U jednom dokumentu iz 1306. od istarskih franjevačkih crkava spominju se one u Puli, Poreču, Kopru, Trstu i Piranu. To je potvrda da početkom 14. stoljeća bar pet franjevačkih zajednica ima svoje crkve i samostane u Istri. Uskoro će se, tijekom 14. stoljeća, ovima pridružiti samostani u Balama i Milju, a stotinjak godina kasnije one u Rovinju, Pazinu i Portorožu

Prvi red sv. Franje Asiškog, tijekom skoro osam stotina godina povijesnog razvoja, zbog brojnih unutarnjih razloga, ponajviše tumačenja strogosti Pravila koje je već za života osnivača odobrio papa Honorije III., doživio je više dioba, koje se danas očituju u tri posve samostalne i jednakopravne obitelji: to su franjevci konventualci (OFMConv) i dvije reformne grupacije, franjevci opservanti (OFM) i franjevci kapucini (OFMCap).

Uz početke franjevačkog života u Istri veže se sam osnivač, sv. Franjo. Postoji predaja da je sv. Franjo posjetio Istru o čemu je pisala pulska književnica Tatjana Arambašin-Slišković (1922.-2009.) u knjizi "Koliki su te voljeli, moja Pulo" (1996.). Autorica objavljuje ogled o djelu austrijskog pisca Ginzkeyja i analizira njegov roman s podatkom o Franjinu boravku u Puli po pripovijedanju njemačkog pjesnika Waltera von der Vogelweidea iz 13. stoljeća. Prema toj predaji, sv. Franjo je iz prekomorskog gradića Chioggia krenuo brodom propovijedati u Istru, ali je zbog oluje trabakul oštećen i fratri su počeli lutati morskom pučinom, kad im se približila galija akvilejskog patrijarha na putu u Pulu. Fratri su zahvalili za ponudu da prijeđu na veći brod, nastavili su ploviti u trošnom trabakulu te se prepustili Božjoj volji da ih vodi do cilja. I tako su, nakon nekoliko dana vrludanja, uplovili u pulsku luku, gdje je sv. Franjo počeo propovijedati, dok je noć provodio pod vedrim nebom. Tu je ostavio nekoliko svojih drugova, a sam se vratio na zapadnu obalu Jadrana.

Ipak, mnogo se pouzdanijom čini predaja po kojoj je franjevačke korijene u Istru usadio sv. Antun Padovanski. U Trstu i nekim drugim istarskim mjestima postoji zapisana tradicija da je u ove krajeve osobno došao sv. Antun, koji je 1229. kao provincijalni ministar u sjevernoj Italiji prolazio ovim krajevima, propovijedajući i usput osnivajući samostane. Zapisana predaja kaže da je Antonio na putu u Goricu skrenuo u Trst, a potom i u neke druge gradiće zapadne obale istarskog poluotoka, možda u Kopar i Poreč.

Što se tiče postojanja franjevačkih samostana u Istri, za neke se sa sigurnošću može tvrditi da su osnovani u 13. stoljeću, čak i prije sredine toga stoljeća. Kad je, naime, generalni kapitul Reda Male braće 1239. godine izvršio neke preraspodjele u provincijama i kustodijama Franjevačkog reda, na području istočne i sjeverne obale Jadranskog mora uspostavljena je Sklavonska (ili Slovinska) provincija sv. Serafina. Tom prigodom određeno je da se istarski samostani, koji su dotad pripadali Trevisanskoj provinciji, pripoje novouspostavljenoj provinciji u Dalmaciji i Istri, koja će potkraj 14. stoljeća preuzeti ime Dalmatinske provincije sv. Jeronima. A budući da već 1239. postoji i zasebna Istarska kustodija (unutar Sklavonske provincije), s pravom se smije zaključiti da u Istri postoji bar nekoliko samostana Male braće. U jednom dokumentu iz 1306. od istarskih franjevačkih crkava spominju se one u Puli, Poreču, Kopru, Trstu i Piranu. To je nedvosmislena potvrda da početkom 14. stoljeća bar pet franjevačkih zajednica ima svoje crkve i samostane u Istri. Uskoro će se, tijekom 14. stoljeća, ovima pridružiti samostani u Balama i Milju, a stotinjak godina kasnije one u Rovinju, Pazinu i Portorožu, koji će od svojeg početka pripadati opservantima, za razliku od starijih samostana, koji se neće prikloniti ovoj obitelji, već će pripadati konventualskom ogranku Reda Male braće.

U porečkoj i pulskoj bikupiji franjevci žive, mole i rade u pet samostana, tri Reda OFM (sv. Antuna i sv. Franje u Puli, te Pohođenja BDM u Pazinu) i dva samostana franjevaca konventualaca (OFMCon) u Puli: Sv. Franje Asiškog i sv. Ivana Krstitelja.

Franjevci, Red Male braće, prisutni su u Puli od samih početaka njihova osnutka. Prvi samostan vjerojatno je bio kod crkve Sv. Mateja izvan zidina, uz more podno Monte Zara. Crkva je srušena u 19. st. radi potreba brodogradilišta. Početkom 14. stoljeća izgrađen je samostan sv. Franje unutar gradskih zidina. Kasnije, godine 1615., franjevci opservanti naselili su se na otočiću Veruda (Fratarski otok) gdje su ostali do Napoleonove vladavine 1806. Tada je ukinut i samostan sv. Franje. Do 1920. u Puli nije bilo niti jednog muškog samostana, da bi te godine franjevci iz Venecije i Padove na Novu godinu otvorili samostan u Šijani, a 1926. uselili su se i u samostan sv. Franje. Godinu dana kasnije, 1927., osnovan je samostan sv. Antuna Padovanskog; gradnja monumentalne crkve počela je u listopadu 1929. i stavljena u funkciju 1931.

Usto, pulski franjevci sagradili su 1944. crkvu sv. Salvatora na Velom Vrhu, koja je osnivanjem župe 1974.posvećena Kristu Spasitelju.

Franjevački samostan Male braće, Pohođenja Blažene Djevice Marije, u Pazinu utemeljen je bulom pape Siksta IV. 1481. Izgrađen je podalje od kaštela i njegova podgrađa, uz crkvu koja je prvotno bila manja, građena u kasnogotičkom slogu i posvećena Blaženoj Djevici Mariji od Milosti. Jednobrodna crkva dvaput je produživana. Prvi put 1484., a kasnije je 1729. iznutra preoblikovana u baroknom slogu. Povijest pazinskog samostana bilježi i jedan tragičan događaj kada su 4. listopada 1943. na njegovom pragu njemački vojnici ubili o. Emanuela Ongara, zamjenika gvardijana.

Tek sredinom 15. st., na otoku Sv. Andrije nedaleko od Rovinja, na mjestu benediktinskoga hospicija i crkve iz 6. st., Provincija sv. Jeronima gradi samostan. Prema predaji, osnovao ga je, i u njemu bio prvi gvardijan, sv. Ivan Kapistran, poznati pučki misionar i borac protiv Turaka. Nakon gotovo četiri stoljeća njegova postojanja, samostan opservanata s otoka Sv. Andrije godine 1807. ukinula je tadašnja Napoleonova vlast. Početkom 18. st., u kopnenom dijelu grada, čija je otočna jezgra još uvijek bila samo mostom povezana s kopnom, franjevci reformisti mletačke franjevačke provincije sv. Antuna grade novi samostan.

Općinsko vijeće uputilo je 1696. poziv franjevcima da dođu u Rovinj i podignu hospicij. Na zemljištu u blizini crkve Sv. Antuna Opata, što ga je mjesno stanovništvo nazivalo La Motta, godine 1702. počela je gradnja crkve i hospicija prostranih dimenzija. Crkvu je u travnju 1750. blagoslovio porečki biskup Gaspare Negri. Godine 1802. požar je uništio sjeverni dio samostana, nakon čega je ubrzo obnovljen.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam