OSNOVANA 6. VELJAČE 1898.

ROVINJSKO SELO PRVO JE ISTARSKO RURALNO NASELJE S HRVATSKOM ČITAONICOM: Pisana riječ održala hrvatski duh najvećeg sela Istre

| Autor: Aldo POKRAJAC
U početku je Hrvatska čitaonica bila smještena u kući obitelji Brajnović/Stjepan Žiža

U prisutnosti narodnih prvaka Matka Mandića, Gjure Červara i Šime Kozulića otvaranju je predsjedao Začasni zbor na čelu sa jednih od najuglednijih stanovnika Rovinjskog Sela Petrom Brajnovićem, izabranog za prvog predsjednika

Rovinjsko Selo su 1525. osnovali Hrvati iz zadarskog zaleđa, bježeći pred Turcima. Mletačka Republika je u to vrijeme poticala naseljavanje ratovima i epidemijama opustošene Istre, pa je rovinjski kaptol dodijelio izbjeglim Hrvatima predio oko lokve Lakuverča, sedam kilometara prije ulaska u Rovinj. Uz obradu zapuštenog zemljišta naseljenici su ubrzo organizirali svoju seosku upravu i utemeljili naselje koje su nazvali Selo Rovinjsko.

Nakon što su 1593. izgradili svoju crkvu zatražili su od rovinjskog kaptola da im dodijeli svećenika koji govori njihovim, hrvatskim jezikom. Njihovom traženju nije udovoljeno, pa je izbio trogodišnji spor u kojem je prvo posredovao rašporski kapetan, potom porečki biskup i na kraju Vijeće desetorice u Mletcima. Uporni Seljani, predvođeni županom Jakovom Brajnovićem, uspjeli su dobiti svećenika koji zna hrvatski jezik.

Preporoditelj Stjepan Žiža

Prema istraživanjima Branimira Crljenka, kada je 1844. počela sa radom Pučka učiona, prva škola u Rovinjskom Selu, mještani su se suprotstavili namjeri da im se talijanski nametne kao nastavni jezik. Njihove je napore oplemenio učitelj i preporoditelj Stjepan Žiža, rodom iz Kosinožića, koji je u Rovinjskom Selu službovao od 1976. do 1900. godine, kada je prognan na otok Susak.

Žiža je oko sebe okupio osviještene i ugledne Seljane Antu Ružića, Marka Ugrina, Ivana Pokrajca, Ivana Brajnovića, Šimu Pokrajca, Ivana Zovića, Petra Brajnovića, Antuna Dobrovića, Šimu Šturmana i druge. Pokrenuta je inicijativa za osnivanje Hrvatske čitaonice. Osnivačka skupština održana je 6. veljače 1898. godine, o čemu je izvijestila tršćanska "Naša sloga".

foto

Preporoditelj Stjepan Žiža

U prisutnosti narodnih prvaka Matka Mandića, Gjure Červara i Šime Kozulića otvaranju je predsjedao Začasni zbor na čelu sa jednih od najuglednijih stanovnika Rovinjskog Sela Petrom Brajnovićem. U bogatom programu sudjelovali su tamburaši iz Pazina, Žminja i Svetog Petra u Šumi, Pjevački zbor iz Pazina je izveo nekoliko hrvatskih budnica, a potom su se plesali narodni plesovi. Na koncu za prvog je predsjednika Hrvatske čitaonice izabran Petar Brajnović, te je upućen apel za pomoć u novcima i knjigama. Prvi se odazvao Gjuro Ružić, inače veletrgovac iz Rijeke, darovavši novo ustanovljenom društvu 20 kruna i 20 knjiga.

Obitelj Brajnović i Narodni dom

U početku je Hrvatska čitaonica bila smještena u kući obitelji Brajnović, a u njoj su se mogle čitati novine, časopisi i knjige. Organizirana su brojna predavanja, priredbe i zabave. Krenula je i inicijativa za osnivanje konzumnog društva i izgradnju Narodnog doma. Uskoro je pokrenut i rad Glazbenog društva, pa je 1909. osnovan Tamburaški zbor, kojeg je vodio učitelj Antun Flego, a uskoro i Limena glazba sa 17 glazbala. Svoje premijerne nastupe dva su glazbena sastava imala u zgradi novosagrađenog Narodnog doma. Potom su Tamburaški orkestar i Limena glazba nastupali diljem Istre, a posebna im je čast bio koncert zahvalnosti Stjepanu Žiži, održan nakon njegovog umirovljenja i povratka sa Suska pred kućom u Lindaru gdje se nastanio.

foto

U početku je Hrvatska čitaonica bila smještena u kući obitelji Brajnović

Počasnim članovima čitaonice postali su Matko Mandić i Vjekoslav Sinčić. Od 1900. do ukinuća Hrvatske čitaonice 1918. predsjednik je bio Ante Ružić. Napredni težak koji je živio od zemljoradnje Ružić bio je i uspješan poduzetnik i dioničar u seljanskoj Trgovini mješovite robe tvrtke „Marko Ugrin i drugovi“. Kao karizmatični organizator uspio je Hrvatsku čitaonicu Rovinjskog Sela učiniti jednom od najuspješnijih čitaoničkih udruga u Istri. Uz njega čitaonicu su vodili tajnik Antun Ugrin, blagajnik Antun Flego, a među narodnjacima posebno je aktivan bio Ivan Pokrajac Pičo.

Hrvatska čitaonica i Circolo popolare

Hrvatska čitaonica u Rovinjskom Selu nije bila samo puko okupljalište ljudi oko pisane riječi, već i djelovanja za demokratsko, narodnosno i političko osvješćivanje mještana. Protivnici narodnjaka se nisu mirili sa promjenama nastalim pokretanjem čitaonice, pa su, iako je u naselju živjelo tek nekoliko talijanskih obrtničkih obitelji, po porijeklu iz Carnie zvanih Krnjeli, 1900. u Selu osnovali protutežu Circolo popolare.

Smještene nasuprot iste ulice u središtu Sela dvije su udruge postale rivali. Novčano bolje potpomognuto Circolo počelo je svojim brojnim aktivnostima privlačiti i Hrvate, koji su se prvo počeli izjašnjavati kao Istrijani, a potom i Hrvati. Narodnjaci su 1910. odgovorili prerastanjem čitaonice u Pučku knjižnicu, koju je od prvog dana vodio Ivan Pokrajac Pičo. Rivalstvo i zatiranje hrvatstva je međutim sve više raslo, a nakon propasti Austro-Ugarske monarhije nova je talijanska vlast počele zatvarati hrvatske knjižnice.

foto

Tamburaški zbor osnovan je 1909.

I u Rovinjskom Selu, kao i diljem Istre, spaljivane su hrvatske knjige. Najprije su stradali svi oblici tiskane riječi – časopisi, novine i knjige smještene u Narodnom domu. Ništa bolje nisu prošle ni knjige u školskoj knjižnici, a najgore je bilo kada je na lomači završila i zbirka crkvenih knjiga u naselju. Prvo su crkvene vlasti 1923. na mjesto župnika Antuna Lazarića dovele Biagija Vattovza. U svojoj prvoj nedjeljnoj propovjedi Vattovaz je objavio da će se u crkvi moliti i pjevati isključivo na talijanskom jeziku. Nakon mise sam je iz crkve iznio crkvene knjige i zapalio ih. Seljani su prosvjedovali i prestali dolaziti u crkvu, pa je biskup bio primoran povući omraženog svećenika iz župe.

Dopolavoro i zatiranje hrvatske riječi

Nakon odlaska Vattovza, kao i protjeravanja učitelja Ivana Karlevarisa iz škole, ništa se nije promijenilo, već se i dalje vodila politika sustavnog rashrvaćivanja domaćeg življa. U strahu od represije u plamenu su završavale i privatne zbirke knjiga. Ivan Pokrajac Pičo je godinama čuvao svoju hrvatsku knjižnicu sa nekoliko stotina naslova. Nakon što su započela pretresanja kuća Pičo je, da bi zaštitio obitelj, plačući spalio svoje knjige.

Dolaskom Istre pod talijansku upravu u Rovinjskom Selu se osniva Dopolavoro, koje sa plesnim zabavama postaje okupljalište mladih. Uz pisanu riječ u Doplavoro dospijevaju atraktivne tehničke novine, prvo gramofon pa potom radio i kino. Pokrenut je i rad folklorne skupine u kojoj se njegovao hibrid hrvatskog i istrovenetskog govora, plesao balun i pjevale narodne pjesme iz Bala i Vodnjana.

foto

Nekad Narodni, danas Dom kulture u Rovinjskom Selu

Kada je 1937. izgrađena nova školska zgrada Dopolavoro je preseljen u staru školu i dobio još bolje uvjete za rad. Djelovanje ove udruge je bilo pogubno za Hrvate. Hrvatski jezik je potisnut iz javnog života, pa se rabio samo u obiteljskom krugu. Do Sela je jedino povremeno dolazio časopis „Pučki prijatelj“. Još više od odnarođivanja Seljane je pogađala ekonomska kriza. Uz sav svoj trud morali su se zaduživati za plaćanje poreza, pa im je imovina završavala na dražbama. Između dva svjetska rata velik je broj mladih Seljana i njihovih obitelji odselilo je u inozemstvo.

Talijanska politika odnarođivanja Hrvata je učinila svoje.


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no

Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of