PIŠE PATRICIJA SOFTIĆ
Pomozi sirotu na svoju sramotu
"Pomozi sirotu na svoju sramotu" stara je mudra poslovica koju su mnogi izgovorili barem nekoliko puta u životu. Najčešće kada se dogodi da je nečija urođena ili naučena humanost ili solidarnost - iskorištena i zlorabljena. Kada dobrodušan čovjek s iskrenim i nesebičnim namjerama osjeti da je ono dobro što je učinio za zajednicu na koncu bilo uzaludno.
Mnogo je takvih primjera svuda oko nas, a skromni činioci dobrih djela često te životne nepravde zadržavaju za sebe, isto kao i sama djela o kojima nemaju potrebu govoriti u javnosti. Srećom, ponekad se baš sve namjeri da netko drugi to primijeti. To se ovih dana dogodilo s premanturskom lokvom, nedaleko južnog ulaza na Rt Kamenjak. Najnovije fotografije njenog stanja jako su pogodile volontere koji su je u svibnju i lipnju 2015. svojim mukotrpnim radom u potpunosti obnovili i vratili joj pitku vodu. Jer joj se dogodilo ono što se dogodilo i svim ostalim lokvama po Istri: presušila je, a njeno je korito zaraslo i počelo se koristiti kao divlji deponij, najčešće za građevinski materijal.
Naime, s opadanjem poljoprivrede i stočarstva u našim krajevima i nebrige za jedan specifičan ekosustav, lokve su s godinama presušile, a to se bilo dogodilo i s premanturskom lokvom. Zatim je, na inicijativu same Uprave JU Kamenjak, uz pomoć jedne udruge, lokva obnovljena i valjalo je pričekati da se na nju vrati život, jer će samo tako lokva i opstati. Osim što su se na lokvama nekada pojile divlje životinje i ptice, oko lokve je pasla i stoka i divljač, sočnu slatku travu punu vlage, pa je prsten oko svake lokve u širini od dva do tri metra izgledao kao današnji greenovi na golf terenima. Osim toga, lokve su prije šterni bile jedini izvor pitke vode za stanovništvo, jer, bitno je naglasiti, lokve nisu močvare.
Za koga je lokva u Premanturi očišćena i obnovljena, i zašto? Osim sitnije divljači i ptica, na lokvu su donedavno dolazile i ovce s Istarske farme Drage Krivičića iznad uvale Polje na Kamenjaku. Donedavno je Krivičić, uz druge domaće životinje, imao i oko 170 ovaca, no, stado je nedavno morao znatno smanjiti zbog restrikcija koje su mu nametnute upravo iz JU Kamenjak. Iako im nitko nije zabranio ispašu, JU Kamenjak ipak im je ograničila mjesta na koja mogu voditi ovce, a najžalosnije je što ih ne mogu čak ni napajati na lokvi. I mada su djelatnici Kamenjaka dobili precizne upute kako održavati lokvu, koja uslijed manjka stoke i divljači koja bi oko nje pasla i gazila vrlo brzo počinje zarastati, oni ili to ne čine, ili ju održavaju mimo uputa. I evo, četiri godine kasnije, nešto što je trebalo biti i atraktivno i korisno, ponovo nam nestaje pred očima. Lokva zarasta jer na nju ne dolazi blago. Bez ovaca krajolik Kamenjaka neće biti isti. Neobično je da se čuvari prirode boje da ovce ne pojedu orhideje, ali one ih ne jedu, tvrde pastiri, nego pobrste zelenilo oko njih. A gdje nema ni ovaca ni koza, nastaje šikara, a orhideja neće rasti u šikari.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
