Mogu se javiti loši oblici komunikacije unutar obitelji iza kojih se najčešće kriju krivnja, neprihvatljiva agresivnost ili preuzimanje pozicije žrtve. Potrebno je svjesno preusmjeriti pažnju od informacija koje nas zasićuju na sadržaje koji nas ispunjavaju, kaže pulski psihijatar Peharda

"Ostanite kući. Poželjno je izaći na svjež zrak. Šetnja šumom je prihvatljiva", naslušali smo se ovih dana oprečnih preporuka Stožera civilne zaštite i ministra Vilija Beroša o tome kako se ponašati u eri korone. Kad se kaže da treba poštivati distancu od dva metra, to je svima jasno. No, kako istovremeno ostati u kući i šetati u prirodi? Iako službeno nije proglašen policijski sat, kako drugo nazvati prizor kad policija rastjeruje Puljane koji su se ovih dana odlučili prošetati Lungomarem?

Dramatičan preokret

Velik broj građana ipak se drži preporuka Stožera i ostaje doma, iako nisu u samoizolaciji i iako bi, kako veli Beroš, mogli prošetati šumarkom. Sami s čagljevima. Neki od Puljana već su danima doma, odlaze u trgovinu jednom u deset dana, prestali su jesti kruh, pripremaju sirotinjsku spizu. Za doba apokalipse.

S druge strane, dugotrajan boravak u zatvorenom prostoru može utjecati na ljudsko zdravlje, upozoravaju brojni stručnjaci.

Pulskog psihijatra Tomislava Pehardu pitamo na koji način samoizolacija, ali i dulji boravak u zatvorenom ljudi koji nisu u samoizolaciji, a boje se izaći, utječu na njihovo psihičko zdravlje.

        - U rastućoj neizvjesnosti nekontroliranog širenja koronavirusa, samoizolacija je u početku za društvo predstavljala početnu dozu sigurnosti. Ipak, za mnoge pojedince ona predstavlja dramatičan preokret normalnog dnevnog ritma i načina življenja. Ona je, uz pritisak odvojenosti, limitiranost kretanja i boravak u zatvorenom prostoru, pojačala prirodni strah, tjeskobu, ljutnju i zbunjenost. Inače, takve su emocionalne reakcije prirodne i usredotočuju naše ponašanje u novonastaloj situaciji. Međutim, prolongirani boravak u samoizolaciji stvara preplavljujuću tjeskobu, osjećaj nemoći, frustraciju koja se prenosi na ostale članove kućanstva. Mogu se javiti loši oblici komunikacije unutar obitelji iza kojih se najčešće krije krivnja, neprihvatljiva agresivnost ili preuzimanje pozicije žrtve kod članova obitelji. Intenzivnije psihičke reakcije se mogu pojačati i proizvesti reaktivna stanja, fobije, poremećaj prilagodbe, anksiozno-depresivni poremećaj. Depresivno raspoloženje može ići do velikog depresivnog poremećaja, objašnjava dr. Peharda.

Često se, nastavlja, depresivno stanje prikazuje kroz izraženu nesanicu ili prikrije tjelesnim smetnjama. Međutim, ukoliko one potraju, mogu se javiti ozbiljne psihotične smetnje ili simptomi PTSP-a, upozorava pulski psihijatar.

Povezane vijesti

• KORONAVIRUS STVARA DEPRESIJU Ljudi će se osjetiti izoliranima jer neće odlaziti na posao, u škole, fakultete, u kafiće, u grad, na izlete...
• TALIJANSKE BOLNICE SVE BLIŽE KOLAPSU "Na hitnu dolaze i mladi ljudi s teškom upalom pluća. Najteže mi je bilo intubirati mladića od 23 godine"
• NAJČEŠĆI SIMPTOMI KORONAVIRUSA Čak 60 posto zaraženih prijavilo je ova dva simptoma