Kaštel sv. Juraj mijenjao je mnoge vlasnike tijekom srednjeg vijeka, a 1260. godine kupuje ga i obnavlja tada i u Istri moćna Akvilejska patrijaršija * Uslijedila su dva napada narastućih morskih država: Mlečani udaraju 1291., a Đenovljani 1354. godine, pa tada biva napušten * Od nekadašnje prostrane tvrđave trapezoidnog tlocrta očuvan je dio visokog obrambenog zida i kule

Prije nego su se zahuktali problemi s pandemijom obišli smo manje poznate ostatke fascinantnog kaštela sv. Jurja (zvan i Santi Quaranta – Četrdeset svetaca) iznad ušća rijeke Mirne koji se nalazi nedaleko sela Srbani, blizu Nove Vasi u općini Brtonigla, niti kilometar zračno udaljen od autoceste.

        Do njega se stiže kada se na raskrižju ispred Nove Vasi skrene južno prema Srbanima, prođe selo, i nastavi prema grobljanskoj kapelici sv. Mihovila da bi se onda skrenulo u desno po bijelom putu u dužini od jednog kilometra. No, prije toga završili smo do spomenute kapelice koja se nalazi na groblju s kojeg puca pogled na dolinu Mirne i more. Uistinu lijepo mjesto za groblje, ako se može tako kazati, a prema pločama primjećujemo da je u ovom kraju (bilo) često prezime Lubiana. Na izblijedjeloj ploči čitamo da je ova skladna kapelica zapravo bila župna crkva do 1540. godine, a potpuno je obnovljena u 17. stoljeću.

 Ostaci gradine sv. Dionizija

 Inače, nedaleko spomenute kapelice na litici i padinama brežuljka što se spušta do plodnih polja doline rijeke Mirne u šikari se nalaze ostaci gradine sv. Dionizija koja je ime dobila po nekadašnjoj istoimenoj crkvi koja se ondje nalazila, a koja je porušena 1820. godine. U okolini te gradine postoji prapovijesno nalazište sa 76 predrimskih grobova. Treba biti oprezan jer se na tom području, osim stada ovaca (u okolici vlasnici prodaju sir), obitavaju zmije, točnije pepeljasti poskok. Tu ćemo gradinu obići jednom drugom prilikom, jer nam je cilj posjetiti ostatke kaštela sv. Jurja.

        Stižemo i parkiravamo se na krškoj ledini sa škrtom sredozemnom vegetacijom. Ostaci kaštela smješteni su na važnom strateškom položaju, a u doba Rimljana i tijekom ranoga srednjeg vijeka igrao je važnu ulogu povijesti ovog kraja, međutim, mnogo je toga ostalo pod koprenom povijesti. Može se zaključiti da se radi o još jednoj brončanodobnoj gradini koja je kasnije, u antici i srednjem vijeku služila kao utvrda koja je kontrolirala i branila važnu riječnu luku na rijeci Mirni preko koje se izvozilo vino, ulje, žito, voće i drva nizvodno, a s mora uvozilo ono čega je nedostajalo. Podsjetimo, najduža istarska rijeka Mirna, duga 53 kilometara bila je u Starom vijeku plovna duboko u unutrašnjost. Rijeka je tada niža za desetak metara pa su njome tada plovili veliki brodovi čak do Motovuna. Smatra se da je tijekom srednjeg vijeka zbog nanosa plovnost smanjena, pa su veći brodovi mogli ploviti do luke Baštija pokraj Ponte Portona. 

Pećina kod sv. Jurja 

Kaštel sv. Juraj mijenjao je mnoge vlasnike tijekom srednjeg vijeka, a 1260. godine kupuje ga i obnavlja tada i u Istri moćna Akvilejska patrijaršija. Uslijedila su dva napada rastućih morskih država: Mlečani udaraju 1291., a Đenovljani 1354. godine. Tada gubi dotadašnji značaj, i dalje mijenja vlasnike, i konačno biva napušten u 19. stoljeću. Od nekadašnje prostrane tvrđave trapezoidnog tlocrta očuvan je samo dio doista visokog obrambenog zida i kule. Naime, taj je snažni bedem od kaštela k dolini s kopnene strane u potpunosti zatvarao pristup zaštićenoj luci. Jedini donekle očuvani objekt ostala je romanička crkvica sv. Jurja, vjerojatno izgrađena u 11. stoljeću koja je sadašnji oblik dobila u 17. stoljeću. Zadržala se kao župna crkva i nakon epidemije kuge koja je 1476. opustošila ove krajeve, a u njoj se misilo sve do 1820. godine. Crkvicu i čitav kompleks u posljednje vrijeme započelo je restaurirati Ministarstvo kulture.

No, to nije sve što nudi ovo odredište. U neposrednoj blizini

nalazi se pećina kod sv. Jurja (zvana još pećina ispod sela Srbani ili špilja Srbani) koju je bila 70-ih godina istraživao arheolog Boris Baćić. Sastoji se od dvije dvorane povezane uskim hodnikom. Dužina spilje iznosi od 35 do 40 metara, a visini do šest metara. Pronađeni su ostaci keramike iz bakrenog i brončanog doba kada su u njoj živjeli ljudi, ali i iz antike i srednjeg vijeka kada je služila kao povremeno sklonište.

Povezane vijesti

• Nakon Mlečana i admirala Dahlerupa, budućnost Pule u rukama je IDS-a