TRI MLADE ISTRIJANKE DANAS ŽIVE NA FLORIDI, U BEČU I CANNESU. Objasnile su nam zašto su otišle, koje su životne razlike zamijetile i kad će se vratiti

Velik broj mladih odlazi iz Hrvatske kako bi pronašli sreću u nekoj uređenijoj zemlji. Veći dio njih ne planira skoriji povratak. Slično razmišljaju i djevojke koje su Istru odlučile zamijeniti stranim državama kako bi mogle izgraditi karijeru. Otkrile su nam svoja iskustva života preko granice. Postavili smo im svima ista pitanja: Kakav je životni standard u usporedbi s Hrvatskom? Koje su mjere na snazi vezane uz koronavirus i koliko utječu na tvoje svakodnevne obaveze? Kakav je mentalitet društva, razlikuje li se puno od hrvatskog? Što ti nedostaje iz Hrvatske i da li bi se htjela vratiti?

PAOLA BURŠIĆ, Fort Lauderdale, SAD:
"Puno je više poslovnih prilika"

U Americi postoji puno prilika za zaradu i za potrošnju. Osnovne potrebe kao što je stanarina i zdravstveno osiguranje su najveći izdaci kućnog budžeta. S obzirom na minimalne satnice, hrana je skuplja ali je zato odjeća mnogo jeftinija. Teško je kretati se bez auta, pa je normalno i da svaki član obitelji ima svoj auto. U normalnoj situaciji, gradovi ovdje žive 24/7, trgovine, restorani i slično rade po cijele noći svakog dana.

Iako je puno veći broj zaraženih, s popuštanjem mjera krenulo je prije nego u Hrvatskoj. Restorani rade na pola kapaciteta, ugostitelji moraju nositi maske, a gosti ne. Izlazak nakon 11 sati navečer ne postoji, okupljanja također.

Društvo u Americi je mnogo drugačije, jedan od boljih primjera bi bio odlazak na kavu. U Hrvatskoj to zna trajati par sati, dok ovdje traje maksimalno 30 minuta. Popularnije je uzeti kavu na „drive through“ nego sjesti na terasu. Nema onog balkanskog mentaliteta da se sve dijeli i časti, nego svatko plaća svoj račun, pa čak i na rođendanskim proslavama.

Najveća posebnost je u tome što se spaja puno različitosti. Demografska raznolikost je velika, pa je takva i cijela ponuda. Na primjer, na Floridi postoji specijalizirana trgovina u kojoj se mogu pronaći i hrvatski proizvodi.

Iz Hrvatske mi nedostaje normalniji i jednostavniji život u kojem možeš više vremena provoditi s prijateljima i obitelji, u Americi je sve ubrzano i isprogramirano. U centru svega je novac i ljudima je to prioritet. Osim toga, fali mi kvalitetna hrana. U Hrvatsku bih se vratila tek za nekoliko godina, jer nema toliko poslovnih prilika kao u Americi i ovdje si mogu osigurati bolji život.

Mirna Marković, Beč, Austrija:
"Razlika je u uzajamnom poštovanju"

Uspoređujući Austriju s Hrvatskom, razlika u standardu je velika, ali uspoređujući sa Istrom znatno je manja. Razlika se najviše vidi u kvaliteti i raznolikosti prehrambenih namirnica, prihodima te dostupnosti raznih kulturnih i zabavnih događanja.

Trenutne su mjere protiv Covida 19 slične kao i u Hrvatskoj, premda imam dojam da se ovdje više do toga drži, jer su novčane sankcije velike. Uvedene mjere su uvelike promijenile moj način života, samim time što se bavim solo pjevanjem, za koji ne postoji kućni ured ili druga zamjena, pa sam ograničena s mogućnostima.

Mentalitet je bitno drugačiji. Razlikuju nas sitnice koje čine velike promjene. Uzajamno poštovanje je najveća odlika koju bih voljela vidjeti i u Hrvatskoj. Sve ostalo će doći sa vremenom, ali od nečega se mora početi. Hrvatski je mentalitet jako topao, još nam samo malo treba da stvari budu kako treba.

Beč je sam po sebi vrlo zanimljiv, baš zbog multikulturalnog stanovništva. Svatko je donio dio svoje kulture i ovdje ga prikazao. Sama šetnja Bečom već je dovoljno očaravajuća. Predivna arhitektura, mnogobrojni muzeji, operne kuće, koncertne dvorane, galerije, filmski festivali, sve u svemu, svatko može pronaći sebi odgovarajući sadržaj.

Iz Hrvatske mi najviše nedostaje osjećaj biti "doma", jer kamo god pošli biti ćemo stranci. Tek kada sam napustila našu zemlju, uvidjela sam kakvo mi blago imamo i tek sada je znam cijeniti. Mnogi se žale kako je u Hrvatskoj loše i kako teško može biti gore, ali nekome kome je loše, loše će biti i u Americi ili bilo gdje drugdje. Neki će reći "da lako njoj pričati, ona je otišla" ali oni ne vide, neki i ne žele vidjeti onu drugu stranu medalje. Planiram se vratiti u Hrvatsku kada se moj život malo smiri i kada budem spremna na to, naravno ja to jedva čekam.

Rene Sain, Cannes, Francuska:

"Volim Istru, ali vraćam se tek nakon sportske karijere"

Trenutno se nalazim u Francuskoj u gradu Cannesu na Azurnoj Obali i životni standard ovdje je puno viši nego u Istri. Plaće su velike, ali su veliki i troškovi.

Mjere su slične kao i u Hrvatskoj, maske su obavezne svugdje. Profesionalno se bavim odbojkom, te masku moram nositi i u dvorani do samog ulaska na teren. Ali već sam naviknula na te mjere, pa mi to nije problem. Nisam dugo ovdje, tako da još uvijek nisam „prokužila“ Francuze. Koliko sam sada vidjela po suigračicama iz kluba, dosta su veseo i otvoren narod, što me često podsjeća na naše društvo. Nemam problema s privikavanjem.

Prva stvar koju mi je suigračica rekla kada je čula da dolazim iz Hrvatske je ta da su nas pobijedili na svjetskom nogometnom prvenstvu. Svakako me iznenadila gastro ponuda. Baguette, 100 vrsta sira, vino.. Iako se zna da su to aduti Francuske, oduševljena sam okusima i ponudom koju imaju. Putujem već nekoliko godina, do sada sam živjela u Češkoj, Rumunjskoj i Njemačkoj i bez obzira na sve volim doći doma. Nedostaju mi obitelj i prijatelji, nekoliko godina nisam živjela na moru, pa mi je i to falilo, ali sada više ne. Volim Hrvatsku i Istru i svakako ću se vratiti i napraviti nešto u svom Poreču, ali tek nakon što iskoristim sve prilike koje mi se nude vani za sportsku karijeru.