Sanja Radolović, saborska zastupnica iz redova SDP-a u raspravi u Hrvatskom saboru govorila je u ime Kluba SDP-a i pojedinačnoj raspravi o izmjenama Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija. Radolović je naglasila kako SDP pozdravlja pokretanje zakonskih izmjena u ovom nesređenom području, međutim do drugog čitanja prijedlog zakonskih izmjena bi trebao doživjeti još promjena kako bi se reguliranje priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija u potpunosti olakšalo za same korisnike – građane i poslodavce.
Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija od iznimne je važnosti za naše građane, ali i državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva. Mobilnost građana unutar Europske Unije i šire, kao i internacionalizacija obrazovanja donijela je brojne benefite, ali i iznjedrila je problem obrazovanja ljudi koji mijenjaju stalno mjesto svog prebivališta.
Naime, kaže Radolović, prema trenutno važećim propisima ishodi postupaka koji se vode nedovoljno su transparentni i nejasni građanima i poslodavcima te onima koji reguliraju pristup određenim profesijama na tržištu rada. Sve je to posljedica dupliciranja postupaka, administrativnog opterećenja institucija, administrativnih prepreka i višestrukih troškova osoba koje s inozemnim kvalifikacijama žele ući na tržište rada.
Najvećih problema ima u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija reguliranih profesija i stručnih kvalifikacija, koje doduše nisu u zakonskoj ingerenciji Zakona o inozemnim obrazovnim kvalifikacijama već Zakona o reguliranim profesijama i stručnim kvalifikacijama pod ministarstvom zaduženom za tržište rada, a ne ministarstvom zaduženom za obrazovanje, što je samo jedna od nelogičnosti u nizu. Potrebno je čim prije revidirati Odluku o reguliranim profesijama i uvesti jedinstven regulatorni sustav, što su učinile sve razvijene zemlje unutar EU-a, a sve u skladu s pravnom stečevinom EU-a, što znači nije nikakva prepreka, a što nam se često stavlja u usta.
Ne moram ni naglašavati da nam u Hrvatskoj nedostaje 2.000 liječnika i 4.500 medicinskih sestara i tehničara, ali kada se naši državljani vrate sa školovanja u inozemstvu za neke profesije moraju slušati 2-2500 sati dodatnog programa i ne samo da se primjerice medicinske sestre ne mogu zaposliti u struci, već ih se tretira kao da imaju završenu osnovnu školu pa se ne mogu zaposliti ni na jednom drugom radnom mjestu za koje je potrebna srednja stručna sprema.
Izuzev, onih s problematikom priznavanja stručnih kvalifikacija u inozemstvu imamo problem i s priznavanjem kvalifikacija sveučilišnih specijalista. Dakle, današnjim prijedlogom Zakona pokušava se rještiti pitanje priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija, a u Hrvatskoj nismo rješili ni priznavanje tuzemnih obrazovnih kvalifikacija. Primjerice kada uspješno završite poslijediplomski sveučilišni specijalistički studij, situacija baš i nije bajna. Jesu li se svi oni uzalud školovali i ulagali u svoje obrazovanje koje baš i nije toliko jeftino?

Studiji su ih stajali između 30.000,00 i 60.000,00 kuna, mnogi od njih još uvijek otplaćuju kredite za pokrivanje školarine, a pravo na dodatak za plaću od 8 posto koji imaju/su imali magistri znanosti ne ostvaruju.
Stoga, nameće se pitanje kako je moguće da se u istoj državi istovremeno negdje priznaju stečene kvalifikacije, a drugdje ih se degradira? Ne trebamo li pokazati mladima da cijenimo znanje i poticati ih na daljnje obrazovanje? Ovakvom diskriminacijom studenata sveučilišnih specijalističkih studija kao i onih sa završenim stručnim kvalifikacijama u inozemstvu poručuje se da država ne cijeni ljude koji su se godinama obrazovali i kako znanje i trud nisu nimalo važni. Kako očekivati da Hrvatska bude društvo znanja ako nemamo kvalitetno posložen sustav priznavanja obrazovnih kvalifikacija?

Povezane vijesti

• Hrvatska po izdvajanju za sigurnost u vrhu EU-a, a za obrazovanje na - začelju
• Novim zakonom drukčije strukovno obrazovanje
• SANJA RADOLOVIĆ: Ključni problem je raskorak između zanimanja za koja školujemo djecu i potražnje na tržištu rada