djelovanje IDS-a došlo doslovno do hadezeizacije Istre. Ovo je, doista, kraj onakvom IDS-u. To je, rekao bih, ujedno i početak jednog novog IDS-a koji je, nadam se, razumio i primio jednu jaku političku lekciju.

Povezane vijesti

• Istrijani ostali bez poziva na kavu s Plenkovićem. IZ IDS-A PORUČUJU: NEĆEMO PODRŽATI RADIKALNOG ILI NETRPELJIVOG POTPREDSJEDNIKA HRVATSKOG SABORA
• ANALITIČAR DAVOR GJENERO: "Problem IDS-a je što danas više nema mlade i fokusirane lidere"
• VESNA PUSIĆ, sociologinja i političarka: "Nema sumnje da je IDS odigrao presudnu ulogu u razvoju Istre u najpoželjnije mjesto za život u Hrvatskoj"