Rimski brojevi na kamenoj erti pokazuju da su temelji ove štancije udareni još u 16. stoljeću. Generacije Bosdachina su se tu izmjenjivale, mukotrpno obrađivale zemlju i uzgajale stoku, uvijek neuočljivi i nezanimljivi poput brojnih ovdašnjih contadina, kazuje naš sugovornik. I tako je bilo sve do pojave smrtonosnog virusa
Gabriele Bosdachin
Postali smo popularni i posjećeniji nakon pojave koronavirusa, potvrđuje nam odmah na početku razgovora Gabriele Bosdachin, stočar iz zaseoka Korona na Umaštini. Idiličan zaseok, danas nepopularna naziva, s tipičnom istarskom štancijom, smjestio se nadomak Savudrije, na njezinim zelenim proplancima. Tu obitava pet stalnih stanovnika, među kojima i Bosdachin. Zatekli smo ga u staji nakon mužnje krava i pripreme mlijeka za dostavu po domaćinstvima. Vlasnik je OPG-a, bavi se stočarstvom i proizvodnjom mliječnih proizvoda, prvenstveno prodajom svježeg mlijeka, sirutke te raznih sireva. Po prethodnoj narudžbi.
Iz prve se život u ovoj Koroni, daleko od gradske vreve, na čistom zraku, doima ljekovitim i relaksirajućim. Bosdachin u društvu krava, psa Pijera i mačaka koji ga prate u korak, odašilje sliku i poruku o davno ugaslom životu u istarskom selu u zaobalju. Jer i oko Korone niču betonska turistička zdanja. Proteže se pogled na izgrađeni Crveni vrh, a odnedavno ovaj krajolik mijenjaju vizure resorta Petram, najveće kapitalne investicije na Jadranu. Bosdachin i njegov rođak Valerio Čikada bave se istim stočarskim poslovima pa djeluju u ovoj graditeljskoj poplavi kao dva moderna Robinsona. Ali poljoprivredom i stočarstvom su se bavili i njihovi stari i tu su ljubav prema selu naslijedili.
- Imam 60 krava, a moj parente Valerio 20, kazuje Bosdachin, dok nam se Valerio ispričava što ne može sudjelovati u razgovoru jer je stigao veterinar na farmu. Njegova supruga Loretta preuzima mužnju krava i punjenje boca mlijekom. Poslije će ga razvoziti stalnim kupcima s popisa.
O životu u Koroni, bez virusa, nastavljamo s razgovorljivim Bosdachinom.
- Nije lak život težaka, stočara u Hrvatskoj, a to vrijedi i za Istru. Osim svakodnevne brige oko krava i ispaše, moram se baviti i prodajom. Krave daju oko 150 litara mlijeka dnevno koje dostavljam na kućni prag po cijeloj Umaštini. Primjećujem da se ljudi sve više okreću namirnicama nabavljenima direktno u seljaka, opisuje život u Koroni koji se nije bitnije promijenio kroz stoljeća.
Rimski brojevi na kamenoj erti pokazuju da su temelji ove štancije udareni još u 16. stoljeću. Generacije Bosdachina su se tu izmjenjivale, mukotrpno obrađivale zemlju i uzgajale stoku, uvijek neuočljivi i nezanimljivi poput brojnih ovdašnjih contadina, kazuje naš sugovornik. I tako je bilo sve do pojave smrtonosnog virusa.
- Tu riječ danas cijeli svijet mrzi, a naše se selo zove tako mrsko i postali smo pojavom virusa mala atrakcija, veli Bosdachin. "Naravno, nije to bitnije utjecalo na život nas težaka, stočara, ali narasla nam je popularnost jer nas znatiželjnici posjećuju, a fotografijama i objavama na društvenim mrežama pridonose besplatnom marketingu", kazuje s blagim osmijehom.
Ljudi se fotografiraju kraj natpisa na ulazu u selo, kraj putokaza s imenom Korone, prošeću do štancije i šalju razne viralne poruke i fotografije. Uglavnom pozitivne i duhovite, opisuje naš domaćin, ali prisjeća se i jednog nemilog događaja. U ljeto 2020. netko je preko noći ukrao s ceste putokaz s nazivom naselja. Možda se htio osvetiti virusu ili iskaliti bijes zbog raznih ograničenja, dvoji Bosdachin koji je potom nazvao Policijsku postaju u Umagu.
- Objasnio sam službenici s druge strane telefona o čemu se radi, a ona me upitala o kojem je selu riječ. Korona, izustio sam. Nastao je tajac s druge strane, da bi nakon minute šutnje u nevjerici pitala zar postoji takvo mjesto na Umaštini, prepričava neobičnu dogodovštinu. "Evo koliko smo bili nepoznati i u svojoj lokalnoj sredini, a sada smo postali poznati i izvan granica Hrvatske", konstatira Bosdachin.
Žuri mu se, treba mlijeko odvesti na 80 adresa, no za kraj prepričava još jedan interesantan detalj kad im je jednom zgodom u doba pandemije u službeni posjet navratila inspektorica. Znatiželjna zbog naziva naselja, pitala je datira li ime od prije pojave virusa ili se netko namjerno poigrao nazivom u doba korone.
- Naša je Korona puno starija od ove pandemijske. Naziv se u nekim dokumentima spominje početkom 19. stoljeća. Negdje sam pročitao da se toponim veže uz krunski oblik gradnje štancije. Korona ili u prijevodu kruna, pretpostavlja Bosdachin odakle seže ime sela.
Okrunivši ovu aktualnu priču, napuštamo idiličan soj zaseoka Korone, dok Bosdachin poručuje svima da slobodno navrate, popiju čašu mlijeka, ubace se na popis kupaca i podragaju zvijezdu naselja, psa border collija Pijera te bez maskice na licu protegnu noge u zdravoj i čistoj prirodi. U njihovu izoliranu Koronu teško da bi mogao zalutati ikakav virus, uvjeren je Bosdachin.