POČINJE SEZONA ŠPARUGA, A LOVCI NE IZLAZE IZ ŠUMA

Trebaju li se berači bojati zalutalih metaka?


Konačno sunce, konačno zraka, nakon oštre zime probili ste se iz zadimljenog i bučnog grada do vlažnih šumskih staza i veselog cvrkuta ptica. Najednom puška puče, puška plane. I to vrlo glasno. Pa onda opet, još bliže, pa ponovo... Iz idilične Arkadije kao da ste se u treptaj oka našli u nekoj opasnijoj verziji Grimmove bajke u kojoj lovac ne natjerava puškom samo zlog vuka, već bi, strah se javlja, i vi slučajem mogli postati lovina.

Tako otprilike glase (ne)izrečene bojazni izletnika, planinara, gljivara, tartufara, biciklista, trkača, šetača i ostalih rekreativaca, kojima se u niskim istarskim šumarcima i zaraslim putovima često isprepliću putanje s domaćim lovcima. Ususret najugodnijem godišnjem dobu, proljeću, kada ljudski svijet posebno rado pohodi prirodu, istražili smo kako se odvija suživot između njih i ima li dovoljno mjesta u šumi za sve?

Neizbježna kolizija

- Činjenica je da je Istra relativno maleno područje s ograničenim prirodnim resursima, pa kada se ti resursi još više reduciraju brojnim lovištima, neizbježno dolazi do kolizije između outdoor zaljubljenika i lovaca, kaže Senad Hodžić, predsjednik Trickera iz Pazina, sportskog društva koje učestalo organizira treking utrke diljem Istre. "Prilikom organizacije utrka nastojim obavijestiti lovačka društva o pravcu kretanja prvenstveno zato jer sam odgovoran za sigurnost natjecatelja. Sumnjam da itko voli da im se puca ponad glava dok trče i uživaju u prirodi. U tim situacijama puno mi pomažu turističke zajednice koje kontaktiraju lovačka društva i odrađuju svojevrsni diplomatski posao u cilju našeg suživota. Uglavnom postoji neka vrsta tolerancije, ali uvijek je prisutna nelagoda", kaže Hodžić. Dodaje da je u jednom slučaju prilikom organizacije utrke u jednom lokalnom lovačkom društvu naišao na stav "mi smo zakupili tu šumu i vi nam samo radite štetu", a jednom je sudionika utrke ujeo lovački pas.

- Iz razgovora s mnogim outdoor zaljubljenicima često prevladava stav "tko su oni da nam ograničavaju boravak i kretanje u prirodi, i da nas još uz to i potencijalno fizički ugrožavaju", ali treba biti pošten pa reći da nisu svi lovci takvi. Ima i onih koji aktivno sudjeluju na našim utrkama, zaključuje Hodžić.

- Mi baš i nemamo neugodnih iskustava s lovcima. Nikad nismo imali problema. Više problema imamo s motoristima i kvadovima, kaže ukratko Patricija Jedrejčić iz Planinarskog društva Pazinka. Druga sugovornica koja je željela ostati anonimna također upućuje da joj prilikom rekreativnih šetnji prirodom od pucnjave lovaca puno više smetaju enduro motoristi koji najednom u grupi banu i razruju putove. Iako ponekad stvaraju nelagodu pucnjavom u blizini naselja, lovci su korisni, kaže, brinu se o divljači stradaloj u prometu, o slučajevima bjesnoće itd. Trećoj sugovornici smeta bahatost pojedinih lovaca prilikom susreta u šumi.

Svi smo gosti

- U šumi i prirodi svi smo gosti, od planinara do lovaca i ostalih ljubitelja prirode. Jedini koji imaju pravo na šumu, čija je ona i stanište, jesu divlje životinje. Prema životinjama, šumi i prirodi treba se odnositi s velikim respektom, jer je to i najveće bogatstvo koje imamo. Susreta s lovcima ima, i ja sam se osobno nebrojeno puta našao u situaciji da osluškujem pucnjeve lovaca, viđam ih po šumama, i to zasigurno ne predstavlja ugodnu situaciju. Smatram da su lovci, kao i planinari, educirani za boravak u prirodi, pogotovo se to odnosi na lovce koji su educirani za provedbu lova, pa do neželjenih situacija na svu sreću ne dolazi, kaže Vedran Kos, predsjednik labinskog Planinarskog društva Skitaci koji također spominje problem s enduro vozačima na šumskim putovima. (Anđelo DAGOSTIN)

OPŠIRNIJE U TISKANOM I ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter


Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Forum
Pula: Forum

Pula

Pula: Amphitheater
Pula: Amphitheater