Matteo Mušković
Najmlađi uljar i farmer u Vodnjanu, a vjerojatno i šire: "Od jutra do škurega na zemlji i sa životinjama. To je moj gušt!"
(Snimio Zvjezdan Strahinja)
Ova sezona ulika će biti jako slaba. Buža i karbonaca će biti u redu, ali ostale sorte, leccino i pendolino, slabo. U svibnju se naglo digla temperatura i mislim da je cvijet tada pregorio i da je zbog toga manje ploda, priča 19-godišnji Matteo Mušković, najmlađi uljar i farmer u Vodnjanu, a vjerojatno i u Istri.
Ne, ovo nije članak o sezoni i problemima agrara – Matteo probleme ne spominje iako znamo koliko poteškoća imaju oni koji žive od zemlje. Priča je to o mladenačkom poletu, upornosti i marljivosti. I beskrajnoj ljubavi prema zemlji i životinjama.
- Ovo za sezonu govorim samo za svoje ulike, ne znam kako je kod drugih. Moje ulike su niti špricane niti prihranjene. One su takve kakve su. Da li dobijem 500 ili 300 litara ulja, meni ne znači puno, ali mi znači ko narežem fetu špalete i hitim na domaće ulje, da znam da je to ulje moje i da nije špricano, priča Matteo. Njegov OPG Mila tržištu nudi višesortno ulje pod imenom Marana koje ime duguje lokalitetu južno od Vodnjana prema Peroju i Fažani. Posjeduje oko 500 ulika na tom području, a zasadio je i još mladih maslina na drugu stranu Vodnjana.
Mladi Matteo je, ukratko, čudo današnjeg društva!
U polju uz dida
Ulike, tovari, polje... to je njegov svijet. Sa sedam godina vozio je traktor, s 13 je vodio kozu u Savičentu na izložbu, s 18 dobio zlatne medalje na prestižnim smotrama. Naizgled je običan mladić kakve viđamo na ulici, s naušnicama i frajerskom frizurom, ali njega ipak nećete vidjeti u "điru". Eventualno ga sretnete u vodnjanskoj vinariji i uljari, gdje je zaposlen već dugo, ili nakon dela na traktoru. To je njegov film od najranijih dana.
- Ja ne bih moga ništa ko ne bi čačkao ništo po zemlji. Ko ne izobraćam zemlju 10 puta, nisam napravio delo. Zemlja i životinje, to mi je gušt, od jutra do škurega. I u firmi delam i ulike i brajde, i tamo su traktori. A doma kad dođem riješim životinje, poorem, pokosim, izbaliram, priča Matteo.
U njegovoj priči neizostavni su did Marijan i baka Orijana Ingola. Od malih je nogu u polju uz dida, s motikom, među kozama i tovarima. Infišan! Pokazuje nam slike iz najranijeg djetinjstva: u vrtu, s karijolom, ili na traktoru.
- Počeo sam voziti kad mi je noga stigla do kvačila, priča Matteo i kaže da bez dida ne bi ni danas mogao sve. Marijan uskače gdje god Matteo ne stigne, oko životinja, oko ulika, pšenice ili sijena, uvijek u dogovoru i podjeli posla. Oni tako funkcioniraju oduvijek, samo se sada pomalo mijenjaju uloge. Stariji su mu prepustili sve poslove i poslovne odluke oko imanja, ali su i dalje tu – kao velika podrška i pomoć. Didu Marijanu i babi Orijani na licu se vidi koliko su ponosni na unuka. Znaju i oni da nema takvih puno.
- Sretan sam na zemlji. Mogu na traktoru biti od 5 ujutro do drugi dan ujutro. Samo slušam kako dela traktor, sam sam svoj šef, priča Matteo.
Zanimljivo je da je OPG Mila registriran kad "gazda" Matteo još nije ni bio punoljetan. I tu je dida odigrao ključnu ulogu. A kako je došlo do naziva Mila? Za to je zaslužna omiljena Matteova tovarica, Mila, prva koja je došla na svijet na njegovoj farmi. Farma je izvan grada, jer u Vodnjanu, koji je bio nadaleko poznat po magarcima i mulama, domaće životinje više nisu poželjne.
- Moj pradida Josip je imao koze, ja sam oduvijek s jarićima, imali smo i tovaricu. A kad smo zbog komunalnog reda morali prodati tovara ja sam plaka i plaka. Odmah sam našao druge za kupit i kaparirao ih, a da još nismo imali spreman smještaj za njih na farmi, priča Matteo.
Šta si taj naumi, taj si i ostvari.
Prvo su došle dvije tovarice. Jedna od njih je Jenni koja je zlegla Milu. Jenni još ima i Albu (rođenu u zoru), a Mila je prije manje od dva mjeseca zlegla lipog muškića. Tu su još i Mirna (ime sve objašnjava), a koju je Matteo kupio za povećanje krda. Zatim je tu Linda, pa 9-mjesečni Jože (Veli Jože za prijatelje), i još veliki prijateljev pastuh za rasplod. Sveukupno osam tovara i jedan poni - poklon Matteovoj sestrici.
- Ajoh, kad ljudi kažu da su tovari glupi?! Pa to je najpametnija životinja, nema pametnije, priča Matteo dok ih tapša po leđima.
Tovari su blagi, guraju se željni maženja, poziraju nam. Svojim nestašlucima izazivaju nam osmijeh na lice. Oni su prava terapija za dušu. Tek tu na zemlji, među magarcima, lako je shvatiti Matteove postavke: povući se s asfalta u zelenilo, među tovare. Tu nema praznih priča i skrivenih motiva, samo radost i ljubav!
- Sada kad krenu berba i tri mjeseca rada u vinariji i uljari neću stići ništa oko životinja. Sreća da dida preuzme sve obaveze, ne bih mogao bez njega, priča Matteo. O tovarima može govoriti do jutra. Toliko ga ispunjavaju da je fascinantno. Sve nam objašnjava: koliko nese ženke, kad se mogu jahati, koliko daju mlijeka... Uz vrhunsko maslinovo ulje, kozje mlijeko i sir, OPG Mila prodaje i magareće mlijeko. To su male količine, bijelo zlato ide samo vjernim kupcima.
- Pitaju me zašto je cijena mlika od tovara 35 euri? Ne znaju da tovar ne da puno mlika. Ideš dva put dnevno pomust, da bi dnevno dobio po deca, maksimalno dec. Muzeš deset dana za litru, kaže Matteo i objašnjava da se tovarica muze kroz samo šest mjeseci, a pritom pravo prvenstva na sisi ima pulić. Kad se makne mladi od majke, tovarica prestaje davati mlijeko.
Tepa im Matteo, tovari mu prilaze. Vidi se uzajamna privrženost. U pozadini veliki pastuh reve... Taj večernji zvuk istarskih sela rijetko se gdje više može čuti. Osmijeh na farmi nikome ne silazi s lica.
- Kad će mi biti dosti? Kad hi bude sto! Meni ne rabe miljoni euri, samo tovari!
Upornost, ideja, ambicija i puno drugih stvari slaže se na Matteovom putu. Jedna od tih stvari je i podrška bližnjih. Njegova maslinarska priča počela je pred prošlogodišnji Istravirgin – Dane mladog maslinovog ulja u Vodnjanu, na kojima se pojavio kao 18-godišnji izlagač!
- Kad je došlo do toga da su moji sve prepustili meni, odmah sam poželio ići i na Dane ulja, da vidim, da probam, pa što bude. Ulje je bilo spremno, filtrirano, u bocama, ali nisam imao etiketu, priča Matteo. Njegova djevojka Antonela Vilić prepoznala je njegovu želju i shvatila da je frka. I ekspresno napravila nekoliko dizajna. Kad su se složili oko vizualnog rješenja, nastalo je pitanje gdje etikete isprintati.
- Slučajno nam je došao čovjek s nekom etiketom na bačvi i kroz razgovor smo došli do toga da čovjek sam printa etikete. Sam mu reka da bi poša na Dane ulja, ali da nemam etikete. "Ča?! Nemaš?! Sutra u podne dojdi po njih". I tako je bilo. Kad sam ga pitao zašto mi je napravio uslugu, rekao je: "Zato ča si mlad, jer te interesira i imaš ambicije", prepričava Matteo. Dakle, da nije bilo djevojke Antonele priča se ne bi razvila. Dala mu je i ideju da preuredi prostor u kušaonicu, a dida vješt u stolariji i bravariji realizirao je Matteovu skicu za uređenje pa je kušaonica OPG-a Mila za prve goste bila spremna već u travnju. Matteo se vinuo u svijet ozbiljnih uljara: na rapskom "Noćnjaku" u ožujku je ostvario vrhunski rezultat, zatim je na red došla "Maslina" u Zagrebu, smotra u Puli... Priznanja se redaju. A njemu je želja da stekne ekološki certifikat, da ulje i službeno bude organsko.
Matteo posjeduje onu jednu starinsku tradicionalnu mudrost, ali i prihvaća nove trendove ako se trendovi pokazuju bolji. Unosi inovacije, filtriranje ulja, pa branje ulika po redu, miješanje sorti, flaširanje, nastupe na smotrama, brendiranje, prodaju i ponudu na webu. Na pitanje postoji li pri tome sukob generacija, Matteo se smješka.
- Kad me vide po noći na traktoru, viču da se to ne dela. Ali mi nema većeg gušta: friški zrak, upalim reflektore, stavim muziku i rokaj cilu noć. Sam! A i kako drugačije? Ako sam si zacrtao da ću izorati, a brzo nakon smjene pada mrak, onda odem i orem po mraku i po kiši. Poznam ja taj stari Fiat u dušu, po zvuku i po vibracijama. On meni vrijedi više nego ijedan novi traktor, priča Matteo.
Koza na zadnjem sicu
Kroz priču vidimo da za sve što naumi, postoji sumnja i tihi otpor starijih. Ali Matteo je uporan. I kako mu išta odbiti kad je on tip koji će sprovesti svaku ideju u delo! Onda onima oko njega ne preostaje nego da budu uz njega i pomognu mu. Na pitanje udovoljava li mu dida svakoj zamisli, kaže da nije baš tako te da i oni imaju nesuglasica. Ali već sljedeća priča otkriva kako funkcionira taj njihov odnos.
- Kad sam čuo za izbor naj koze u Savičenti, a imao sam samo 13 godina, reka sam: Ajmo, dida, u Savičentu! "Ma kamo ćemo s kozom?" U auto! Na zadnji sic! I tako je bilo. Strpali smo je auto i odmah dobili nagradu. Od tada idem svake godine s Mazom, priča Matteo. Dida zacijelo ima puno razumijevanja za njegovu posvećenost životinjama. A Maza od tada redovno osvaja titulu prve pratilje ili najsimpatičnije koze smotre. Maza je jedva preživjela kad se ojarila, zbog čega su je od početka obasipali punom pažnjom. Tako se i navikla na poseban tretman i nastavila uzvraćati odanošću. Kao brek, uz nogu, svuda za Matteom.
Na farmi među kokošima, kunićima i ostalim životinjama su još i dvije koze, Sura i Foška, te lijepi skladni jarac Matko. Istarske je sorta, blage naravi. Ime je dobio po Matteu jer da imaju istu frizuru i bradicu. Ako do sada već niste shvatili, sve u Matteovom okruženju ima neko logično ime i još neku priču.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
