Sutra je zadnji dan mjeseca listopada, prekosutra počinje studeni, jedanaesti mjesec u godini. Naziv je motiviran hladnim (studenim) vremenom i koriste ga samo Hrvati. Stariji hrvatski nazivi ovog mjeseca bili su vsesvetčak (po blagdanu Svih svetih), veternjak, zmiščak. Latinsko ime novembar dolazi od novem (deveti), jer je bio deveti mjesec rimskog kalendara.

Josip Stipan Relković (1754.-1801.), svećenik i pjesnik, pjeva:

Studenomu otuda je ime, jer studeno on izdaje vrime, dok iziđeš na polje, prid usti on ti odmah i ćud svoju pusti, odmah, rekoh: što tko većma diše, to se diže prid njim magla više…

Zaštitnici župa

Studeni je u Istri martišnjak (martinšćak, martinsčak, martinjšćak, martinjski i sl.) po popularnoj Martinji, blagdanu sv. Martina biskupa, te novenbar (noviembar, november i sl.); ponegdje je u središnjoj Istri i mrzal, na Liburniji - studeni, a na Kastavštini i katarinski, po blagdanu sv. Katarine Aleksandrijske (25. 11.).

U porečkoj i pulskoj biskupiji u studenome brojne župe slave svoje zaštitnike, a najveći broj, čak osam, za svoga zaštitnika imaju sv. Martina biskupa, vinskog sveca, koji se slavi 11. studenoga: Beram, Dolenja Vas, Ližnjan, Sv. Martin/Martinski, Momjan, Sv. Lovreč Pazenatički, Tar i Vrsar. Karojbi su zaštitnici Svi sveti (1. 11.); Gospa od Zdravlja (Prikazanje BDM - 21. 11.) zaštitnica je župe Grdoselo i Hreljići; Sv. Mauro (21. 11.) zaštitnik je porečke biskupije i grada Poreča, a sv. Andrija apostol, nebeski zaštitnik Gradina kod Vrsara.

Karojba, župa Svih svetih, spominje se u 16. stoljeću. Župna crkva sagrađena je 1580. godine, potom obnovljena i proširena. Zvonik u sklopu crkve visok je 22 metra. Glavni oltar s monumentalnim svetohraništem od bračkog kamena rad je kipara i slikara Aleksandra Rukavine (1986.), a vitraji slikarice Alme Orlić (1987.).

Beramska župa Sv. Martina spominje se 1177. godine. Župna crkva sagrađena je 1910. na mjestu ranije, od koje su sačuvane freske i oltar iz 1431. Zvonik odvojen od crkve visok je 30 metara. Na pročelju crkve su kipovi sv. Alojzija i Antuna Padovanskog, a u crkvi su tri mramorna oltara. Župna crkva Sv. Martina u Dolenjoj Vasi sagrađena je 1808. na mjestu stare. Zvonik u sklopu crkve, visok 18 metara, sagrađen je 1910. godine. Župa Sv. Martina u Ližnjanu spominje se 1582. Trobrodna župna crkva sagrađena je 1879. godine. Zvonik u sklopu sakristije, visok 30 metara, podignut je 1890. godine.

Stopa sv. Martina

Nadomak župne crkve postavljena je Stopa sv. Martina, čime je Ližnjan postao dijelom međunarodne mreže gradova i mjesta koji posebno njeguju kult sv. Martina. Do sada je u svijetu postavljeno oko dvjesto Stopa, u Hrvatskoj jedanaest, u Istri dvije - u Taru i Ližnjanu.

Godine 2005. pokrenut je europski projekt o očuvanju univerzalne europske kulturne baštine sv. Martina s idejom povezivanja mjesta i krajeva diljem Europe kroz otvaranja kulturnih martinskih putova koji bi povezivali Europljane preko zajedničkih kulturnih martinskih materijalnih i nematerijalnih dobara. Stopa sv. Martina, umjetnički rad francuskog akademskog kipara Michela Audiarda, poveznica je svih mjesta s tradicijom sv. Martina i simbol Europskog kulturnog itinerara Vijeća Europe.

Župa Sv. Martina u Sv. Martinu/Martinskom na Labinštini, osnovana je 1632. godine odvajanjem od Labina. Župna crkva sagrađena je, na mjestu ranije, 1907. godine. Nema zvonika već preslicu iznad sakristije, podignutu prije 90 godina. Župna crkva Sv. Martina u Momjanu sagrađena je u 15. stoljeću također na mjestu prijašnje, a posvetio ju je koparski biskup Hadrijan Beretti 1567. godine. Župna crkva Sv. Martina u Sv. Lovreču Pazenatičkom sagrađena je u 11. stoljeću, potom obnovljena. Zvonik odvojen od crkve, visok 21 metar, podignut je također u 11. stoljeću. Trobrodna crkva bazilikalnog je stila. Župa Sv. Martina u Taru spominje se 1177. godine, a župna crkva sagrađena je 1800. godine na mjestu one iz 14. stoljeća. Zvonik u sklopu crkve visok je 35 metara. Na pročelju crkve iznad ulaznih vrata stoji natpis: D.O.M.// SUA SANTITA SOMMO PONTIFICE PIO VII// FU IN QUESTO PORTO QIUETO DI TORRE// LI 13 E 14 GIUGNO 1800. (Radi se o velikom nevremenu na moru kada se brod na kojemu je iz Venecije u Rim putovao papa Pio VII. sklonio u luku Mirna u Taru).

Marijansko svetište

Vrsarska župa Sv. Martina navodno je osnovana u 6. stoljeću. Drevna crkva obnovljena je 1854. te iznova sagrađena trobrodna na drugom mjestu 1935. godine. Ruševna crkva i zvonik uklonjeni su 1941. godine. Novi zvonik, visok 40 metara, podignut je 1991. godine, prema projektu arhitekta Eligija Legovića.

Župna crkva Gospe od Zdravlja/Marijina Pohođenja u Grdoselu sagrađena je 1774. godine na mjestu ranije, ruševne posvećene sv. Jakovu. Zvonik, ugrađen u pročelje crkve, visok je 22 metra. Župa Gospe od Zdravlja u Hreljićima osnovana je 1988. godine, a kapelanijom je postala 1744. godine odvajanjem od barbanske župe. Župna crkva, izgrađena 1726. godine, ima veliku lopicu i preslicu. Smatra se marijanskim svetištem južne Istre. U Istri je samo jedna župa posvećena apostolu Andriji, ona u Gradini kod Vrsara. Spominje se 1720. godine. Župna crkva sagrađena je u 16. stoljeću, vjerojatno na mjestu ranije, potom proširena i obnovljena. Crkva ima preslicu.

Poreč 21. studenoga obilježava Sv. Maura (Mavro, Maurus), prvog porečkog biskupa, mučenika, zaštitnika grada i porečke biskupije. U Statutu Grada Poreča utvrđeno je "U Gradu Poreču svečano se slavi 30. travnja, Dan grada Poreča kao Dan oslobođenja grada i 21. studeni, blagdan sv. Maura, zaštitnika Poreča".

U Istri samo su dvije crkve posvećene sv. Mauru - u Balama, prema moru, iz 15. stoljeća, nazvana i Gospa od Zdravlja, te u Momjanu, također Gospa od Zdravlja, sagrađena 1860. godine na mjestu starije.

Predaja o sv. Martinu biskupu

Martin je rođen 316 godine u Panoniji, u gradu Sabarija gdje je njegov otac bio u vojnoj službi. Ubrzo je premješten u Paviju u sjevernoj Italiji. Po želji obitelji polazi u vojnu službu u Amiensu. Jedne noći naišao je na promrzla siromaha, odrezao polovicu svoga plašta i ogrnuo ga. Kada je postao punoljetan dao se krstiti i napušta vojnu službu; odlazi u samoću. S 55 godina postaje biskup u Turonu, današnji Tours. Nije želio biti biskupom, skrivao se, ali je dvaput otkriven. Prvi put izdale su ga guske kada se sakrio u štali, a drugi put na prijevaru, pozvan je da bolesnici podijeli posljednju pomast. Naposljetku prihvatio je biskupsku službu, živio je skromno, a ljudi su ga zavoljeli.

Kako je ovaj dobrotvor postao vinski svetac? Riječ je o čistoj slučajnosti: kriv je datum Martinove smrti koji se poklapao s mnogim poganskim običajima. Spomenimo grčkog i rimskog boga Baccha, bakanalija i razuzdanih saturnalija, kada se slavio kraj jeseni i mlado vino: gozbe i ludosti slične našim karnevalima. U Njemačkoj karnevalsko vrijeme još uvijek počinje 11.11. u 11 sati i 11 minuta.

Kelti su imali važnu ulogu u transformaciji sv. Martina u modernog boga vina. Njima je zima počinjala na njihov najvažniji blagdan - Samhain, koji pada 1. studenoga. Crkva je vrlo rano (578.) osudila opijanje i prejedanje kao martinsku tradiciju bez sakralnih elemenata, ali bez uspjeha. Evangelizacija nije iskorijenila stare običaje. Poganska su se vjerovanja ispreplela s kršćanskima, pogotovo nakon što je papa Grgur I. donio edikt 601. prema kojem su crkveni praznici namjerno postavljeni na dane poganskih blagdana. Tako je i sv. Martin postao baštinik mnogo starijih tradicija od kršćanske i doživio priličnu desakralizaciju.

Krizanteme

Uz studeni se vezuju krizanteme, cvijeće koje potječe iz istočne Kine. U 8. stoljeću prenesena je u Japan, a u Europu u 17. stoljeću. Švedski botaničar Karl Linnaeus dao joj je latinski naziv spojivši dvije grčke riječi, chyros - zlatni i anthemon - cvijet, pa je tako dobila naziv zlatni cvijet. U Japanu krizantema krasi nacionalni grb i ima svoj dan, Nacionalni dan krizantema, koji se naziva i festivalom sreće. U našim krajevima krizantema je uobičajeno nadgrobno cvijeće, neizbježno se veže uz blagdan Svih svetih i Dušni dan i smatra "cvijećem za mrtve".

Povezane vijesti

• 145. obljetnica otvaranja željezničke pruge Kanfanar-Rovinj: KROZ ISTRU PO NOVOJ ŽELJEZNIČKOG PRUZI PROJURIO PRVI PAROVOZNI VLAK
• Giovanni Domenico Stratico, biskup Novigrada i Hvara: Dostojan Casanovin prijatelj POSTAO UZORNIM BISKUPOM
• VREMEPLOV GLASA ISTRE: Tri puta manje radnika u brodogradnji obavlja isti posao kao i tri puta više prije rata!