NEIZVJESNA SITUACIJA I ZA IZNAJMLJIVAČE
RURALNA KUĆA ZA ODMOR "NAŠA ISTRA" NEDALEKO SELA RIM Strpljen - spašen, sada je najvažnije odgovorno se ponašati
Nazvala sam goste koji su direktno rezervirali smještaj te im rekla da u cijeloj ovoj situaciji ne brinu jer spremna sam im vratiti akontaciju ili je ostaviti za narednu godinu. Uzvratili su da se nadaju da će sve biti u redu i da ćemo se vidjeti na ljeto. Sada je doista teško prognozirati, najvažnije je pridržavati se pravila koja postavlja Nacionalni krizni stožer, odgovorno se ponašati prema sebi i drugima pa će se i život prije normalizirati, kaže Ariela Gojanović
Nedaleko od Rima, istarskog sela pod koji spada, ruralna kuća za odmor "Naša Istra" u zaseoku Buljavci ispod Roča jedna je od najromantičnijih sjevernoistarskih odmorišnih lokacija, posebice tijekom ljeta i rane jeseni kada su cvjetnice u punom cvatu. Stoga ne čudi da je prošlogodišnja popunjenost bila šesnaest tjedana, dok je ove godine početni buking bio samo četiri tjedna manji. Ruralnu kuću u srcu Istre obišli smo sredinom ožujka, a petnaestak dana kasnije njeni vlasnici Ariela i Marin Gojanović ponovno su nam potvrdili da zasad nemaju otkazivanja bukinga iako se pandemija koronavirusa dobrano razmahala Europom. Očito je da svi čekaju daljnji razvoj situacije.
Njihov komadić raja
- Nazvala sam goste koji su direktno rezervirali smještaj te im rekla da u cijeloj ovoj situaciji ne brinu barem o rezervaciji jer spremna sam im vratiti akontaciju ili je ostaviti za narednu godinu. Uzvratili su da se nadaju da će sve biti u redu i da ćemo se vidjeti na ljeto. U ovom je trenutku doista teško prognozirati kako će se sve odvijati. Stvari se mijenjaju iz dana u dan. Najvažnije je pridržavati se pravila koja postavlja Nacionalni krizni stožer, ponašati se odgovorno prema sebi i drugima, a ako to bude tako, onda će se i mjere suzbijanja širenja epidemije prije ukinuti, a time i otvoriti granice i normalizirati život, kaže Ariela.
Staro kameno zdanje iz 1886. godine, okruženo zelenim travnjacima, voćnjakom i šumom, u samom je središtu Istre, osam kilometara od Buzeta i svega tridesetak kilometara od mora.
- Uvijek su nas djeca kada su bila mala pitala kamo idemo. Pa u Istru, odgovorili bismo im, a oni uzvratili protupitanjem: Ča va našu Istru? I tako je kuća dobila ime "Naša Istra". To je naš mali komadić raja, povjerila nam je Ariela. Savršena tišina, opojni mirisi i boje prirode, pravi odmor za dušu i tijelo.
Kod obnavljanja kuće jedna je misao vodilja bila iznad svega - obitelj se u kući mora osjećati ugodno, i odrasli i djeca moraju pronaći ono što će ih opuštati. Cilj je bio ostati što više na tragu onoga kakva je kuća bila prilikom svoje izgradnje. Svi su se složili da će zadržati starinski štih, da će to biti jedna stara istarska kuća, ali koja ima sav komoditet. Upravo zato pri rekonstrukciji su se birali isključivo prirodni i ekološki prihvatljivi materijali. Podovi su drveni, osim u kuhinji i kupaoni. Zidovi su ožbukani na starinski način, pa njihova nepravilnost i tople boje podsjećaju na smireni život baka i djedova.
U prizemlju se nalazi kuhinja, kupaona i ostava, odvojeni od dnevnog boravka samo drvenim stepenicama koje vode na kat. Na katu su dvije spavaće sobe i prostor za čitanje i opuštanje. Soba s bračnim krevetom prostrana je i ugodna. Bajkovitost dječje sobe potiče maštu pa djeca u njoj rado borave. Otvoreno potkrovlje i stare grede daju cijeloj priči romantičnu notu. Kuća je klimatizirana, potpuno renovirana i luksuzno opremljena. Bazen, perilica za rublje, satelitska televizija, DVD, radio-prijemnik, potpuno opremljena kuhinja s mikrovalnom pećnicom, mašinom za kavu i još mnoge druge sitnice gostima garantiraju udobnost kao u njihovom domu.
Dočekuješ s kruhom
S terase ispred kuće pruža se prekrasan pogled. Na brijegu je selo Forčići.
- Imamo dobre susjede. Tu su Marija i Vito iz Forčići, teta Ana i barba Milan iz sela Rim. Kada smo kupili kuću i napravili prvu feštu, teta Ana je ispekla kruh i rekla - susjede se dočekuje s kruhom, a ne s kamenom. Tu su i moja najdraža Anđa iz Rima, Dolores iz Roča… Priroda je puna mogućnosti. Naši se gosti u okolici mogu baviti planinarenjem, slobodnim penjanjem, letenjem, speleologijom, mogu otkrivati biciklističke i pješačke staze, staze maslinova ulja, vinske ceste…, nabraja Ariela.
Ariela i Marin Gojanović žive u Kastvu u stanu i cilj im je bio izaći u prirodu. Željeli su kupiti malu kućicu u Istri i prije dvadesetak godina krenuli u potragu.
- Zapravo smo je tražili šest mjeseci, svakog vikenda. Uzeli bismo sendviče i krenuli istraživati dio po dio Istre. Slučajno smo došli do kuće u zaseoku Buljavci. Jako nam se dopala. Kontaktirali smo vlasnicu u Padovi koja sedamnaest godina nije živjela u njoj, a niti ju je prodavala. No, nismo se dogovorili oko cijene i tada smo izgubili volju za daljnjom potragom. Nakon mjesec dana nazvala nas je i rekla da se predomislila, da bi ipak voljela da kuća i dalje živi. Prva ideja bila je da tu provodimo vikende s djecom. Mislili smo da neće trebati puno intervencija, da ćemo kuću samo malo srediti. Međutim, pokazalo se da je nužna temeljita rekonstrukcija. Na kraju je ostalo - nebo gore, zemlja dole i četiri zida. Prvo smo krenuli uređivati okoliš, a onda polako kuću. Prvenstveno smo je kupili za sebe, da se mi tu ugodno osjećamo. Svaki je član obitelji pri njenoj obnovi imao svoja prava, ali i obveze pa tako i sinovi Moris i Alan, prisjećaju se Gojanovići koji su kuću polako obnavljali, gotovo četiri i pol godine.
Zidovi su puni obiteljskih uspomena. Svaki detalj ima svoju priču.
- Uokvirena slika kastavskog zvonika Morisov je crtež iz petog razreda osnovne škole. Na ormaru u kuhinji je koferić moga oca Giovannia Kuzmicha, zapravo Ivana Kuzmića koji je 1939. godine s njim otišao na školovanje u Italiju. Jedna opatijska grofica htjela je biti dobročiniteljica i plaćala je školovanje za petero nadarene djece, jedan od tih dječaka bio je moj otac. Imao je tada osam godina. Nona ga je kada je Italija kapitulirala, 1943. godine povukla iz škole. Bilo ju je strah jer je nono bio u partizanima, prepričava Ariela obiteljsku povijest.
Prvi gosti Amerikanci
S obzirom da su sinovi odmalena bili izuzetno vezani uz more, natjecateljskog duha, Alan je čak bio u ribolovnoj reprezentaciji Hrvatske, sudjelovao je i na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, nekako je bio logičan slijed da studiraju nešto u vezi s morem. Moris je odabrao morsko ribarstvo i magistrirao je u Splitu, a Alen se odlučio za biologiju mora. Sada je na magisteriju na engleskom sveučilištu u Essexu.
- Ljeta smo zbog djece provodili na moru i kuća u Istri bila je prazna. Prijatelj Arsen Pletenac bacio nam je bubicu u uho i sugerirao nam da je počnemo iznajmljivati. Bilo nas je, međutim, prilično strah jer puna je naših uspomena. Prvi gosti bili su nam Amerikanci koji su došli na svibanjski susret svirača trieština u obližnjem Roču. Vrlo smo im otvoreno rekli koliko želimo da se izvrsno osjećaju, ali i koliko smo puni straha oko iznajmljivanja kuće. Ostavili su je u izvanrednom stanju i dali nam poticaj za dalje. Većina gostiju dolazi iz Engleske, Njemačke, Austrije, to su obitelji s djecom ili parovi. Kuća je prijavljena za šest osoba, ali nikada ih ne primamo toliko, već četiri, eventualno pet ako je peto dijete. Činjenica je da svi koji dođu kažu da je prekrasno, da fotografije ne mogu dočarati tu ljepotu, pričaju nam domaćini.
Zelene travnate površine protežu se na dva nivoa, na gotovo četiri tisuće kvadrata. Goste fascinira kuća kao takva, na osami, okružena prirodom. Neki istražuju Istru i odlaze na dnevne izlete, ali ima i gostiju koji se nisu micali od kuće puna tri tjedna jer su se došli samo odmarati, prenose nam Gojanovići svoja turistička iskustva.
Na početku je, kažu, popunjenost bila jako dobra, ali je kroz godine počela padati. Gosti su tražili veće standarde, u prvom redu bazen. Dvoumili su se nekoliko godina, ali su se naposljetku odlučili izgraditi ga i jako su zadovoljni. Već te godine kada su ga krenuli raditi napravili su fotomontažu s bazenom i buking je nevjerojatno porastao. Bazen ima pomičan pokrov što se pokazalo dobrim jer nije samo zaštita od onečišćenja, već i sigurnosna barijera za malu djecu.
Pasionirani putoholičari
Sve goste dočekuju kao prijatelje. Pokažu im imanje. Osiguraju sve osnovne namirnice i pri dolasku pripreme maneštru od bobići, domaći kruh, ispeku krostatu ili kroštule, ponude ih domaćim vinom. Stol je postavljen, ručak skuhan, sve je sređeno i svi su od reda ugodno iznenađeni. Potom odu na terasu, popiju biskicu, neki i više biskica, i dojmovi gostiju su odlični.
- Lani nam je jedan gost rekao da nikada, ali nikada nije imao takav check-in. Mi to u našoj ponudi ne želimo isticati, to je naša dobra volja. Pasionirani smo putoholičari i bilo bi nam izuzetno drago da i nas negdje na našim putovanjima netko tako dočeka. Prošli smo Maroko, Tunis, Egipat, bili na Zelenortskim otocima u Africi, u Vijetnamu, u Iranu… Druge kulture, drugi običaji, drugi narodi, to je ono što nas fascinira. Naravno da je lijepo doma i da cijeniš svoje, ali trebaš i otvoriti širom oči, pogledati sve oko sebe i vidjeti da svugdje ima dobrih ljudi, zaključuju simpatični Kastavci.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
