Protekli tjedan u Hrvatskom saboru raspravljalo se o dva važna zakonska prijedloga vezano za područje obrazovanja i tržišta rada - izmjeni Zakona o strukovnom obrazovanju i izmjeni Zakona o inozemnim obrazovnim kvalifikacijama.

Tim povodom razgovarali smo s pulskom saborskom zastupnicom SDP-a Sanjom Radolović, koja je u ime Kluba te stranke raspravljala o predloženim izmjenama.

- Svjedoci smo da upravo pred turističku sezonu poslodavci muku muče s deficitarnim radnim zanimanjima, a to su upravo ona koja spadaju u strukovno obrazovanje, a upisne kvote u strukovnim školama su svake školske godine sve manje i manje. Kako komentirate tu paradoksalnu situaciju?

- Strukovno obrazovanje i osposobljavanje u Hrvatskoj bi trebalo imati dvije glavne uloge. Uz primarnu ulogu, a to je priprema za tržište rada, trebalo bi omogućiti prohodnost prema visokom obrazovanju, prvenstveno nakon završetka četverogodišnjih strukovnih programa u kojima je polovina kurikuluma posvećena stjecanju općeobrazovnih kompetencija. U Hrvatskoj je nažalost ovo samo teorija koja se ne provodi u praksi, a niti neće predloženim zakonskim izmjenama Zakona o strukovnom obrazovanju.

- Zbog čega tako mislite?

- Predložene zakonske izmjene neće riješiti ključne probleme vezane za strukovno obrazovanje - izražen raskorak između ponude kvalificiranih radnika i njihove potražnje na tržištu rada, manjak praktičnih znanja potrebnih za obavljanje određenog posla, kao i upisne kvote za deficitarna strukovna zanimanja koje su premale, nedovoljne i nedostatne. Iako Hrvatska ima jednu od najvećih stopa sudjelovanja u strukovnom obrazovanju u EU, ono se smatra drugorazrednim izborom, a najviše su pogođeni programi naukovanja u kojima se prepolovio broj učenika. U mnoge strukovne programe upisuje se tek mali broj učenika, što se odražava u mnogim strukovnim zanimanjima na tržištu rada koja su deficitarna.

- Imate li neke konkretne pokazatelje?

- Zbog negativnih demografskih kretanja ukupni broj upisanih učenika u srednje škole u Hrvatskoj smanjio se za 19,3 posto od školske godine 2013./2014 do 2019./2020. Ovaj trend naročito se odrazio na upis u strukovno obrazovanje, koji se smanjio za 20 posto u proteklih šest godina.

- Što onda SDP predlaže po ovom pitanju?

- SDP dosljedno i sustavno predlaže konkretna rješenja za rješavanje raskoraka između potreba tržišta rada i obrazovnih programa, čemu u prilogu govori i kurikularna reforma koju je SDP-ova Vlada pripremala na čelu s neovisnim stručnjakom, a naprasno je prekinuta dolaskom HDZ-a na vlast iz čistih političkih razloga, odnosno da tada prikupe ruke u Saboru, Glasnovića, Hasanbegović, Esih i njima sličnih pripadnike ekstremne desnice. Sjetite se samo prosvjeda koji je okupio skoro 50.000 tisuća ljudi na ulicama hrvatskih gradova, dok je istovremeno 80 posto hrvatskih građana izjavilo da su za SDP-ovu reformu obrazovanja. Europska komisija ocijenila je kurikularnu reformu koju je pripremao SDP pozitivnom promjenom u hrvatskom obrazovanju, jer je u njezinoj izradi sudjelovala prvenstveno baza, učitelji i nastavnici iz škola. Njezin je cilj bio približiti školu stvarnom životu, pružiti učenicima znanja korisna za budući rad, a odbaciti gomilu nekorisnih informacija. Prelazak iz tradicionalnog sustava u moderni oblik obrazovanja trebao se zbivati postupno, čitavo desetljeće kako je zamišljeno Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije koju je iznijela SDP-ova Vlada. Dakle, reforma koja ne traje od izbora do izbora nego uvažava samo struku i provodi se neovisno o političkoj opciji koja je na vlasti.

- Ok, to je prošlost. Što možemo učiniti danas?

- Za kvalitetno strukovno obrazovanje neophodno je prilagoditi kurikulume općih predmeta stjecanju specifičnih vještina za koje se učenik obrazuje. Dakle, ne opterećivati ih nepotrebnim podacima dok stručna praksa trpi. Ovaj prijedlog zakona predviđa mnoštvo obveza i uvjeta za poslodavca, pa postoji mogućnost da će određeni broj poslodavaca odustati od sklapanja ugovora jer se ne vodi računa o opterećenosti (proizvodnoj, organizacijskoj, financijskoj) poduzetnika i njihovoj trenutnoj motivaciji za prijem učenika, koja nije zadovoljavajuća upravo iz tog razloga.

Zatim, kao jedan od načina za otklanjanje primjetnog raskoraka između potreba tržišta rada i odabira strukovnih programa prvi put se i izrijekom propisuje mogućnost dodjeljivanja stipendija, međutim nakon niza godina ove godine nisu raspisani javni pozivi za stipendije učenika koji se obrazuju za deficitarna zanimanja (prošle školske godine od strane Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja stipendije su bile 1.500 kuna mjesečno). Stoga se s pravom postavlja pitanje o kakvoj politici stipendiranja govorimo. Ne treba niti isticati da su roditelji i učenici posebno ogorčeni jer su stipendije mnogima bile upravo onaj ključni poticaj za upis deficitarnih zanimanja.

Nadalje, modeli strukovnog obrazovanja podijeljeni su na klasični, dualni i JMO - jedinstveni model obrazovanja (programi naukovanja). U svim zemljama EU-a u kojima se provodi, kao u Njemačkoj, JMO postiže daleko najbolje rezultate. Međutim, u Hrvatskoj je zapostavljen, a nudi rješenje za nedostatke unutar strukovnog obrazovanja, posebno za glavni problem koji se navodi u nedostatku praktičnih znanja. Upravo ovaj model nudi 2.600 sati praktične nastave, a od toga praktične nastave u radnom procesu (kod obrtnika, u gospodarskim subjektima) 1.830 sati, a ostatak u školi.

- Velika buka se dignula među strukovnim školama i udruženjima koja predstavljaju strukovna zanimanja. Naime, predviđa se uvođenje zakonske obveze pri planiranju upisa učenika u strukovne programe u skladu s preporukama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Mislite li da je to izvedivo?

- S obzirom da privatni sektor nema obvezu prijave potrebe za radnom snagom prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje i u većini slučajeva se ne obraćaju HZZ-u, postavlja se pitanje mjerodavnosti, vjerodostojnosti, obuhvatnosti i točnosti takvih preporuka. HZZ je dodatne kriterije za uključivanje u pojedine mjere određivao bez prethodno provedene dubinske analize tržišta rada i njegovih potreba ili drugih dostupnih statističkih i drugih pokazatelja. Ovakva zakonska obveza praćenja preporuka HZZ-a bez analize, gdje po županijama učenici za svako od zanimanja mogu odlaziti na praksu kod poslodavca koji će udovoljiti svim tim kriterijima, nema smisla.

Važno je napomenuti da je i do sada velik problem bio, a ovaj prijedlog Zakona ga sigurno neće riješiti, nedostatak obrtnika. Praksa se svede na rad kod malih obrtnika, koje je i do sada bilo poprilično teško motivirati na preuzimanje takve obveze, a ako i budu motivirani to brzo splasne nakon susreta s administracijom koju moraju proći. Ovaj prijedlog Zakona samo pooštrava uvjete koje moraju ispuniti, a zaboravlja se da je jedan od većih problema i kod JMO sustava bio nedostatak obrtnika koji su bili spremni ići u postupak licenciranja. Zato i dan danas veliki broj škola radi po onim klasičnim programima koji su mnogo stariji od JMO programa i daleko su od usklađenosti s potrebama tržišta rada.

- Izuzev problematike pronalaska radnika unutar strukovnih zanimanja, poslodavci se svakodnevno odlučuju i na uvoz radne snage, a stalno u javnom prostoru slušamo pritužbe kako veliki problem i dalje predstavlja priznavanje inozemnih diploma od strane naših institucija?

- SDP se zalaže za pokretanje zakonskih izmjena u ovom nesređenom području, međutim reguliranje priznavanja i vrednovanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija ovim zakonskim prijedlogom i dalje će biti otežavajuće za same korisnike - građane i poslodavce. Ono što se navodi u samoj ocjeni stanja zbog kojeg se zakon mijenja, a to je nedostatna transparentnost i nedovoljna jasnoća u postupcima priznavanja koja proizlazi iz postojećih propisa, neće u bitnome promijeniti stanje na bolje.

Problematika se ne sastoji samo u nejasnoj nadležnosti, već i u nedostatnoj informaciji priznavanja inozemne obrazovne kvalifikacije sa svrhom zapošljavanja. Naime, u praksi se pokazalo da su postojeća rješenja o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija sa svrhom zapošljavanja, koja izdaju agencije u sustavu obrazovanja, nedovoljno informativna nositeljima kvalifikacija i poslodavcima, pogotovo u dijelu koji se odnosi na određivanje razine obrazovne kvalifikacije u državi u kojoj je kvalifikacija stečena, te na usporedbu razine stečene kvalifikacije s razinama kvalifikacija koje se stječu u Hrvatskoj. Zbog toga agencije, na zahtjev stranke, izdaju dodatna mišljenja o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji što produžuje postupak, predstavlja nepotrebno administrativno opterećenje za agenciju i trošak za stranku.

- Dakle, priznavanje inozemnih diploma i dalje predstavlja velik problem za poslodavce i građane za pristup tržištu rada, ali što ako se osoba odluči nastaviti obrazovati i primjerice dođe u Hrvatsku nakon srednjoškolske, preddiplomske ili diplomske razine obrazovanja? Kako izgleda uopće taj postupak priznavanja obrazovnih kvalifikacija za nastavak obrazovanja i da li se pojednostavljuje predloženim zakonskim izmjenama?

- Osim nedostataka u postupcima priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija s ciljem pristupa tržištu rada, pojavili su se i nedostaci u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija te razdoblja obrazovanja sa svrhom nastavka obrazovanja, posebno s obzirom na trendove u razvoju europskih obrazovnih politika.

Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija od iznimne je važnosti za naše građane, ali i državljane trećih zemalja i osobe bez državljanstva. Mobilnost građana unutar Europske unije i šire, kao i internacionalizacija obrazovanja donijeli su brojne benefite, ali i iznjedrile problem obrazovanja ljudi koji mijenjaju stalno mjesto svog prebivališta.

Prema trenutno važećim propisima ishodi postupaka koji se vode nedovoljno su transparentni i nejasni građanima i poslodavcima te onima koji reguliraju pristup određenim profesijama na tržištu rada. Sve je to posljedica dupliciranja postupaka, administrativnog opterećenja institucija, administrativnih prepreka i višestrukih troškova osoba koje s inozemnim kvalifikacijama žele ući na tržište rada ili se nastaviti obrazovati. Međutim, nije ni čudno da imamo takvu otežavajuću situaciju s inozemnim diplomama kad ne možemo riješiti ni situaciju s domaćim diplomama. Naime, prema važećem Popisu akademskih naziva i stupnjeva i njihovih kratica, a koji je u ingerenciji Rektorskog zbora, za isti studij koji završite primjerice u Osijeku ili Zagrebu imate drugačiji akademski naziv na diplomi i eto problema odmah na samoj početnoj stepenici nečijeg ulaska na tržište rada ili nastavak obrazovanja.

- Što je s inozemnim diplomama tzv. reguliranih profesija u koje spadaju liječnici, medicinske sestre, veterinari… i to posebice onih koji dolazi izvan Europske unije? Hoće li nam ove zakonske izmjena olakšavati zapošljavanje tog deficitarnog kadra?

- To je pak posebna priča. Svakako najvećih problema je u priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija reguliranih profesija i stručnih kvalifikacija, koje doduše nisu u zakonskoj ingerenciji Zakona o inozemnim obrazovnim kvalifikacijama već Zakona o reguliranim profesijama i stručnim kvalifikacijama pod ministarstvom zaduženom za tržište rada, a ne ministarstvom zaduženom za obrazovanje, što je samo jedna od nelogičnosti u nizu. Potrebno je čim prije revidirati Odluku o reguliranim profesijama i uvesti jedinstven regulatorni sustav, što su učinile sve razvijene zemlje unutar EU-a, a sve u skladu s pravnom stečevinom EU-a, što znači nije nikakva prepreka, a što nam se često stavlja u usta.

- Koliki je deficit medicinskog kadra u Hrvatskoj?

- Nedostaje 2.000 liječnika i 4.500 medicinskih sestara i tehničara, ali kad se naši državljani vrate sa školovanja u inozemstvu, za neke profesije moraju slušati 2.000 do 2.500 sati dodatnog programa i ne samo da se primjerice medicinske sestre ne mogu zaposliti u struci, već ih se tretira kao da imaju završenu osnovnu školu, pa se ne mogu zaposliti ni na jednom drugom radnom mjestu za koje je potrebna srednja stručna sprema.

Povezane vijesti

• Reforma strukovnog obrazovanje prilika da se gospodarstvo uključi u obrazovanje
• SANJA RADOLOVIĆ (SDP) TVRDI DA ĆE U ISTRI DOĆI DO UKIDANJA ŽELJEZNIČKIH LINIJA "Putovanje vlakom od Pule do Zagreba od 270 kilometara traje 12 sati. To je tragikomično."
• Sanja Radolović oštro prozvala ministra Vilija Beroša: Mobilizira umirovljenike za spas zdravstvenog sustava, A ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE PUN ZDRAVSTVENIH RADNIKA!