PREDSJEDNICA HRVATSKOG APITERAPIJSKOG DRUŠTVA

RAZJASNILI SMO BROJNE ZABLUDE O MEDU Dr. sc. Gordana Hegić: Kupujte med od poznatog i lokalnog pčelara za kojeg znate da ima košnice

U apiterapiji se koriste svi pčelinji proizvodi, med, pelud, perga, propolis, matična mliječ, zabrus, apilarnil, ponekad čak i pčelinji otrov kapsuliran za oralnu upotrebu, naravno sve u dogovoru s liječnikom ili apiterapeutom prilagođeno svakoj osobi pojedinačno, kaže diplomirana agronomka Gordana Hegić

| Autor: Branko BIOČIĆ
Gordana Hegić

Gordana Hegić


Hrvatsko apiterapijsko društvo, sa sjedištem u Zagrebu u Paškoj 4, okuplja vrsne stručnjake i znanstvenike s istraživačkih instituta i sveučilišta raznih usmjerenja, medicinskih, farmaceutskih, prehrambeno-biotehnoloških, veterinarskih, agronomskih, kemijsko-tehnoloških, a bave se zdravstvenim učincima meda i pčelinjih proizvoda. S predsjednicom Društva diplomiranom agronomkom dr.sc. Gordanom Hegić, koja je doktorirala na Katedri za pčelarstvo na Agronomskom fakultetu u Zagrebu, razgovarali smo u Labinu, na 6. Danima meda. Na početku je objasnila što je to apiterapija.

Inhalacija zrakom iz košnica

- Apiterapija je svakodnevna primjena pčelinjih proizvoda s ciljem očuvanja zdravlja i poboljšanja kvalitete života, no može se koristiti i kod čitavog niza zdravstvenih tegoba kao pomoć pri liječenju. U apiterapiji se koriste svi pčelinji proizvodi, med, pelud, perga, propolis, matična mliječ, zabrus, apilarnil, ponekad čak i pčelinji otrov kapsuliran za oralnu upotrebu, naravno sve u dogovoru s liječnikom ili apiterapeutom prilagođeno svakoj osobi pojedinačno. Za brže ozdravljenje mogu se kombinirati i ostale komplementarne terapije kao što je fititerapija, akupunktura, aromaterapija i slično. Apiterapija je potpuno prirodna, nema štetnih nuspojava, kontraindikacije su vrlo rijetke i ne možemo se naviknuti na pčelinje proizvode pa da oni "prestanu djelovati". Osim oralne upotrebe, pčelinje proizvode možemo i aplicirati na kožu ili, primjerice, nokte koji urastaju ili su zahvaćeni gljivičnom infekcijom, a sve više se traže i apiinhalacije, inhalacije pčelinjim proizvodima za respiratorne tegobe, posebno nakon oporavka od covida-19.

- Kako pčelinji proizvodi mogu pomoći kod oporavka?

- Osim što vraćaju izgubljenu snagu i energiju, upotreba propolisa svakako smanjuje štetu uzrokovanu upalom koja se javlja u organizmu, kombinacija mješavine meda i peluda djeluje na poboljšanje apetita kod rekonvalescenata, na samu konverziju hranjivih tvari, vraća energiju i brže oporavlja organizam. Odličnima su se pokazale i apiinhalacije, s posebnim uređajima gdje se udiše propolis, ili mješavina meda i propolisa. Kada je pašna sezona, takav se zrak može udisati direktno iz košnice, no sada kada pčele miruju, koristimo te posebne inhalatore.

- Gdje je moguća takva inhalacija na otvorenom?

- Takve inhalacije zrakom iz košnica najčešće su moguće kod pčelara, dok će se uskoro inhalacije posebnim uređajima naći u ponudi raznih toplica, spa i wellness centara i svih ostalih koji završe edukaciju za primjenu apiinhalacija u svojim objektima. Udisanjem volatilnih tvari propolisa ili mješavine meda i propolisa djelujemo blagotvorno na probleme s respiratornim sustavom, povećava se plućni volumen, smanjuje stres, u praksi se pokazalo da se podiže imunitet, smanjuju vrtoglavice i glavobolje, alergije, problemi s upalom sinusa, bolovi u plućima i razne druge tegobe, stoga je ovaj oblik apiinhalacija pogodan za toplice, hotele i kozmetičke salone. Drugi također djelotvoran oblik apiterapije je masaža medom s ciljem detoksifikacije tijela, posebno područja leđa i pluća. Koga zanima može 4. prosinca poslušati izlaganja na 6. online simpoziju "Apiterapija - očuvanje zdravlja pčelinjim proizvodima", a predavači će biti liječnici i znanstvenici iz Slovenije, BiH, Srbije i Hrvatske.

Suha tvar u propolisu

- Jesu li svi pčelinji proizvodi jednako kvalitetni za apiterapiju, djeluju li jednako na organizam?

- Ne, nikako nisu svi jednako kvalitetni niti pogodni za apiterapiju. Da bismo dobili optimalan apiterapijski efekt na zdravlje, pčelinji proizvodi moraju imati očuvanu svoju biološku aktivnost, odnosno moraju biti proizvedeni s puno pažnje, u nezagađenoj prirodi, oduzeti iz košnice na adekvatan način, s njima se dalje mora pažljivo manipulirati, ne smiju se izlagati suncu, što je ujedno i vrlo čest slučaj, jer sunčeva svjetlost smanjuje ili čak u potpunosti "ubija" enzime u medu. Također, svaki prirodni med kristalizira i ukoliko se radi dekristalizacija, med se nikako ne smije zagrijavati iznad 40 stupnjeva Celzijevih jer tada također gubi svoja blagotvorna svojstva. Isto je važno i kako ćemo postupati s peludom koji se također zagrijavanjem obezvređuje, a neke se bjelančevine tom prilikom raspadaju na spojeve koji mogu biti toksični. Prilikom kupovine alkoholne otopine propolisa važno je gledati i znati kolik je postotak suhe tvari u alkoholnoj otopini jer o tome ovisi djelotvornost propolisa, cijena i na kraju doziranje. Primjerice, možemo uzeti 20 kapi 40-postotne ili 40 kapi 20-postotne otopine propolisa, a da bismo ispravno dozirali količinu, moramo dati alkoholnu otopinu propolisa na laboratorijsku analizu, da znamo što smo točno proizveli. Zanimljiv je i podatak da država financira analizu na jedan osnovni parametar, a to bi svakako trebao biti taj postotak suhe tvari o kojemu pričam.

- Kako prepoznati pčelinje proizvode koji su najbolji za apiterapiju?

- Hrvatsko apiterapijsko društvo već godinama promovira pčelinje proizvode te educira potrošače o njihovoj vrijednosti u očuvanju ljudskoga zdravlja, kao i o važnosti njihove svakodnevne primjene. Proporcionalno količini promocije i edukacije raste i potražnja za pčelinjim proizvodima, no nažalost, to ne znači da će kupac uvijek dobiti zdravstveno ispravan, siguran i kvalitetan proizvod. Prilikom kupovine raznih preparata i mješavina, ako proizvod nije prošao sve potrebne analize i dobio dozvolu za stavljanje u promet, potrošač najčešće kupuje "mačka u vreći". S obzirom da na tržištu pčelinjih proizvoda vlada priličan nered, Hrvatsko apiterapijsko društvo s ciljem zaštite potrošača ali i korektnih proizvođača pčelinjih proizvoda uvelo je žig koji služi za raspoznavanje pčelinjih proizvoda laboratorijski kontrolirane kvalitete i zdravstvene ispravnosti od kojih možemo očekivati najoptimalniji apiterapijski efekt na organizam. Žig podrazumijeva konstantnu edukaciju naših članova za postizanje maksimalne kvalitete prilikom proizvodnje pčelinjih proizvoda i korektno pružanje apiterapijskih usluga uz poštivanje Etičkog kodeksa HAD-a. Znak služi i za raspoznavanje pčelara koji su završili tečaj apiterapije te svake godine usavršavaju svoje vještine i znanja na simpozijima vezanim uz pčelarstvo, pčelinje proizvode i apiterapiju. U apiturizmu, odnosno apiinhalacijskim kućicama koje nose naš znak, posjetitelji mogu očekivati maksimalno odgovorno i educirano osoblje koje brine i oko najmanjih detalja koji su izuzetno važni zbog njihove sigurnosti.

- Koje su najčešće zablude o medu s kojima se susreću potrošači pčelinjih proizvoda?

- O medu se često u medijima i među potrošačima, a katkad, nažalost, i među nedovoljno educiranim pčelarima prenose brojne zablude. Uz patvorenje meda postoji i patvorenje činjenica o medu koje se samo prepisuju i šire bez imalo kritičkog razmišljanja. Jedna od zabluda je da se med mora uzimati drvenom žlicom. Med se može uzimati i jesti i običnom metalnom žlicom. Ova zabluda potječe iz vremena kad nije postojalo nehrđajuće posuđe, odnosno kad su žlice bile aluminijske. S obzirom na kiselost meda (3,5-5,5 pH), organske su kiseline otapale dio metala iz aluminijskih žlica, kao i aluminijskih posuda općenito. Tad se preporučivalo med grabiti drvenom žlicom da metal ne bi promijenio njegov sastav. Danas se med čuva i skladišti u bačvama od nehrđajućeg čelika, a vrca u nehrđajućim vrcaljkama. Nehrđajući je čelik preporučljiv metal u pčelarstvu, a med se može uzimati žlicom koja je izrađena od njega, što se danas i smatra standardom. Drvene žlice za med ne zadovoljavaju današnje higijenske standarde jer se drvo ne smije prati ni u perilici posuđa ni deterdžentom. Naime, drvo uvijek upije nešto deterdženta, a ako se pere bez deterdženta, onda se bojimo da nije dobro oprano. Osim toga, drvo je izvrsna podloga za rast mikroorganizama, posebice ako se upotrebljava za uzimanje meda kod upale grla.

Kristalizacija i peckanje

- Druga je zabluda da je pravi med samo onaj koji je kristaliziran. Pravi med može biti u tekućem, ali i u kristaliziranom stanju. Kristalizacija je prirodno svojstvo meda i svaki će se med s vremenom kristalizirati ili, kako se zna reći, ušećeriti. Brzina kristalizacije meda ovisi o njegovoj vrsti, o sadržaju šećera, o peludnim zrncima, o temperaturi čuvanja te o stresnim čimbenicima koje je med prošao prilikom vrcanja. To što je kristaliziran ne može biti pokazatelj ničega. Neki će se prirodni medovi kristalizirati već u saću, poput nekih vrsta meduna ili meda od uljane repice, a neki se neće kristalizirati godinama, primjerice bagremov med.

Još jedna zabluda je da se pravi med prepoznaje po tome što pecka u ustima. Istina je da pravi medovi imaju različite okuse, slatko, kiselkasto, gorko, i to različitih intenziteta i harmoničnosti. Peckanje u ustima subjektivan je osjećaj koji ovisi o tome koliko određena osoba ima razvijeno osjetilo okusa i što je jela prije meda. Ako je prije meda u ustima bio ljuti feferon ili blagi biljni čaj, doživljaj okusa meda bit će sasvim drugačiji. Percepcija okusa meda, odnosno koliko će taj okus biti disharmoničan, ovisi i o strukturi šećera u medu. Postoje vrste meda koje imaju disharmoničan okus, a može to biti i med svake vrste, što ovisi o paši i biljnim vrstama. Načelno, meduni su manje slatki, ne izazivaju osjećaj "peckanja", ali su odlični medovi.

- Je li istina da sporije kretanje zračnog mjehura koji krene prema gore u staklenci meda koju smo okrenuli svjedoči o pravom medu?

- Brzina kretanja zračnog mjehura ovisi o količini vlage u medu, odnosno govori nam o viskoznosti/gustoći tvari kroz koju zračni mjehur prolazi, a ne kakav je med. Svaki med može imati različitu količinu vlage, pa će i brzina kretanja mjehura biti različita. Ako med sadržava 15 posto vode, zračni će se mjehur kretati sporije nego kad med ima 19 posto vode. Pravilnik o medu propisuje za većinu medova da ne mogu sadržavati više od 20 posto vode. Što je sadržaj vode viši, zračni će mjehur ići brže, a med će još uvijek biti dobar. Na viskoznost meda utječe i temperatura zraka. Zimi će se zračni mjehur kretati sporije, a ljeti brže. Med sadržava i vodu. Ako se nakapa na papirnati ubrus, probit će na drugu stranu, a brzina toga ovisi o količini vode u medu. Med u prosjeku sadržava 15-20 posto vlage, što je navedeno i u Pravilniku o medu.

- Je li zabluda ili istina da ako žlicu meda spustimo u vodu, pravi će med pasti na dno čaše, a lažni će se početi rastapati?

- Ovisno o količini vlage u medu, neki će se med rastopiti, a neki neće. Brzina otapanja meda ovisi o količini vlage u medu te o temperaturi vode. Med koji sadržava 19 ili 20 posto vlage otapat će se brže nego med s 15 posto vlage. Što je voda toplija, med će se brže otapati. Zabluda je da čovjek i sam može napraviti med potapanjem ili kuhanjem cvjetova maslačka, odnosno zasipavanjem grančica ružmarina šećerom. Med može napraviti samo medonosna pčela. Često se objavljuju i dijele recepti za izradu vlastitog "meda". Čovjek ne može napraviti med. Potapanjem ili kuhanjem biljaka u šećeru može se dobiti šećerni sirup. Podsjetimo na definiciju meda iz Pravilnika o medu: Med je sladak, gust, viskozni, tekući ili kristaliziran proizvod što ga medonosne pčele (Apis mellifera) proizvode od nektara medonosnih biljaka ili sekreta živih dijelova biljaka ili izlučevina kukaca koji sišu na živim dijelovima biljaka, koje pčele skupljaju, dodaju mu vlastite specifične tvari, izdvajaju vodu i odlažu u stanice saća do sazrijevanja.

Pravi i lažni med

- Zabluda je i da pravi med nije ljepljiv kad se protrlja među prstima, da ako se lijepi, pokazuje da sadržava šećer ili umjetni zaslađivač. Med je prezasićena otopina šećera i zato je svaki med ljepljiv. Ne postoji med koji nije otopina šećera ni vrsta meda koja ne bi bila ljepljiva. Prosječni sadržaj šećera u medu iznosi 80 grama na 100 grama ukupne mase meda.

- Je li zabluda da ako se vrh šibice ili štapića s vatom namoči u med i zapali, neće gorjeti ako je posrijedi pravi med? Je li med mekana ili tvrda tvar?

- Istina je da vrh šibice neće gorjeti ako je namočen u med, kao ni u druge otopine šećera u vodi. Med nije neka posebna nezapaljiva tvar. Svaki med sadržava vodu i zbog toga ne gori. Med pod jezikom može se osjećati i kao tvrd i kao mekan, ovisno o količini vode u njemu. Doživljaj tvrdoće meda pod jezikom ovisi o tome koliko med sadržava vlage. Što je manje vlage, med je kompaktniji, stoga će naš doživljaj biti da su neki medovi mekši, a neki tvrđi. Jedna od zabluda je i da kad se malo meda zagrije na visokoj temperaturi u mikrovalnoj pećnici, prirodni će se med karamelizirati, a lažni će biti pun mjehurića. Svaki će med kad se zagrije na visokoj temperaturi biti pun mjehurića. Med se na visokoj temperaturi topi. Kad prijeđe u tekuće stanje, proključat će i biti pun mjehurića.

- Kako prepoznati pravi, a kako lažni med?

- Nema trikova kojima bi se mogao prepoznati pravi, odnosno lažni med. Postoje, međutim, neki upozoravajući znakovi. Neke su patvorine meda toliko loše da se mogu prepoznati u trenu. Primjerice, ako med od kadulje, lavande ili ružmarina ima intenzivan miris na te biljke, to je patvorina u kojoj je masa nečega što ima sličnosti s medom aromatizirana eteričnim uljima i stavljena na prodaju. Općenito, kod svih medova koji po otvaranju staklenke imaju intenzivan miris koji podsjeća na eterično ulje, to jest ako med miriše kao smjesa mirisa koja se širi iz mirisne svjetiljke, vjerojatno je riječ o eteričnom ulju koje je dodano u med. Pri kupnji meda, kao i pri kupnji druge hrane, važno je čitati deklaraciju proizvoda. Katkad na deklaraciji piše da to nije med koji je deklariran. Primjerice, kad na medu od lavande (250 g) pod sastojcima piše: med, eterično ulje lavande, jasno je da nije riječ o medu od lavande. Na tržištu se nude medovi nekih biljaka koje nisu značajno medonosne, poput meda od ruže ili od maline pa se naši pčelari nađu na mukama kad im kupci traže takve medove. Ili, primjerice, med od mimoze. Takav med ne postoji, kao što ne postoje ni medovi u zelenoj, plavoj ili ljubičastoj boji. Savjet je kupcima meda da kupuju med od poznatog, lokalnog pčelara za kojeg znaju da ima košnice. Tako će biti sigurni da kupuju pravi med. Dobro je posjetiti i razna ocjenjivanja meda gdje se također može pronaći vrlo kvalitetan izbor dobro ocijenjenih laboratorijski analiziranih medova.

Bolesti i klimatski ekstremi

- I za kraj kakva je bila ova pčelarska godina, kakvi su proizvodi koji su pristigli na ocjenjivanje?

- Unatrag nekoliko godina gotovo svaka je godina sve teža i lošija od prethodne. Velika su uginuća pčela, puno je bolesti, klimatske (ne)prilike su sve izraženije u svojim krajnostima i niti pčelama a niti pčelarima nije lako. Duga topla zima posljednjih godina, praktički do kraja godine, znači da pčele lete izvan košnica i troše više hrane dok je u prirodi ne nalaze. Onda zahladi, pčele se skupe u zimsko klupko no tada opet zatopli, procvatu prve proljetne biljke, pčele pomisle da je proljeće po "informaciji" koju dobivaju iz prirode a tada opet nenadano dođu velike hladnoće, smrzne bagrem i propadne gotovo čitava paša koja pčelama treba osigurati intenzivniji proljetni razvoj i tako već nekoliko godina. Ove godine paše bagrema u čitavoj Hrvatskoj gotovo da i nije bilo jer je sve smrznulo, no zato je paša kadulje bila izrazito dobra što je i pokazalo ovogodišnje ocjenjivanje.

Također, pčelari koji sele pčele u Gorski kotar uspjeli su proizvesti i medun ili medljiku. Proizvedene količine meda na ovim pašama nisu velike, prosječno 10-15 kilograma po košnici, no upravo zbog manje proizvedene količine med je izuzetno kvalitetan. Klima se mijenja, vrijeme se mijenja i s pčelom treba puno raditi ali treba poznavati biologiju pčele da bismo znali što je potrebno pojedinoj pčelinjoj zajednici u nekom trenutku. To sami moramo zaključiti pregledom zajednice, logičkim razmišljanjem. Također, potrebno je dodatno educiranje i o borbi protiv bolesti, o dobroj pčelarskoj praksi i tehnologiji proizvodnje u "novim" uvjetima. Sve to i još mnogo više pčelarima pruža upravo Hrvatsko apiterapijsko društvo. Osim priručnika "Pčelarstvo, apiterapija, apiturizam", pobrinuli smo se da se na hrvatski jezik prevede i objavi priručnik za male pčelare "Dobra pčelarska praksa, glavne bolesti medonosne pčele" u izdanju Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO). Ovo je za sada prvi i jedini tečaj ovakve vrste za pčelare u Hrvatskoj i regiji.

Rok trajanja

- Ima li med rok trajanja? Ako ima, koliki je?

- Med traje tri godine. Nakon tri godine med je i dalje jestiv, ali u njemu raste udio hidroksimetilfurfurala (HMF), čiji udio ne smije biti viši od 40 miligrama po kilogramu meda. Čak i u idealnim uvjetima čuvanja (temperatura 5-25 stupnjeva, na suhom i tamnom mjestu) ta razina postaje veća nakon tri godine. Nakon toga med je i dalje jestiv, ali je lošije kvalitete te se prema Direktivi EU-a i nacionalnom Pravilniku o medu smije upotrebljavati samo u industrijskoj proizvodnji. Ni pčelama se takav stari med ne smije dati za prihranu jer zbog visokog HMF-a ugibaju.

Slatki i gorki

- Mora li med uvijek biti sladak, ima li medova koji nisu slatki?

- Neki medovi nisu slatki, primjerice kestenov je med gorak. Ni med od planike ne bismo nazvali slatkim. Štoviše, u Italiji je taj med jako cijenjen i skup, a prodaje se pod nazivom miele amaro - gorki med. Kod oba navedena meda pravilo je da što su višesortni, to jest što je u njima veći postotak peludnih zrnaca kestena, odnosno planike, to im je i okus intenzivniji, odnosno gorči. Med od metvice kiselkasta je okusa, isto kao i med nekih drugih livadnih biljnih vrsta. Medovi od planike i metvice iznimno su kvalitetni, rijetki i sortni i ne mogu se dobiti svake godine. Za te medove vrhunske kvalitete moraju se poklopiti i dobri vremenski uvjeti, dobre biljne paše i snažne pčelinje zajednice. I kesten, nažalost, zbog bolesti kestenovih stabala i klimatskih promjena postaje sve rjeđi i teško ga je dobiti svake godine.

Jedna od zabluda je i da prirodni med ne privlači mrave. Prirodni med u svom sastavu sadržava šećer i privlači mrave. Nedavno je objavljen tekst koji čitatelje upućuje na to da će se mravi razbježati kad pred njih stavite žlicu meda. Med sadržava šećer i zato privlači mrave. Ako se dogodi da mravi, ili neka druga životinja, bježe od meda, bježite i vi. Takav med nije prikladan ni za ljude ni za životinje i uputno je zapitati se je li to uopće med i sadržava li neke kemijske tvari koje odbijaju životinje.

Pčelari 60+

- Posljednjih su godina zabilježeni ozbiljni gubici (stradanja) pčelinjih zajednica u čitavom svijetu. Naime, uz klimatske promjene sve ozbiljnije probleme u pčelarstvu stvaraju i pčelinje bolesti koje nanose i značajne gubitke pčelinjih zajednica. Svaki bi pčelar trebao znati razlikovati zdravu i snažnu pčelinju zajednicu od bolesne i slabe. Također bi prema opažanjima u zajednici i simptomima koje vidi trebao znati posumnjati (dijagnosticirati) uzrok bolesti. Nisu, međutim, ugrožene samo pčele. Starosna dob pčelara u čitavome svijetu izrazito je visoka (prosječno 60+) pa je ugroženo i pčelarstvo kao profesija. Zato treba senzibilizirati mlađe generacije na pčele, njihovu ulogu u ekosustavu, razvijati kulturu konzumacije pčelinjih proizvoda i općenito brigu o oprašivačima te na taj način pokušati spasiti ono što se u ovako specifičnim prilikama još može.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter







Vremenska prognoza

Podaci preuzeti sa: www.yr.no


Web kamere

Pula

Pula: Gradilište Studentski dom
Pula: Gradilište Studentski dom

Pula

Pula: Golden Gate of
Pula: Golden Gate of