Udruga kolekTIRV
Reagiranje: Psihijatar Herman Vukušić za Glas Istre otvorio tabu teme: Možeš ti gay osobu pretvoriti u žensko ili muško, ALI BIOLOGIJU NE MOŽEŠ POBIJEDITI
Glas Istre
Udruga kolekTIRV ovime opovrgava neistinite činjenične tvrdnje iznesene 6. kolovoza 2022.g. na web stranicama i u tiskanom izdanju Glas Istre u tekstu naslova: Psihijatar Herman Vukušić za Glas Istre otvorio tabu teme: Možeš ti gay osobu pretvoriti u žensko ili muško, ALI BIOLOGIJU NE MOŽEŠ POBIJEDITI.
Ti možeš promijeniti rod i osjećati se kao zelena trava, ali spol ne možeš promijeniti. Transrodna žena nije žena, kao ni muškarac koji se osjeća kao žena i naziva se ženom. Bez obzira što će Vam reći aktivisti, pa čak i bez obzira koliko nanizali titula iza sebe. Spol se ne određuje samo genitalijama, niti unutarnjim reproduktivnim organima, pa niti sekundarnim karakteristikama. Spol se određuje isključivo spolnim stanicama. Transrodna žena ne može producirati jajašca kao što ni transrodni muškarac ne može producirati sjemenu tekućinu. I tu je biologija zadnja, koliko god se oni trudili, smatra dr. Vukušić
Gore navedeno predstavlja namjerno iznošenje određenih istinitih i polu istinitih tvrdnji iz kojih se potom manipulativno donose neistiniti i stručno znanstveno neutemeljeni zaključci.
Transrodne osobe ne poriču svoju biologiju, već naglašavaju nesklad koji dovodi do rodne disforije, a koji je direktna posljedica bioloških procesa.
Suvremena znanost razlikuje pojam spola i roda. Spol (engl. seks) se odnosi na biološka obilježja (kromosomska, gonadalna, fenotipska) s kojima je osoba rođena. Pravna kategorija spola pripisuje se osobi pri rođenju, temeljem izgleda vanjskih spolnih organa. Rod (engl. gender) je složena psihološka i socijalna kategorija koja podrazumijeva rodni identitet, rodno izražavanje, i rodne uloge.
Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge pod oznakom DSM-5 rodnu disforiju opisuje kao stanje nesklada identiteta s biološkim spolom te snažnu identifikaciju sa drugačijim spolom, koji osoba želi imati. Nesklad roda i spola uzrokuje psihološku patnju, odnosno tugu i teško emocionalno stanje – disforiju, suprotnu od pojma euforije. Peto izdanje gore navedenog priručnika datira iz 2013. godine i koristi se u gotovo svim zemljama u kojima postoji službena psihijatrija, te uključuje, kako navode hrvatski izdavači, mnoštvo promjena koje su osmislili vodeći svjetski stručnjaci u području duševnih poremećaja, a koje su potkrijepljene mišljenjima neovisnih stručnih recenzenata.
Također, Svjetska zdravstvena organizacija poznaje, priznaje i definira rodnu disforiju u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema, kao i kod nas Hrvatska liječnička komora.
Stoga uvjeravanja gospodina Vukušića koje on smatra “pravom medicinom” i iz kojih dolazi do tvrdnje biologiju ne možeš promijeniti koliko god se oni trudili, ne predstavlja načela i znanstveno utemeljene zaključke većine svjetskih stručnjaka koji se bave transrodnošću, a koje on svjesno neistinito u intervju optužuje da “nemaju dokaza utemeljenih na pravim istraživanima i da medicinu žele izbaciti iz svega”.
Javnost mora biti upoznata sa činjenicom da u 21 st. suvremena medicina pristupa pojedincu kao cjelini obuhvaćajući procese na razini stanica, organa i organskih sustava, cijelog tijela i neizostavno mentalnih procesa koji svi zajedno čine čovjeka. Svođenjem pojedinca na tjelesne karakteristike ne prakticira se medicina jer se ne uzima u obzir i kompleksnost mozga.
Stoga, iako nesporno točna tvrdnja da Transrodna žena ne može producirati jajašca, ne znači da rodna disforija kao takva ne postoji i da se takvim osobama treba onemogućiti život u svom rodnom identitetu, bez obzira što neće moći producirati jajašca. Naime, psihijatar Vukušić bi s takvim razmišljanjima mogao negirati ženama koje su se rodile kao žene, a ne mogu producirati jajašca da su žene!
2. U razgovoru Herman Vukušić navodi: Da podsjetimo čitatelje, taj trenutni aktivizam i pokret korijene vuče iz transrodne ideologije, što je kolokvijalni naziv za jedan mindset odnosno populariziranje ideje prema kojoj se rod ne određuje natalnim spolom, znači onom u kojem ste rođeni, nego je to društveno uvjetovani koncept po kojem svako dijete može izabrati svoj rod, bez obzira na spol u kojem je rođeno i da je to kontinuum koji sadrži više rodova.
Gore navedene tvrdnje su neistinite i cilj im je isprepadati javnost, a pogotovo roditelje jer problem rodne disforije opisuje kao odlazak djeteta u dućan da izabere svoju igračku.
Ministarstvo zdravlja je sukladno hrvatskim zakonima donijelo Pravilnik o načinima prikupljanja medicinske dokumentacije te utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili životu u drugom rodnom identitetu u kojem se točno propisuje procedura promjene upisa spola. Navedenoj proceduri prethodi medicinski protokol koji obavljaju za to medicinski educirani stručnjaci. Ukoliko se radi o maloljetnoj osobi za započinjanje bilo kakvog postupka tranzicije se traži pristanak roditelja, odnosno skrbnika.
3. U tekstu gospodin Vukušić navodi kako postoje publicirani rodovi „lane u šumi“, „kolačić“, „trava na pašnjaku“, iako ne navodi imena tih publikacija niti učestalost takvih i sličnih identiteta u usporedbi s više uobičajenim identitetima poput muškarac, žena, nebinarna, ili rodno varijantna osoba. Time se pokušava sve transrodne osobe izjednačiti sa nepostojećim ili gotovo nepostojećim identitetima, čime se kod javnosti još više stvara slika o transrodnom osobama kao nesuvislim i da se radi o hiru i nečemu neozbiljnom, što je profesionalno neprimjereno i etično zabrinjavajuće.
4. Na isti način, spominjući u tekstu seksologa Johna Money iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća te njegovim tadašnjim izjavama ili stavu o pedofiliji, Vukušić namjero želi javnosti predočiti navodnu povezanost transrodnosti i pedofilije, iako on kao psihijatar sigurno zna (ili bi trebao znati) da ne postoji niti jedno znanstveno istraživanje kojim se dokazuje veća sklonost pedofiliji kod transrodnih osoba u odnosu na ostale osobe. Inače, pedofili su najčešće heteroseksulani oženjeni muškarci.
Herman Vukušić u intervju navodi i: Ako dijete koje ima rodnu disforiju pustite da prođe kroz taj proces i uđe u adolescenciju, u 80 do 90 posto slučajeva ta djeca se srastu sa svojim natalnim spolom.
Tvrdnje da 80-90% osoba kojima se dijagnosticira rodna disforija srastu sa svojim spolom su neistinite i znanstveno neutemeljene. Naime, novija istraživanja Turbana i drugih istraživača sa Fenway instituta i Harvardske medicinske škole otkrila je da je (samo) 13,1% trenutno identificiranih transrodnih osoba u nekom trenutku svog života ušlo u " detranziciju", ali da je od tih 13,1 %, njih 82,5 % svoju odluku pripisalo vanjskim čimbenicima kao što su pritisak obitelji, školskog okruženja i ranjivost na nasilje.
Također, istraživanje objavljeno u medicinskom časopisu Pediatrics, 2020. godine, pokazuje da su mladi ljudi koji su željeli lijek za suzbijanje puberteta i mogli mu pristupiti imali manje izglede za razmišljanje o samoubojstvu.
5. Vukušić u intervju navodi i: U zadnjih 10 godina u klinici u Londonu broj rodne disforije u populaciji tinejdžerica porastao je za četiri tisuće posto! Nema drugog odgovora na to nego da je to uvjetovano raznim socijalnim faktorima, propagandom, aktivizmom, popularizacijom i tako dalje. Supresori ili blokatori puberteta do danas nisu odobreni, dugoročno nitko u medicini ne može reći kakve su posljedice.
Citirane tvrdnje također su neistinite. Institut Williams na Pravnom fakultetu UCLA procjenjuje da se 0,7 % tinejdžera u dobi od 13 do 17 u SAD identificira kao transrodne osobe, odnosno 0,6% posto odraslih te se očekuje rast navedenog postotka.
Međutim, Herman Vukušić razloge za porast broja osoba koje ulaze u tranziciju ne objašnjava objektivno već navodi da se radi o propagandi te namjerno koristi bombastične brojke (4000%) želeći neistinito prikazati porast kao bukteću epidemiju.
Porast postotka osoba koje se izjašnjavaju kao transrodne osobe možemo pripisati drugačijoj društvenoj klimi koja se mijenja pod utjecajem razvoja znanosti i novijim shvaćanjima u psihijatrijskoj struci. Dakle, povećana je vidljivost transrodnih osoba te im je odgovarajućim medicinskim postupcima olakšan postupak tranzicije, a zakonima im se jamči zaštita od diskriminacije i stroge kazne za one koji nad njima vrše fizičko nasilje samo zato što su transrodne osobe.
Nadalje, liječnici već desetljećima koriste blokatore puberteta za liječenje preuranjenog puberteta — nenormalno ranog početka puberteta — kod djece, kao i endometrioze i raka prostate kod odraslih. Prvi put su korišteni kao tretman za afirmaciju spola 1990-ih, u klinici za transrodne osobe u Nizozemskoj, dakle prije 32 godine, pa su do sada sigurno već medicinski utvrđene posljedice njihovog korištenja.
7. Neistinit je i podatak o zabrani rada rodne klinike Tavistock u Londonu, jer se ista zatvara isključivo kako bi se umjesto jedne klinike otvorilo više regionalnih centara iste namjene, kojim će se postići decentralizacija skrbi za mlade sa rodnom disforijom.
8. Na kraju, želimo još skrenuti pozornost na pogrešan zaključak iz intervjua o eksperimentu nad blizancima, iz čega je vidljivo da psihijatar Vukušić ne može objektivno razdvojiti ono što spada pod struku i koje se temelji na znanstvenim utvrđenjima od onoga što potpada pod njegova privatna politička, vjerska ili druga uvjerenja.
Naime, svaki psihijatar koji temelji svoje zaključke na znanstvenom pristupu iz priče o blizancima bi utvrdio da se time dokazalo upravo suprotno od onoga što Vukušić tvrdi tj. da neovisno o pritisku na pojedinca da živi svoj život u njemu zadanom rodnom identitetu, kod te osobe će se razvit duboko nezadovoljstvo i patnja, jer je naš mozak centar našeg rodnog identiteta, a ne isključivo vanjske tjelesne karakteristike.
Znači u konkretnom slučaju blizanaca, vanjska spola obilježja djevojčice i različit od toga njegov rodni identitet su u životu nanijeli takvu patnju i tjeskobu tom dječaku, da si je na kraju završio tragično.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
