INTERVJU

VESNA PUSIĆ, sociologinja i političarka: "Nema sumnje da je IDS odigrao presudnu ulogu u razvoju Istre u najpoželjnije mjesto za život u Hrvatskoj"

| Autor: Dubravko GRAKALIĆ
Vesna Pusić (snimio B. KOVAČEV/CROPIX)

Vesna Pusić (snimio B. KOVAČEV/CROPIX)


Sociologinja i političarka dr. Vesna Pusić, bivša predsjednica HNS-a i ministrica vanjskih i europskih poslova u vladi Zorana Milanovića, danas je vrlo pomna promatračica i domaće i inozemne scene. O stranoj politici piše u vrlo poznatim inozemnim analitičkim magazinima poput Foreign Policy, dok hrvatsku scenu analizira u domaćim medijima. Članica je GLAS-a, jedine opozicijske liberalne stranke u Hrvatskom saboru, a sve više vremena provodi u Istri, u mjestu Sovinjak pokraj Buzeta.

- S Vašim iskustvom u politici, čini li se parlamentarna većina sigurnom, može li premijer mirno spavati? Građani su nezadovoljni obnovom, propada novac iz EU pomoći za obnovu Zagreba, poskupljenja hrane smanjuju standard, dok će skok cijena energenata u travnju posve promijeniti potrošačke navike velikog dijela stanovništva?

- Imate potpuno pravo u nabrajanju svih ovih propusta i problema. Postoje još i mnogi drugi. Jedan od momentalno najstrašnijih je propuštena prilika da se povuku milijarde eura za obnovu od potresa iz EU fondova. To je toliko nepojmljivo i frustrirajuće jer je apsolutno bezumno i očito može proizlaziti samo iz čvrste sprege korupcije i nesposobnosti vlasti. Da građani uplaćuju na račune dobrotvornih organizacija koje grade smještaj ljudima po Baniji, dok država nije u stanju pokupiti milijarde koje su na raspolaganju iz EU je strašno. Da o obnovi u gradu Zagrebu i ne govorimo!

- No, trebaju li Plenkoviću tablete za spavanje?

- Premijer može mirno spavati. Njegova pozicija je sigurna jer u zemlji nema prave opozicije, osim naravno u vlastitoj stranci. U ovom trenutku ne postoji nitko tko bi mogao preuzeti vlast, a to je vrlo opasno jer znači da nema nitko tko može kontrolirati vlast. Od trideset godina hrvatske države, HDZ samo dva mandata - osam godina - nije bio na vlasti. Dakle, sve to vrijeme je koristio za sustavno uništavanje opozicije i u tome je na kraju i uspio. Današnja opozicija je ili vrlo tiha ili ridikulozna, a vodstvo HDZ-a se treba bojati jedino opozicije u vlastitim redovima.

- U Hrvatskom saboru većina ima 77 ruku, među kojima su i one koje drže "manjinci", Hrelja, HNS, HSLS – koji su poznati po "okretanju kaputa". Ipak,   nema šefa opozicije i jake opozicijske stranke koja bi okupila eventualne nezadovoljnike?

- HNS i HSLS su dobar primjer. To su nekad bile utjecajne, ozbiljne, kvalitetne stranke koje su unijele mnoge nove ideje, pojmove i politike na hrvatsku scenu. HDZ ih je uništio i danas one ne postoje, niti je itko drugi zauzeo mjesto i preuzeo ulogu koju su one nekad imale. Ali glavni problem nije ne postojanje šefa opozicije i jake, artikulirane opozicije u Saboru. Glavni problem je nepostojanje takve opozicije u društvu. Izbor koji se građanima nudi – između jednostranačja i rezignacije - je poguban, ali na žalost i prilično dobro poznat u hrvatskoj političkoj kulturi. Zato vjerojatno i ne nailazi na previše otpora ili na neku dinamičnu kontrainicijativu iz društva.

- Gdje su nestale liberalne stranke u Hrvatskoj? GLAS ima jednu zastupnicu, parahadezovski liberali iz HNS-a i HSLS po jednog, ukupno najmanje do sada?

- To je vrlo zanimljivo pitanje, ali ne odnosi se samo na Hrvatsku, već i na cijelu Europu pa i globalno. Danas su liberali još jaki u Nizozemskoj i u skandinavskim zemljama. Na nedavnim njemačkim izborima su napravili prilično dobar rezultat i partner su u vladajućoj koaliciji, nakon što su ranije neko vrijeme bili čak ispali iz parlamenta. I francuski predsjednik Emmanuel Macron i njegova stranka/pokret pripadaju obitelji europskih liberalnih stranaka, ali po mom mišljenju ta veza je prilično labilna pa možda i privremena. Mnogo je razloga za slabljenje liberalno demokratskih stranaka, naročito u istočnoj Europi. Ja ću ovdje nešto reći o dva koja mi se čine najznačajnijima.

- Koji su to razlozi?

- Temeljne postavke liberalno demokratskog pristupa politici ujedno su i temeljne postavke suvremene države. Trodioba vlasti, sloboda medija, sloboda pojedinca i autonomija privatnosti, sloboda političkog udruživanja i djelovanja, nepovredivost vlasništva, građanska jednakost, legitimitet vlasti koji proizlazi iz političke volje građana … samo su neke od kategorija koje je donijela liberalna politička teorija. Sve su one, kao i mnoge druge, u međuvremenu postale opće mjesto i temelj programa svih stranaka od lijevog do desnog centra.

- Znači, svi su postali liberali?

- Drugim riječima, sve značajnije, ne-ekstremističke političke stranke danas su preuzele mnoge liberalno demokratske ideje, a istovremeno zadržale pa i razvile populističke metode, strane liberalnim strankama. Na taj način su konzervativne i socijaldemokratske stranke zauzele veliki dio političkog prostora liberalno demokratskih stranaka. To se vrlo jasno može vidjeti i na hrvatskom primjeru: Hrvatska u EU, borba protiv etničke diskriminacije, jednakost i prava LGBTQ osoba, nužnost suočavanja s odgovornošću za zločine počinjene s hrvatske strane tokom Domovinskog rata i rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH, građanski odgoj u školama i niz drugih politika na našu političku scenu uvele su liberalne stranke. S vremenom su one postale opća mjesta hrvatske politike i dostigle do sada najvišu razinu 2013. – u godini našeg ulaska u EU.

- Ulaskom u EU, hrvatski liberali polako nestaju?

- Od tada liberalne stranke u Hrvatskoj postepeno slabe, do današnjeg njihovog de facto potpunog nestanka. No, istovremeno pratimo i nazadovanje svih onih civilizacijskih i demokratskih standarda koje smo već bili dostigli. Mislim da to jasno pokazuje da stranke od desnog do lijevog centra preuzimaju liberalno demokratske ideje samo dok postoji snažan liberalni glas na političkoj sceni. Kad se taj glas izgubi, demokratski standardi padaju.

- A propast liberalizma na globalnoj razini?

- Drugi razlog je povijesne prirode i velika većina onih koji napadaju liberalizam i liberalnu demokraciju ne zna ništa o tome, samo zna da se pod tim imenom javljaju neke njima antipatične ideje. U 50-ima i 60-ima godinama prošlog stoljeća u ekonomskoj znanosti u Americi stasala je jedna ultrakonzervativna ili, točnije, revolucionarno desna škola koja je zagovarala radikalno udaljavanje države od bilo kakve intervencije u ekonomsku sferu. Smatrali su da treba maksimalno reducirati socijalu, borbu protiv monopola, smanjiti poreze i prepustiti "slobodnom tržištu" da sve to samo regulira. Jedan od najpoznatijih predstavnika te škole bio je ekonomist Miltonom Friedman i nastali su u direktnoj opoziciji učenjima Johna Maynarda Keynesa, rodonačelnika liberalno demokratske političke ekonomije i države blagostanja. Iz razloga koji su suviše komplicirani da u njih ovdje ulazim, ali svakako imaju veze s nezaobilaznim legitimitetom koji je sam termin liberalno sobom nosio, nazvali su se neo-liberalima. Taj termin se uvriježio i učinio da liberalizam postane sumnjiv pa i odbojan mnogim suvremenim progresivnim političarima i biračima.

- Slobodno tržište je nešto što hrvatske građane dosta zavarava.

- Ne treba se time dati ni impresionirati, ni zavarati. Zadaća liberalno demokratske politike i stranaka je, kao što i samo ime kaže, braniti visoke standarde slobode pojedinca, ne diskriminacije etničkih, spolnih, političkih, vjerskih skupina i kejnzijanskog ekonomsko-političkog modela organizacije države. A za tako nešto ne samo da ima prostora, njega danas postoji i nasušna potreba.

Vesna Pusić (snimio B. KOVAČEV/CROPIX)

- Kao naturalizirana Istrijanka s kućom kod Buzeta, vidite li da IDS, s kojim ste dugo surađivali, mijenja politiku?

- Još nemam formalno prebivalište u Istri, ali tu provodim sve više vremena. Većinu prošle godine sam provela u Istri. Ona je čudesno mjesto: od ljudi, prirode, pejzaža, hrane, povijesti, lokacije - Istra je jedinstvena. Što se IDS-a tiče, s njima sam svih ovih godina i politički surađivala i bila u konkurenciji, ali nema sumnje da je ta stranka odigrala presudnu ulogu u razvoju Istre u danas najpoželjnije mjesto za život u Hrvatskoj. Moj IDS partner u sukobima i suradnji bio je Nino Jakovčić, tako da je ovo već treća garnitura vodstva IDS-a koju promatram. Ako je mjera uspješnosti jedne stranke to da li je mjesto koje su privremeno dobili na upravljanje bolje danas nego što je bilo kad su došli na vlast, onda je IDS vrlo uspješna stranka.

- Broj mjesta se smanjio?

- Imaju problem pretjerane dugovječnosti na vlasti bez prave političke konkurencije. Međutim, čini se da se za ovo najnovije vodstvo IDS situacija mijenja. Po rezultatima prošlogodišnjih županijskih pa i lokalnih izbora izgleda da IDS dobiva ozbiljnu konkurenciju u Istri i to će neminovno utjecati na njihovu politiku. Iz osobnog iskustva znam koliko je promjena vodstva uspješne stranke teška i riskantna, ali istovremeno je i neophodna. Želim im da uspješno prežive i nastave raditi u promijenjenim okolnostima.

- Jesmo li u situaciji da imamo zadovoljnu Vladu i nezadovoljne građane s premijerom koji se ljuti jer nitko ne gleda njegov intervju za televiziji?

- Kratki odgovor na ovo pitanje je: Jesmo! No stvari ipak nisu tako jednostavne. Bez obzira na fasadu koju pokazuju, ne vidim kako bilo vlada bilo premijer mogu biti zadovoljni u okolnostima u kojima je većina članova te vlade smijenjena ili zbog korupcije, ili zbog nesposobnosti, a uglavnom zbog oboje. Nastojim to promatrati objektivno, kao netko tko se više ne natječe u političkoj areni, ali ju dobro poznaje i vrlo je zainteresiran i građanski i analitički.

- Gradi li Plenković autoritarnu vlast?

- Iako mnogi kritiziraju premijera i ministre zbog bahatosti i arogancije u javnim nastupima, mislim da to nije stvarni problem, jer je više rezultat frustracije nego autoritarnosti režima. Uz sve kritike koje naša vlast zaslužuje, ona nije autoritarna i u tom pogledu smo u boljoj situaciji od nekih zemalja u regiji, ili Mađarske i Poljske. Glavni problem naše vlasti je nesposobnost i nedjelotvornost. Obnova, ne iskorištena EU sredstva, kompromitirano Državno odvjetništvo, odsustvo artikuliranih razvojnih politika, katastrofalno obrazovanje, odsustvo s regionalne, europske i svjetske političke scene - osim na jednoj jedinoj temi spašavanja HDZ-a BiH i Dragana Čovića - korupcija koju se, čini se, ne može iskorijeniti ni iz vrhova vlasti. U okolnostima u kojima de facto nema političke opozicije koja bi u dogledno vrijeme mogla doći na vlast, HDZ-ovo striktno stranačko kadroviranje pokazuje se još pogubnijim nego inače.

- To pokazuje da nema ljudi, kako je govorio još Franjo Tuđman..

- HDZ, niti ijedna druga stranka u malim društvima, nema dovoljno sposobnih i kvalitetnih ljudi u svom članstvu da bi mogao popuniti sve važne pozicije. Ako je neprihvatljivo izaći izvan stranačkih okvira i imenovati nekoga na visoku poziciju samo zato što je sposobna ilisposoban, osuđeni ste na neuspjeh. Rezultat takvog stranačkog kadroviranja je ovakva “vrtuljak vlada” u kojoj stalno netko ispada, a građani su nezadovoljni jer iz prvog reda gledaju propuštene prilike.

- Ovih dana ne možemo zaobići demografiju. Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović kaže da smo "svi zajedno odgovorni" za smanjenje broja stanovnika. Osjećate li se Vi odgovornom?

- Ne treba tu ništa nagađati. U zadnjih nekoliko godina napravljena su istraživanja među ljudima koji su otišli iz Hrvatske u zapadnu Europu. U grubo, između 25 posto i 30 posto ih kaže da su otišli iz ekonomskih razloga, tj. zbog veće plaće ili zaposlenja. 70 posto do 75 posto je otišlo zbog korupcije, nepotizma, zapošljavanja po stranačkoj podobnosti, nepravde, ne funkcionirajućeg pravosuđa, stalnog forsiranja ratnih tema, privilegija koje uživaju pojedine skupine, diskriminacije, nacionalizma i šovinizma u obrazovanju kojem ne žele izložiti vlastitu djecu. Dakle, tri četvrtine onih koji su otišli otišli su zbog lošeg funkcioniranja države. Odgovorni su oni koji su zagovarali i provodili takvu politiku.

- Ulazak u EU najavio je početak ozbiljnijeg iseljavanja. Hoće li se građani početi vraćati kad nešto zarade ili ostare, kao u Poljskoj i drugim tranzicijskim zemljama?

- Na žalost, u našem slučaju mnogo je ljudi otišlo s cijelim obiteljima. Od tih, tko se ne vrati u prvih nekoliko godina, neće se ni vratiti. Ljudi će se vratiti, odnosno prestati će odlaziti ako promijenimo ono zbog čega odlaze i osiguramo kvalitetniji način života. To naravno znači zaposlenje, stanovanje, pristojna plaća od koje se može živjeti, ali i funkcionirajuće institucije, jednakost svih pred zakonom i sudom, kvalitetno obrazovanje, efikasna borba protiv diskriminacije i korupcije. To je prava i djelotvorna demografska i pronatalitetna politika. A ne zabrana kontracepcije i abortusa i drugi omiljeni oblici maltretiranja žena.

- Kao bivša ministrica vanjskih i europskih poslova meritorno možete ocijeniti moguć hrvatski ulazak u Schengen do kraja francuskog predsjedanja EU. Koliko je to važno u ovom trenutku, s obzirom da se granice podosta zatvorene zbog pandemije i malo je šanse da se to promijeni?

- Mislim da su naše šanse za ulazak u Schengen ove godine realne. To sigurno neće biti prije francuskih predsjedničkih izbora u travnju, ali nakon toga bi se moglo dogoditi čak i za vrijeme francuskog predsjedanja. Tehnički gledano, mi smo odavno spremni. Sramotno, nehumano ponašanje prema izbjeglicama i migrantima na granici, kao što vidimo, na žalost je više pravilo nego izuzetak u EU, tako da nas to očito ne diskvalificira. Naš ulazak u Schengen zaokružuje naše članstvo u EU-u i za građane je to jedan od najopipljivijih aspekata članstva. Bez obzira na momentalno ograničavanje slobode kretanja ljudi unutar EU-a, ako smo u Schengenu, sve buduća povoljna rješenja i pravila odnositi će se i na hrvatske građane.

- Slovenija ostavlja žilet žicu na granici bez obzira na Schengen. Zbog migranata ili unutarnje politike, imaju superizbornu godinu?

- Ta žilet žica je zaista sramotna! Često se vozim na Čičariju iznad Buzeta i Lupoglava i kad u onom prekrasnom pejzažu naletite na tu žilet žicu, srce vam se stisne. Naravno to ne sprečava nikoga ni u čemu. Služi isključivo za maltretiranje divljih životinja i iritiranje susjeda, domaćih ljudi. No, sadašnja vlada je došla na vlast u Sloveniji bez izbora, preslagivanjem u parlamentu i uz pomoć prebjega iz nakadašnje Cerarove stranke. Za oko tri mjeseca imaju izbore u Sloveniji pa ćemo vidjeti što će biti. Ima tamo odličnih ljudi i u politici i u javnom životu. To je zemlja s kojom bismo mogli, morali i trebali imati prvorazredne odnose i to ne na temelj nekih stranačkih makinacija, već temeljem mnogih zajedničkih interesa i de facto nikakvih spornih pitanja.

- Koliko će Schengen utjecati na odnose u regiji, posebno sa Srbijom i BiH? Manjak turista, slabija trgovina?

- Hrvatski ulazak u Schengen neće ni na koji način utjecati na odnose u regiji. Od svog ulaska u EU Hrvatska je u europskoj carinskoj uniji – na granici između Hrvatske i Slovenije više nema carinika, već samo pograničnih policajaca koji vam pregledavaju putovnice. Švercanje traperica iz Trsta samo su daleke uspomene naše mladosti. Dakle, sve poteškoće koje su mogle nastupiti u trgovini, nastupile su već pred gotovo devet godina i tu se ništa neće promijeniti. Što se slobode kretanja ljudi tiče, sve zemlje Zapadnog Balkana osim Kosova imaju bezvizni režim s EU pa tako i sa Hrvatskom. Jedna od ne tako nevažnih zadaće naše EU politike trebala bi biti i da se Kosovu što hitnije ukinu vize za ulazak u EU.

- Drugi veliki predizborni projekt vlade je uvođenje eura. Je li realno da uz povećanu inflaciju i veliki državni dug od 1. siječnja plaćamo u eurima?

- Koliko ja znam, plan je da Hrvatska uđe u euro zonu 2024. godine. Mislim da je to realno i moguće. To će u konačnici svakako biti pozitivno za hrvatsko gospodarstvo. No,vrlo je vjerojatno da će u prvoj fazi proizvesti određeni šok i atak na standard, odnosno rast cijena. Za to se država, odnosno vlada mora unaprijed pripremiti i imati mjere kojima će ublažiti taj prvi šok.

- Jesu li Schengen i euro glavni aduti Andreja Plenkovića za iduće parlamentarne izbore? Mogu li oni, s obzirom na rejting HDZ-a, biti prijevremeni ili ćemo prije toga imati „obnovu“ Vlade zbog spore obnove?

- Glavni adut Plenkovića za slijedeće izbore biti će odsustvo ozbiljne opozicije. Obzirom na momentalne restrikcije, ulazak u Schengen u prvoj fazi ljudi neće ni osjetiti. Što se eura tiče mnogi su ambivalentni. Tako da to, iako se radi o dva vrlo važna i pozitivna poteza, neće biti veliki argumenti za pobjedu na izborima. No, odsustvo ozbiljne konkurencije je nenadmašni adut! To je loše za Hrvatsku, a po mom mišljenju loše čak i za HDZ, ukoliko se želi transformirati u respektabilnu stranku desnog centra. Ali tu smo gdje smo!

Vesna Pusić (snimio B. KOVAČEV/CROPIX)

- Kako gledate na aktivnosti hrvatske diplomacije u odnosu na Ukrajinu i Rusiju, i može li ona imati bitniju ulogu na politiku EU? Ruski šef diplomacije Sergej Lavrov Hrvatsku najprije vidi kao ekonomskog partnera i turističku destinaciju?

- Zadnjih dana, za vrijeme posjete ministra vanjskih poslova Grlić Radmana Moskvi, ruski ministar Lavrov   je mnogo ambicioznije i s više komplimenata govorio o Hrvatskoj, kao o mostu prema EU-u. To uvijek znači da treba biti na oprezu. Rusija se momentalno nalazi u velikoj ofenzivi u odnosu na Zapad, prvenstveno SAD, a donekle i EU. Na Zapadnom Balkanu je već dugo prisutna i vrlo aktivna. Mislim da je njena uloga u kontinuiranom destabiliziranju pojedinih zemalja Zapadnog Balkana imala za cilj isprovocirati upravo SAD i EU da ponovno sjednu za stol s ruskom stranom. Čini se da su za sada u tome i uspjeli. Razgovarati je nužno i prekid komunikacije je nariskantnija i najopasnija od svih taktika u međunarodnim odnosima. Naravno, pitanje je o čemu se razgovara i koji su dogovori i kompromisi prihvatljivi. Ali kompromis je uvijek kompromis; znači da nije sve kako hoće samo jedna strana.

- Gdje je tu Hrvatska?

- Kao što sam rekla, u toj igri velikih, Hrvatska treba biti oprezna da se ne pretvori u destabilizirajućeg pijuna unutar EU-a, kao što se dogodilo Mađarskoj. No, u svojim razmjerima i okvirima, može odigrati značajnu ulogu. Ona se odnosi na stabilnost regije i odustajanje Rusije od podrške destabilizatorima tipa Dodik, stranka Demokratski front u Crnoj Gori i sličnim proizvođačima kaosa u našem susjedstvu. Mislim da je javni zahtjev koji je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neki dan uputio Miloradu Dodiku da se vrati u sve institucije BiH i koji je jednim potezom poništio sve odluke donesene u službenim tijelima Republike Srpske, pokazao da tu ima prostora za diplomaciju.

- Što očekujete u Ukrajini, rat ili mir? Ima li NATO stvarne volje za vojnom intervencijom?

- Ukrajina nije članica NATO i NATO ne bi vojno intervenirao. Amerikanci su već to i rekli. Istovremeno su najavili još radikalnije sankcije Rusiji ukoliko bi došlo do njihove vojne invazije na Ukrajinu. Za europsku sigurnost i stabilnost to je pitanje od prvorazrednog značaja. Nadam se da neće doći do rata između Rusije i Ukrajine, odnosno bar ne više od onoga što se već godinama odvija u istočnoj Ukrajini. Možda će zvučati apsurdno, ali mislim da se tome i Rusi nadaju. Njihova percepcija onoga što se događalo u Europi, Rusiji i u međunarodnim odnosima u posljednjih 30 godina je vrlo različita od naše, no treba je poznavati i razumjeti da bi se moglo i znalo s njima pregovarati. To je velika pa možda i jedna od najvažnijih tema u međunarodnim odnosima danas i nemoguće ju je ovdje obraditi. Onima koje to zaista zanima, preporučila bih kao prvi korak vrlo zanimljivu knjigu odličnog ruskog novinara Mikhaila Zygara: All The Kremlin’s Men.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter








Web kamere

Pula

Pula: Banjole bay
Pula: Banjole bay

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum