ZRCALO VREMENA
Prava i obveze u vrijeme venecijanske uprave: Nitko ne može biti član vijeća labinske komune AKO MU TO NISU BILI OTAC I DJED
Dukal dužda Francesca Foscarija podestatu labinskom Girolamu Venieru zatražio je poštivanje određenih odredaba dužda, a zanimljivo je da je određeno kako podestat mora primiti vino što mu ga komuna daje preko svojih predstavnika kao plaću, ali, ne postupi li tako, nema pravo od komune tražiti nikakvu naknadu (Osim što ostali ne smiju prodavati svoje vino dok podestat svoje ne proda. Događalo se da ga on prodaje tek u lipnju pa se drugima zbog vrućine vino kvarilo)
Mletački lav na pročelju labinske župne crkve Rođenja Marijina
Mr. Jakov Jelinčić, arhivski savjetnik u miru, kojem je pulsko Sveučilište Jurja Dobrile 2018. godine dodijelio počasni doktorat, napisao je studiju "Knjiga privilegija labinske komune", sažetak dokumenata od 1325. do 1719. godine, odnosno radi se o knjizi prijepisa nastaloj početkom XVIII. st. U uvodu mr. Jelinčić piše: "U situaciji kada za mnoge stare istarske komune za mletačko razdoblje uopće nemamo sačuvanu arhivsku građu osim notarskih knjiga (npr. Pula, Umag) ili imamo sačuvane vrlo male količine građe (npr. Poreč, Buzet) bogati arhivi labinske i novigradske komune te feudalne jurisdikcije Završje, pravo su bogatstvo, neprocjenjivi nenadomjestiv izvor za proučavanje povijesti ovih gradova, njihove okolice, ali i mnogo šire. Nema sumnje da knjige isprava, privilegija, dukala i terminacija imaju posebnu vrijednost...".
Iz ovoga rada donosimo samo neke odluke.
Venecija, 3. srpnja 1420. godine. Labin se preko svojih poslanika stavlja pod vlast Venecije. Potvrđuju se privilegiji labinske komune. Radi se o privilegijima što ih je labinska komuna imala prije nego se predala Veneciji. Dužd Tomaso Mocenigo i Senat potvrdilo je 10 privilegija. Ovdje navodimo samo ukratko na što se koji privilegij odnosi: Prvi se odnosi na poštivanje fizičkog integriteta grada Labina i na prava koja je labinska komuna ranije imala. Drugi se odnosi na obveze labinske komune prema markgrofu. Ove obveze komuna preuzima sada prema rašporskom kapetanu, odnosno prema Veneciji. Treći privilegij precizira da labinska komuna ima pravo sama birati svog podestata. Jednako tako precizira i obveze komune prema njemu. Podestat mora biti "de Terris et locis nostris" i mora odgovarati Veneciji. Četvrti se privilegij odnosi na Vijeće 24-orice, na izbore i na prava sudaca da sude zajedno s podestatom. Peti privilegij govori o pravima Labinjana da ne idu u rat, osim u Istru, ako ustreba, te da njihovi ljudi ne moraju ići "na more" (drugim riječima, na galije). Šesti privilegij potvrđuje labinskoj komuni sve dosadašnje presude na koje se nitko nije žalio. Sedmi privilegij odobrava da i nadalje na labinsko područje mogu dolaziti trgovci te ondje prodavati i kupovati bez ikakve carine. Osmi privilegij odobrava stav komune da se oni koji su prognani ne smiju vratiti na labinsko područje.
Prema devetom privilegiju travarina i svi prihodi komune pripadaju istoj i iz njih ona pokriva svoje obveze prema kapetanu i drugima, popravlja crkve, gradske zidine i sl. Deseti privilegij precizira da se komuni neće nametati novi porezi osim onih što ih ima sada.
Nadalje se govori o izboru prvog podestata. Zahtijeva se također od labinske komune da se u Labinu "in locis suis consuetis" podigne "znak sv. Marka evanđeliste" (lav).
Venecija, 24. siječnja 1445. Dukal dužda Francesca Foscarija podestatu labinskom Girolamu Venieru kojim se traži poštivanje određenih odredaba dužda, i to: 1. traži se poštivanje starog običaja da se Vijeće komune saziva u velikoj crkvi, a ne, kako se u zadnje vrijeme čini, u gradskoj loži, i to stoga da bi mogli prisustvovati svi koji žele i da bi mogli davati svoje prijedloge; 2. podestat mora primiti vino što mu ga komuna daje preko svojih predstavnika kao plaću, ali, ne postupi li tako, nema pravo od komune tražiti nikakvu naknadu (Osim što ostali ne smiju prodavati svoje vino dok podestat svoje ne proda. Događalo se da ga on prodaje tek u lipnju pa se drugima zbog vrućine vino kvarilo); 3. određuje se da tri člana Vijeća komune odrede visinu raznih taksi bilo za bogate bilo za siromašne; 4. svi imaju pravo prodavati žito, a ne samo podestat; 5. podestat je osudio trojicu ljudi koji su vičući iznosili svoje mišljenje u Vijeću. Nepravilno je postupio, kaznu mora dokinuti, jer ljudi u Vijeću smiju iznositi svoje mišljenje. (Radi se o ljudima koji nisu bili članovi Vijeća: Kristoforu Vragoviniću, Jerku Brenkoviću i Dominiku Farini).
Venecija, 15. srpnja 1467. Dukal dužda Christofora Mora Francescu Venieru, labinskom i plominskom podestatu, kojim se odlučuje sljedeće: 1. Nitko ne može biti član Vijeća labinske komune ako mu to nisu bili otac i djed. Prekršitelj će biti kažnjen sa 200 L. 2. Nitko ne može biti biran za suca ili za druge službe ako nije rođen u Labinu.
Venecija, 15. prosinca 1473. Dužd Nicolò Marcello javlja Aleksandru Leonu, labinskom i plominskom podestatu, da je, saslušavši Filipa Lupetinu, poslanika labinskog, odredio sljedeće: 1. da se podestati koparski, rašporski, piranski i porečki dogovore zajedno s drugim podestatima istarskim u vezi s nametom na konje; 2. Labinjani neka žito kupuju u Ljubljani; 3. labinska komuna i dalje ima privilegij da u Vijeću bira svog kancelara.
Venecija, 23. svibnja 1479. Dužd Giovanni Mocemigo moli biskupa pulskog da na temelju dosadašnje prakse potvrdi župnika kojeg su za župnu crkvu Sv. Marije Velike izabrali Labinjani u svom Vijeću.
Venecija, 1. svibnja 1485. Dužd Giovanni Mocenigo javlja Sebastianu Badoeru, labinskom i plominskom podestatu da je, saslušavši Andriju Lupetinu i Matu Kudića, poslanike labinske i plominske komune, odredio sljedeće: 1. podestat mora svoje žito prodavati po tekućim cijenama; 2. podestat je dužan poštivati privilegije labinske komune.
Venecija 2. svibnja 1485. Dužd Giovanni Mocenigo još jednom upozorava podestata labinskog i plominskog na obveze koje proizlaze iz statuta i privilegija i na stroge sankcije u pitanju prodaje žita.
Venecija, 6. svibnja 1499. Dužd Agostino Barbarigo upozorava podestata Alvisea Bemba da ne smije sam birati kancelara komune, jer da to spada na Vijeće komune.
Venecija, 28. siječnja 1503. Dužd Leonardo Loredan upozorava podestata Alvisea Giusta (Zusto) da je krivo postupio što je održao proces protiv suca komune Ivana Rumemića samo zato što je ovaj tražio da se sazove Vijeće radi izbora novog kancelara komune nakon smrti bivšeg.
Venecija, 27. lipnja 1506. Dužd Leonardo Loredan javlja podestatu Giovanniju Venieru da su se pred njim i Vijećem desetorice požalili predstavnici labinske komune, labinski župnik Rikard i Ivan Rumenić izloživši im da je podestat trgovcu Zanettu iz Chiogge, koji je u Labin došao prodavati žito, zaplijenio žito, vino, barku i opremu te osudio ljude. Time je podestat prekršio privilegije labinske komune. Dužd mu naređuje da sve mora vratiti vlasniku i poštivati privilegije labinske komune. Na kraju je napomena da je sve vraćeno vlasniku.
Labin, 1. prosinca 1518. Podestat Bollano tuži se pulskom biskupu Altobellu Averoldu da nekolicina labinskih svećenika umjesto u sakristiji skida paramente (liturgijsko ruho) pred oltarom. (Biskup Averoldo zahvalio se podestatu i labinskom kleru poslao dekret o obvezama da svećenici oblače i skidaju paramente u sakristiji, a ne pred oltarom).
Venecija, 1. ožujka 1520. Dužd Leonardo Loredan javlja podestatu labinskom Giacomu Loredanu o odluci Senata koja se odnosi na sječu šuma. Govori se o teškoj situaciji na području Mletačke Republike u tom pogledu. Ako se ne poduzmu hitne mjere, doći će do toga da se više neće moći graditi brodovi. Donesena je odluka da nitko ne smije obarati stabla bez dozvole. Molba se dostavlja podestatovoj kancelariji, a ova je dalje prosljeđuje mletačkom Arsenalu koji donosi konačnu odluku. Arsenal je dužan sve izdane dozvole bilježiti u posebnu knjigu. (Prijevoz drva za mletački Arsenal obavljao se od vremena do vremena prema njegovim potrebama. Obveza prijevoza teretila je u početku vlasnike volova kojima se određivao broj kola. Odmjera broja kola zvala se caratada, ali ne prema kolima (carro), nego prema izrazu caratto, što odgovara današnjem pojmu karat kao mjernoj jedinici. Kasnije se to pretvorilo u novčano podavanje za plaćanje onih koji su taj prijevoz obavljali, ali je naziv ostao isti).
Labin, 28. listopada 1523. Benedetto Barbadico, sudac, branitelj i sindak, na temelju žalbe nekolicine Labinjana upozorava podestata Francesca Bragadina da ne smije veće poreze na stoku obračunavati siromašnima nego bogatima.
Venecija, 4. veljače 1537. Dužd Andrea Gritti javlja podestatu Contariniju da su Senat i on donijeli odluku da ona mjesta, a među njih spada i Labin, koja nisu dužna sama opremati galiju, moraju na galije slati onoliko ljudi koliko odrede providuri Ureda za naoružanje. Traži od podestata da se takve odredbe izvršavaju brzo i točno.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
