U vojnoredarstvenoj akciju Oluja poginuo je Stipan Liović Pobro iz Funtane, dragovoljac, pripadnik 154. brigade, u završnim operacijama uz rijeku Unu u Bosni i Hercegovini. Osamnaestogodišnji Tomislav Brstilo iz Rovinja, pripadnik 119. brigade, poginuo je u zasjedi 1992. godine kod Letinca u Lici

 Konačno je u Kninu, 5. kolovoza, civilizirano obilježena 25. obljetnica vojnoredarstvene akcije Oluja. Bila je to svečanost, proslava veličanstvene pobjede hrvatske vojske. U Oluji su po prvi put u punom sastavu sudjelovale obje istarske brigade, 119. i 154. Procjenjuje se da je u Oluji sudjelovalo deset tisuća ljudi iz Istre! K tomu, treba spomenuti da je odaziv na mobilizaciju u Istri bio veći od 90 posto, jedan od najviših u Hrvatskoj, te da su istarske postrojbe svoje borbene zadatke obavljale profesionalno, bez ekscesa i dale svoj doprinos pobjedi Republike Hrvatske u Domovinskom ratu.

Kada su se nakon Oluje vratili svojim kućama, istarski branitelji dočekani su veličanstveno. Kući se nije vratio Stipan Liović Pobro, pripadnik 154. brigade, koji je stradao od neprijateljskog metka kod zaselka Donje Poljice.

Stipan Liović Pobro, poginuli branitelj, dragovoljac, pripadnik 2. bojne 154. domobranske pukovnije HV, rođen je 11. prosinca 1953. godine u Zasioku, selu Cetinske krajine, čije je središte Sinj. Na Cetini je 1958. godine izgrađena brana za hidrocentralu Peruča, pa je država seljacima nacionalizirala zemljište. Voda umjetnog jezera potopila je brojne kuće pa su se neke obitelji iselile. Obitelj pokojnog Stipana, majka Nevenka i otac Ivan, doselila se te 1958. godine u Funtanu. Tu je Stipan završio osnovnu školu, a nakon toga zaposlio se kao ribar, što je radio čitava života.

U Oluji, 12. kolovoza 1995. godine, Stipan je bio u izviđačkoj jedinici koja se do kanjona rijeke Une spuštala pod okriljem magle. Kada se magla podigla, hrvatski vojnici bili su izloženi snajperskim hicima. Stipan je poginuo, a ranjeni su Robert Sabo i Ivan Brajković. Pokopan je na funtanjanskom groblju 30. rujna 1995. godine.

Udruga dragovoljaca i branitelja Domovinskog rata Poreštine, na mjestu pogibije, nedaleko naselja Poljice, podigla je spomen ploču. Usto, mještani toga naselja kod Kulen Vakufa u bosanskohercegovačkoj općini Bihać, jedno područje nazvali su Poljana hrvatskog vojnika Stipana Liovića. Njemu u spomen od 2006. godine održava se malonogometni memorijalni turnir. Kada je riječ o spomenicima, spomenimo da je 5. kolovoza 2018. u Novoj Vasi porečkoj otkriveno spomen obilježje braniteljima Poreštine, djelo akademskog kipara Petra Dolića. Na ploči piše: "Ova istarska grota trajan je spomen na povijesne dane Domovinskog rata 1991.-1995. godine kada je 1.680 branitelja Poreštine kretalo preko Učke u Liku te časno i odgovorno dalo svoj doprinos u obrani domovine Republike Hrvatske".

Ova istarska grota, među ostalim, podsjeća na 196 pripadnika Hrvatske vojske, stradalih u akciji Oluja, ali i na više od 14 tisuća stradalih u Domovinskom ratu, između ostalih 28 pripadnika iz Istarske županije.

Nekoliko godina prije Oluje, zimi 1992. godine, tragično je poginuo 18-godišnji Tomislav Brstilo, pripadnik 119. brigade, rođen u Rovinju 4. rujna 1973. godine. Počiva na rovinjskom gradskom groblju. Djetinjstvo i mladost proveo je u Rovinju, a početkom Domovinskog rata na osobni se zahtjev priključio Prvoj bojnoj 119. brigade HV-a. Posmrtno mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika te je dobitnik spomenice Domovinskog rata i ordena Zrinskog i Frankopana.

Zapovjedništvo 119. brigade s pristožernim postrojbama: izvidnici, veza, inženjerija, logistika te 1. bojna 119. brigade, upućeni su u Liku gdje su trebali preuzeti crtu obrane oko Brinja i Letinca, odnosno na potezu Glavace - Dabar. Prilikom preuzimanja položaja, 31. siječnja 1991. godine, 3. satnija upala je u neprijateljsku zasjedu. Kamion na čelu kolone, koji je prevozio vojnike, na snijegom prekrivenoj cesti, aktivirao je protutenkovsku minu. Od posljedica detonacije smrtno je nastradao vozač iz 111. brigade, Vladimir Mikuličić, a od neprijateljske paljbe poginuo je najmlađi pripadnik satnije Tomislav Brstilo; neki vojnici bili su teže ili lakše ranjeni. Neprijatelj je nesumnjivo znao da dolazi smjena tim (i jedinim) putom i postavio im je zasjedu.

Nakon eksplozije mine kolonu je neprijateljska zasjeda zasula paljbom iz pješačkog naoružanja i snajpera. Bio je to šok. Ovo prvo vatreno krštenje postrojbe u trenutku je od njih stvorilo ratnike.

Roberto Fabris, zapovjednik 3. satnije, 1. bojne 119. brigade, ovako opisuje događaj: "U dugom zavoju kamion je naletio na minu, koji je odletio u zrak. Sreća u nesreći što je kamion od eksplozije odletio udesno i nagnuo se na bok. Da se nagnuo na drugu stranu, prema napadačima, svi bi poginuli. Oni u kamionu brzo su reagirali, razrezali ceradu i poiskakali iz kamiona. To smo učinili i svi mi ostali, odmah izašli iz kamiona i vozila. Znam da sam u jednom trenutku vikao da prekinu s paljbom jer su oni iz zasjede počeli bježati. Radomir Galant, zapovjednik voda iz kamiona koji je naletio na minu, bio je na mjestu suvozača i ispao kroz vrata na zemlju, drugi suvozač koji je sjedio u sredini izletio je kroz šoferšajbu. Meni je ostao u sjećanju vozač iz 111. brigade, dečko je pružao ruku prema meni, na nekih dva, tri metara, a donjeg dijela tijela nema. Šok. Poslije sam saznao da je mijenjao kuma, da nije on trebao voziti, nego kum. Tu je poginuo naš Tomislav Brstilo, bio je najmlađi pripadnik satnije, dosluženik. Imao sam jedno šest dosluženika, mladih, a samo on je išao. Pobjegao je iz Maršalke u Zagrebu i prijavio se kod nas. Jako sam se grizao, bilo mi je teško: gdje najmlađi da pogine, zašto sam ga uopće poveo sa sobom? To me grizlo do razgovora s njegovom majkom koja je rekla da je on živio za to. Prvi dan prvih deset sati ratišta i ti već izgubiš čovjeka! Ali bez obzira, mi smo dalje produžili prema položajima na Crnom vrhu i uspješno ga zadržali".

U znak sjećanja na stradale u četničkoj zasjedi, u Letincu, blizu mjesta stradavanja, podignut je spomenik braniteljima.

Povezane vijesti

• KAMENOLOMI I KIPARSKE RADIONICE/ŠKOLE U ISTRI Batom i škarpelom po trdoj istrijanskoj groti
• BILJEŠKE O POVIJESTI FUNTANJANSKOG FEUDA NA POREŠTINI I OBITELJ BORISI Plemić Bernardo Borisi, prebjeg iz Bara, otac Funtane
• TRKE MAGARACA U ISTRI TIJEKOM TURISTIČKE SEZONE I BLAGDANA Tovar, dugouški tvrdoglavi revac, upregnut u turizam