Vila Andreasa Dussmanna
Luksuzni minimalizam, bio bi najjednostavniji opis onoga što je na brdu kraj Motovuna napravio minhenski poduzetnik Andreas Dussmann. Nije to obična kuća za odmor, niti, kako neki vole reći, vila s bazenom. Ni približno. Ovo je otok usred suvremene vreve s kojeg se Motovun pruža kao na dlanu, a dolina Mirne izgleda poput vrta dobrohotnog diva. Teško je dočarati tu ljepotu pred kojom smo se našli kad smo došli na Andreasovo imanje, a on nas je dočekao kao da nas zna već jako dugo. Doduše, doista se poznajemo. S njim smo prije dvije godine napravili razgovor u Rovinju kad nam je pričao o svojim investicijama u Istri. Dussmann na Poluotoku gradi luksuzne kuće i prodaje ih bogatim klijentima. Izgradio ih je do sada nešto nekoliko desetaka, ali ova kod Motovuna je po svemu drugačije i posebna. Naime, tu se kuća nalazi na ogromnom imanju od čak šest hektara. Ponavljamo - otok. Andreasu toliko drag da ga ne misli prodavati. To je investicija koju je realizirao za svoj gušt, pokazujući nama domaćima kako bi se istarski turizam trebao razvijati. Jer kad bi svi investitori u istarskom turizmu bili poput Andreasa Dussmanna, onda ne bismo ni spominjali njegovu održivost, ona bi se podrazumijevala.
Andreas Dussmann
Istina, radi se o kući za odmor koju obitelj Dussmann iznajmljuje turistima - u glavnoj sezoni za 7.800 eura na tjedan. Ali nije to obično iznajmljivanje u kojem se gosti smjenjuju kao na traci, ovdje Andreas želi da ljudi uživaju u prirodi, da se doista odmore, u pravom smislu te riječi, da ih ništa ne ometa u tome. Pa ni tehnologija. U kući, naime, nema nikakvih najnovijih gadgeta, tek jedan televizor i nekoliko kuhinjskih uređaja. Jer, kaže Andreas, pogled s imanja je najbolji televizijski program. Tu su i solarni paneli, toplinske pumpe, sve u službi samoodrživosti.
- Ovdje ne osjećaš ljetnu vrevu ni u jednom trenutku. Ima dosta ljudi koji žive ubrzanim tempom u velikim gradovima i njima je potreban ovakav odmor. Tu mogu ugasiti svoje mobitele. Neki su me gosti, prije no što su rezervirali, pitali kakvu tehnologiju u kući nudim, na što sam rekao - ništa, osim vinograda, maslinika i prekrasne prirode. Isprva su bili skeptični, ali kad su došli, nisu htjeli otići. Na kraju su me pitali da im prodam imanje. Ali nije na prodaju. Ovdje doista ne trebaš ništa. Planiramo tu imati kulinarske i tečajeve joge, kino na otvorenom… Želimo imati nekakve događaje, a ne samo iznajmljivati. Mislim da je imanje preveliko da bi bilo samo za iznajmljivanje. Ljudi žele iskusiti kraj u koji dolaze, istražiti ga, a ne samo doći na odmor plivati u bazenu, kaže Dussmann.
U Istru je došao prije sad će biti i 20 godina. U Motovunu je otvorio ured svoje tvrtke i krenuo u potragu za najboljim lokacijama u unutrašnjosti Poluotoka. Nikad nije ni pomišljao na masovnost u gradnji. Njega ne zanimaju tipizirane kuće, one koje su izgrađene toliko blizu jedna drugoj da gosti u njima nemaju nikakvu privatnost. Dussmann smatra da Istra treba ostati donekle, da tako kažemo, divlja. A takvo što ne trpi masovnu izgradnju. Već sada je, smatra, unutrašnjost na velikom udaru investitora. S obale se polako gradnja širi i na unutrašnjost. Zato je on odlučio napraviti zaokret u svom poslu. Iako za njega ne bismo mogli nikako reći da je doprinio preizgrađenosti, ideja mu je da to još smanji. Budući njegovi projekti bit će slični ovome kod Motovuna. Dakle, kuće na velikim imanjima, gdje će uokolo biti zasađene masline i vinova loza, a bit će mjesta i za vrt iz kojeg gosti mogu ubrati ono što im treba, dok će ih lokalni znalac naučiti ponešto o samoniklom bilju. Tako već funkcionira ova kuća za odmor. Lani su je počeli iznajmljivati, a gosti su, kaže Dussmann, oduševljeni. Tko ne bi bio?
Za sada je Andreas raščistio tri hektara zemlje i posadio vinograd i maslinik, to jest 280 stabala maslina.
- Mislim da ću ta preostala tri hektara pustiti kao šumu, možda ću u budućnosti malo proširiti vinograd, koji sada zauzima pet tisuća četvornih metara, dok se maslinik proteže na 15 tisuća kvadrata. Vino i maslinovo ulje koje budemo proizveli, odnosno koje bi za nas radili lokalni proizvođači, bit će samo za naše potrebe i naravno za goste i poslovne partnere, nećemo ići u komercijalnu proizvodnju. Sve će biti organički proizvedeno. Pronašao sam zaista dobrog lokalnog čovjeka koji se brine o tome i ne upotrebljava nikakve pesticide. Zasadili smo refošk i malvaziju. Uz kuću imamo i vrt s raznim povrćem. Tu gosti mogu konzumirati povrće direktno iz vrta. Mislim da sada svugdje postoji ta svjesnost, pogotovo u pandemiji, da treba živjeti zdravo i prirodno, u društvu obitelji i prijatelja. Imam sreće što imam vrtlara koji je izvan ljetne sezone, kad se brine za ovo imanje, profesionalni lovac na tartufe. Vodio je mene i moju djecu u potragu za tartufima. Pronašli smo ih čak i na području imanja. Angažirali smo i lokalnog chefa koji je učio goste o samoniklom bilju koje ovdje raste, kaže.
Tek što je dovršena, kuća je već dobila veliki publicitet u inozemnim medijima. I to ne u bilo kojima. U Condé Nast Traveller magazinu, koji je svojevrsna Biblija među turističkim časopisima, izašla je velika reportaža o "otoku" obitelji Dussmann kraj Motovuna. U ljetnoj je kuhinji, kraj bazena, poznati chef Sergio Herman, koji se ovjenčao s tri Michelinove zvjezdice, snimio završnu epizodu svoje kulinarske emisije koju je radio za belgijsku televiziju. Na Andreasovom je imanju, naime, kuhao večeru za istarske chefove.
Kuća koju je Dussmann obnovio stara je, pretpostavlja on, oko 400 godina, na jednom je kamenu bila upisana 1614. godina.
- Nastojali smo je čim više zadržati onakvom kakva je bila. Kad smo je kupili, krov je bio srušen, neki su se zidovi urušili, no imali smo dovoljno izvornog kamena da je dovedemo u izvorno stanje. Sav materijal s kojim je kuća obnovljena je porijeklom iz Istre, od greda do kupa. Željeli smo zadržati atmosferu starog imanja, uz naravno luksuz koji će pratiti tu priču, pojašnjava Andreas.
Unutarnje uređenje je posebna priča. Već smo spominjali minimalizam, razmetanje očito Dussmann ne voli. No, ono što svakako iznenađuje jesu detalji, poput slika, skulptura i sagova od prirodnih materijala koji su iz Afrike i Indije. Valja pojasniti da je Andreasova supruga iz Etiopije. Očit je njezin utjecaj na izgled interijera.
- Ovo nije kuća za hvalisanje, nije u tom smislu luksuzna, nema teretana, spaova, kino dvorana i ne znam čega. Išli smo na jednostavnost, na diskretni luksuz, što i nama odgovara i mislim da paše uz prirodu koja nas okružuje. Ne zanima me gradnja dvoraca, to ne paše uz ovaj okoliš, koji je puno, da se tako izrazim, prirodniji od nekih drugih krajeva u Europi.
U kući ima antiknog namještaja, kuhinja je stigla iz Londona, no ima i novijih lokalnih proizvoda. Naime, jedan je stolar iz okolice napravio čudo od posla, predivna vrata i ormare. Sve je u skladu s prirodom koja okružuje kuću. Zidovi su obojani zemljanim tonovima. Puno je detalja, ali ništa ne iskače. Stare cigle naziru se između stropnih greda. Kuća se prostire na 460 kvadrata, unutra su dva velika dnevna boravka i ukupno pet soba.
Inače, Dussmann nije stalni stanovnik Istre. Trenutno priprema, uz ovu kuću kraj Motovuna, i nekretninu u Rovinju za sezonu. S obitelji zimi živi u Münchenu. Pitamo ga zbog čega, uz ovakvu kuću, ne živi ovdje.
- Ja bih se preselio odmah, o tome često razgovaram sa suprugom, ali prvi uvjet nam je da ovdje bude međunarodna škola za našu djecu. I u Münchenu idu u međunarodnu školu. Znam da u Hrvatskoj postoji jedna u Zagrebu, ali najbliža je ona u Trstu. Mnogi moji klijenti kažu da bi se odmah preselili u Istru, jer sada se može raditi od bilo kuda, da ovdje postoji bolja infrastruktura, međunarodna škola i kakva privatna klinika. Ovdje je kvaliteta života toliko dobra da je šteta ne živjeti u Istri. Možda u budućnosti…, ističe.
Ničega tu ne manjka. Do Motovuna je nekoliko minuta vožnje, a može se i pješice. Blizu je trgovina, restorani…
- Imao sam sreće s pronalaskom ovog mjesta. Nema više toliko takve ponude u Istri. Postoji dosta napuštenih nekretnina, ali obično su to kuće koje imaju više vlasnika koje je ponekad teško sve pronaći ili se ne mogu dogovoriti, kaže Dussmann.