Vinova loza i ulika su za Istru, osim dominantnog gospodarskog faktora u poljoprivredi, tradicionalni zaštitni znakovi i neiscrpni izvori novih saznanja, ali i prilika za proučavanje. No, je li moguća kombinacija tih dvaju biljaka na istom mjestu? Nakon što smo posjetili piantadu buže i malvazije loze Antonia Pastrovicchija u Vodnjanu, kod nadvožnjaka na cesti Galižana - Vodnjan, uvjerili smo se da se te dvije kulture bez problema razvijaju zajedno.

"Ovdje je zemlja oduvijek bila puna kamena, poprilično siromašna, pa su ljudi stavljali oboje da bi imali due entrade (dva prinosa op.n.). Eventualno bi dobili manje grožđa, zbog relativnog hlada, ali su na koncu svakako imali i vino i ulje. Tako su radili stari Bumbari, bilo je dio tradicije u Vodnjanu. Danas više toga nema, većinom su ostale samo ulike. Razmak između maslina je tada bio čak deset metara, dok danas imam oko šest metara", priča nam Pastrovicchio. Važno je, kaže, redovito održavati masline da ne stvaraju lozi previše hlada.

"Kada sam bio mali dječak, stalno bi pitao nona što da režem, koje grane idu ča, a koje ostaju. Kada mu je dosadilo, objasnio mi je jednom zauvijek logiku rezidbe, i to vrlo jednostavno. Rekao je da se popnem na škalun, odrežem sve što me bode u nos i tako dalje sve do vrha. Potom, da odrežem sve što raste po sredini, recimo vodopije. To je cijela mudrost", objašnjava Pastrovicchio.

Njegove piantade, a ima ih ukupno četiri, broje sveukupno 1.500 maslina, što ovdje blizu Vodnjana, što u okolici Fažane. Od toga je 95 posto buža, ostalo je karbonaca i 12-tak stabala stare vrste moražola. Tu i tamo se, kako i priliči svakoj brajdi, nalazi i pokoja smokva.

"Najstarije ulike posadili su još moj nono i pranono, tko zna koliko imaju godina. Neke su stvarno prastare. Svi su u obitelji oduvijek bili kontadini. Prije smo imali i prasce, krave, a i drugih kultura. Kasnije sam se ja počeo baviti samo maslinarstvom i proizvodnjom ulja. Osim toga, cijeli sam život radio u Elektroistri kao elektromonter na održavanju. Prvi i posljednji put sam na ferijama bio 1991. godine kada mi je umrla mama. Ostalo je bilo samo rad, rad i rad. Kao dijete bi mi nona davala pet dinara za svaki šakuc koju bi napunio maslinama. Tako sam naučio što je rad", prisjeća se Pastrovicchio nakon čega se, po malo, upućujemo prema njegovoj uljari Tonin u centru Vodnjana.

Kapacitet te mini uljare je 500 kilograma na sat, a osim njegovih plodova, mašine prerađuju i tuđe. Dolaze mu, tako, često maslinari iz Vodnjana, ali i Medulina i Ližnjana. Ponosno nam pokazuje bezbroj priznanja domaćih, ali i svjetski poznatih strukovnih udruženja. Najpoznatiji svjetski vodič ekstra djevičanskih maslinovih ulja ili, kako kaže Pastrovicchio, "Biblija maslinovog ulja", talijanski Flos Olei, redovito honorira maslinova ulja iz Hrvatske, većinu s našeg Poluotoka, pa tako i ekstra djevičansko zlato Antonia Pastrovicchija. I to više puta.

Još 2012. godine njegovo je ulje uvršteno među 20 najboljih na svijetu! Godinu nakon također je dobio isto priznanje, i to za ulje od buže u kategoriji fruttato medio (srednja voćnost), a priznanje mu je uručeno u Rimu. Među najbolje na svijetu Pastrovicchio je prvi put upisan još 2006. godine, samo godinu nakon što je otvorio uljaru, kad se vodič svjetskog autoriteta za maslinova ulja Flos Olei zvao L'extravergine.

Inače, on je i član udruge Agroturist iz Vodnjana, a dosad je već dobivao i mnoge druge nagrade i priznanja na smotrama u Hrvatskoj i inozemstvu.

"Nadam se da će netko nastaviti s tim poslom. Imam čak tri unuka, pa bi se barem jedan mogao baviti maslinama i uljem. A mogu i svi tri, ako budu htjeli", šali se Pastrovicchio s kojim cijelo vrijeme komuniciramo na talijanskom dijalektu, budući da mu je to, ipak, materinji jezik. Interesantno, ovaj rođeni bumbar priča podjednako dobro i čakavski, hrvatski dijalekt, i onaj talijanski specifičan za područje Vodnjanštine. Pitamo ga i tko je čovjek s etikete na bocama ulja. Kaže da je to njegov pranono, Pietro, već spomenut u ovom tekstu. Da se malo odmaknemo od ulja, Pastrovicchio nam priča da je bio i - ribar.

"Ma radio sam svašta, čak sam jedno vrijeme i igrao nogomet. Pa sam i pomagao u ribolovu, a bavio sam se i lovom. Ujutro bih odradio radno vrijeme na poslu, do tri sata, pa brajde, masline, po noći kalivati mriže na moru, pa bih možda uspio odspavati par sati. I tako skoro svaki dan. Doduše, noge me sve manje slušaju, pa sam se odlučio ostaviti nogometa", zaključuje u šali naš sugovornik Antonio Pastrovicchio.

Povezane vijesti

• NA SVJETSKOM PRVENSTVU U PLIVANJU ZA GLUHE: Natali i Antonio Žgomba nastupaju u Brazilu
• EDI PASTROVICCHIO: "Uz moju kuću su mistični krugovi, ali za razliku od onih Himmlerovih, ovdje se slavi život". Pogledajte "dvorac" u kojem živi pa će vam biti jasnije zašto su Bale tako uspješne
• Za Božić i Novu godinu - darovi za Baljane i humanitarna akcija "Svi za Mariju"